Bila je najveća majstorica tapiserije na ovim prostorima, i jedna od najvećih umjetnica, izlagala je u najvažnijim svjetskim muzejima diljem svijeta, a da će upravo tapiserija biti njezin glavni izričaj, odlučila je još šezdesetih godina.

Rođena je u Splitu, na Matejuški, 1930. godine. Otac joj je bio Mirko Buić, splitski gradonačelnik i ban Primorske banovine. Kućni gosti bili su im, među ostalima, Marino Tartaglia, Ivan Meštrović, Ivo Vojnović, Ivo Tijardović i Emanuel Vidović. Bila je buntovno dijete, izbacili su je iz splitske gimnazije. Djetinjstvo je prekinuo rat. U Beču je potom bila najbolja studentica. Studirala je potom u Zagrebu, na Akademiji primijenjenih umjetnosti, koja je, nažalost, kratko trajala. Imala je profesore poput Koste Angelija Radovanija i Vjenceslava Richtera, piše Jutarnji list.

Buić je često izlagala u Dubrovniku gdje je imala kuću u kojoj je provodila puno vremena. Njezina kuća u Kolorini, koja je sagrađenih na stijeni podno tvrđave Lovrijenac još u davnom 13. stoljeću, bila je puno više od doma. Govorila je kako je njezin dubrovački dom posveta ručnom radu, kamenu, moru, lanenim lancunima i starim bijelim dekama na krevetima.