"Jutros je zauvijek oči zaklopila moja baka. Imala je težak život: poliomijelitis u djetinjstvu ostavio joj je doživotnu tešku pokretnost, u Drugom svjetskom ratu izgubila je oca, u Domovinskom ratu majku, supruga i jedinog sina, potom prošla progonstvo, a zadnjih godina svojega života borila se s demencijom zbog koje je ponovo proživljavala neke od najtežih i najbolnijih epizoda u svojemu životu. Smrt je ipak dočekala bez patnje, dostojanstveno, i na tome sam uistinu zahvalan.

Unatoč svoj patnji, uvijek je govorila koliko se smatrala blagoslovljenom jer je, u vremenu koje je imala i ima sa svojim voljenima, njezin život bio, i jest, ispunjen srećom i ljubavlju.

Ovo je velik, težak i vrlo bolan gubitak za cijelu moju obitelj i za mene osobno. U njoj je živio jedan stari, dobri, prijeratni Vukovar, čista uspomena i sjećanje koje nikakvo zlo nije moglo okaljati. Takvu ću je i pamtiti. Njezina toplina, dobrota i snaga će mi silno nedostajati.

Ispratit ćemo je onako kako bi i ona to željela: u krugu njezinih najbližih, njezine obitelji.

Zbogom, bako. Vjerujem da si na boljem mjestu", poručio je Glavašević.