U turistički najrazvijenijim gradovima i općinama će iznos paušalnog poreza po krevetu iduće godine vjerojatno značajno rasti u odnosu na 2024. godinu (budući da će minimum po krevetu za takve jedinice lokalne samouprave biti 100 eura, prema Zakonu o porezu na dohodak, a maksimum 300 eura), ali generalno gledano, iznajmljivanje apartmana turistima i dalje će u Hrvatskoj biti „najjeftiniji izvor dohotka“, kaže u razgovoru za FORBES Hrvatska Ivan Petarčić, konzultant iz RRIF-a.

Računica za isti maksimalni primitak

Valja imati na umu da je podignut i maksimalni prag za paušalce – fizičke osobe koje ostvaruju dohodak od iznajmljivanja, sa 40 tisuća na 60 tisuća eura, koliko je povećan prag za obvezni ulazak u sustav PDV-a. Petarčić stoga daje sljedeću usporedbu: iznajmljivač koji ima 4 apartmana s po 2 kreveta (ukupno njih 8) na atraktivnoj lokaciji u općini ili gradu u I. kategoriji po turističkoj razvijenosti, godišnje će platiti maksimalni paušalni porez na dohodak u iznosu 2400 eura (8 × 300 eura), a pritom može ostvariti primitke od 60 tisuća eura. Na iste godišnje primitke, iznajmljivač bi u slučaju dugoročnog najma platio 5040 eura poreza na dohodak jer se primjenje 12 posto poreza na osnovicu od 60 tisuća eura umanjenu za 30 posto paušalnih izdataka. Prema tome, u dugoročnom bi njamu platio dvostruko više poreza na dohodak.

No, Petračić za Forbes ipak napominje da je, ekonomski gledano, dvojbeno treba li te poreze izravno uspoređivati. Za dugoročno iznajmljivanje se, naime, priznaju troškovi održavanja nekretnine koji se odbijaju od ostvarenog dohotka i tako se dolazi do porezne osnovice, a za kratkoročno se iznajmljivanje troškovi uopće ne priznaju iako postoje (održavanje, režije, turistička članarina) i vjerojatno su viši nego kod dugoročnog iznajmljivanja.  

Slučaj malog iznajmljivača

U slučaju malog iznajmljivača s jednim apartmanom od 50 četvornih metara sa četiri kreveta u kategoriji I, minimalni paušalni porez na dohodak je sada 400 eura, a prema prvom prijedlogu je trebao biti 600 eura. Za prosječno 65 dana zauzetosti, gdje se taj apartman iznajmljuje za oko 160 eura (prema Vladinoj  kalkulaciji), radi se o primitku od 10.400 eura. Za istu veličinu stana u kategoriji I, koji se iznajmljuje 12 mjeseci po 600 eura mjesečno, ukupni je primitak 7200 eura, a porez od 12 posto se plaća na osnovicu od 5040 eura (kad se oduzme trošak od 30 posto) i iznosi 604,8 eura.

Naravno, primijeni li lokalna jedinica maksimalni mogući iznos paušalnog poreza od 300 eura po krevetu, to bi snažnije opteretio turističke iznjamljivače, a dosadašnja je praksa pokazala da se za najviši mogući iznos odlučivalo jako malo gradova i općina. Prema službenim podacima, samo 6 posto ih je primjenjivalo dosadašnju najvišu propisanu visinu paušalnog poreza po krevetu od 200 eura. Odnosno, 80 posto ih je primjenjivalo niže iznose, a od toga 34 posto najnižu propisanu visinu paušalnog poreza u iznosu 20 eura.

Upitan efekt na priuštivo stanovanje

Budući da za velike paušalce-iznajmljivače, kako smo pokazali, turističko iznajmljivanje nije zapravo postalo porezno neatraktivno u odnosu na dugoročni najam, postavlja se pitanje koliko  podizanje paušalnog poreza može utjecati na veću priuštivost stanovanja u Hrvatskoj. Ideja je bila, kako su tumačili iz Vlade, postići veću pravednost u oporezivanju i „utjecati na stvaranje stabilnih stambenih uvjeta za obitelji i zaposlene, osobito u područjima s izraženom sezonalnošću najma“. Naravno, usvojen je i niz drugih mjera koje bi mogle utjecati, od ograničavanja apartmanizacije stambenih zgrada do poreza na nekretnine, iako ga, prema usvojenom rješenju, neće plaćati oni iznajmljivači koji ulaze u kategoriju domaćini i stanuju u istoj nekretnini.