Godina je 2007., Ivica Račan je napustio ovozemaljski svijet, a njegovo mjesto je preuzeo Zoran Milanović. Jaku kariku odigrava Ljubo Jurčić. Prodaja dionica HT-a, INE, podrška Angele Merkel i jako dobro pod(plaćena) predizborna kampanja HDZ-a uz dodatak mnogih gafova Zorana Milanovića donose pobjedu Iva Sanadera za još jedan (polu) mandat. 

U predizbornom spotu se pojavljuje i Željka Antunović, uzdanica SDP-a u X. izbornoj jedinici. Iako su se predstavljali kao SDP Tim, taj Tim 'starijih' SDP-ovaca poput Antunovićke, Arlovića, Vidovića je jednostavno voda odnijela. Upravo je to bio jedan od razloga poraza SDP-a uz onaj kako oni mogu sami i bez HNS-a. Iako su dobili najveći broj mandata ikad, Sanader je i dalje kupovao satove i Brioni odijela na teret Države. 

Jadranka Puž je porezna obveznica. Radi na pjaci. Plaća porez, za razliku od nekih koji ne žive ovdje i ne plaćaju porez. To je, naravno, bila parodija na urnebesno odvratan spot Nika Kovača I moj brat Robert također, donedavnog izbornika i nekadašnjeg kapetana reprezentacije Hrvatske.

S Obzirom na to da se nije znalo tko pije, a tko plaća u SDP-u, onda niti kampanja nije bila personalizirana. S dva kandidata za premijera, Jurčićem i Milanovićem SDP je imao više uzdanica. Jedna od njih je bila i Milanka Opačić, SDP-ovka koja je tada pretendirala u neko ministarstvo, a kada je 2011. na poslijetku došla onda su joj zaposlenici ministarstva šetali psa.

"Vlast se može izgubiti, ali obraz ne", jedna je od najcitiranijih izjava Ivice Račana, koji je i HDZ prozvao "strankom opasnih namjera". Da je bio vizionar tog doba nesporno je, ali se nije uspio zadržati i u drugom mandatu. U svojoj slici Hrvatske pričao je o svom životu i slikarstvu. O osmjehu djeteta koji živi u normalnoj zemlji. Naravno, 2003. godine hrvatski narod je izabrao vlast kakvu zaslužuje, a premijer koji je naslijedio Račana ovih dana izlazi iz Remetinca uz jamčevinu. 

"Ja vam ovomu čovjeku vjerujem", govori glumac Martin Sagner, najpoznatiji po ulozi naivnog i prostodušnog podravskog seljaka Dudeka, i odmah na početku postavlja nenadjebivo hrabar presedan u predizbornim spotovima. Dakle, ako čovjek kojeg povezujemo s vjerojatno najvećim naivcem u povijesti hrvatske kinematografije kaže da nekom vjeruje, onda je to TO, prijatelji. (index.hr)

Međutim, to nije sve. Nakon njega tu je i ekstremno dramatični Goran Grgić koji cijeloj situaciji daje dozu nevjerojatne težine kad brkajliji koji na rubu suza gleda neki Sanaderov govor, značajno poruči: "Dida, ja ovom čovjeku vjerujem".

Doduše, oba muškarca iz nekog razloga djeluju zabrinuto pa cijeli njihov razgovor šalje malo drukčiju poruku. Naime, obojica kao da su iznenađeni činjenicom da vjeruju OVOM ČOVJEKU. Njemu??!? Sanaderu? Ćaći? Što im se to događa? Jesu li poludjeli? Jesu li žrtve crne magije? Neka im netko objasni što se to, dovraga, događa!

U nastavku pogledajte i bonus s Linom Červarom, ali i podsjetnik na to da je Zlatko Canjuga imao svoju listu.

Trećesiječanjski pobjednici su legendarno uz očajavanje uz kamin i sječu drva obećali poštenu Hrvatsku i nešto novo. Tog puta nisu zafrkli, ali kraj mandata nisu dočekali uz kamin i u prijateljstvu. Posvađana Hrvatska nije dobra Hrvatska, rekao je Dražen i posvađao se s Račanom odmah potom. 

Kako bi to bilo da HDZ i ovog puta nije išao na domoljublje i uveo djecu u svoju prljavu političku igru? Za MIRNU, SIGURNU I BOGATU Hrvatsku bio je slogan tih izbora, a baš u to vrijeme sve je bilo sve samo ne tako. 

Svi su vjerovali da će Dražen Budiša biti drugi hrvatski predsjednik. Fortuna mu nije bila naklonjena, a Stjepan Mesić ga je pojeo u kampanji, Matu Granića još i više. Je li radi viceva ili nečega drugoga nije poznato. 

Ovdje je važno samo da se ovaj preziva Tuđman i da je Miroslav Tuđman okupio najvećeg vjernika komunistu rođenog na ovom svijetu, Tomca. 

Ne treba o ovome čovjeku trošiti riječi. Petlja. 

On je gospodin Bog tvoj, nema drugih Bogova uz njega. 

Šlag na kraju. On je rođen u dijaspori, raduje se s Robertom hrvatskoj himni. Da je normalan umro bi od srama ali...