Irina VU, 35-metarska jahta modre boje, često je viđana na hrvatskom Jadranu. Posljednji put je locirana potkraj prošle godine kad je iz Splita išla u pravcu Murtera. Otkako su europske i američke vlasti krenule sa sankcijama prema ruskim oligarsima, gubi joj se trag.

Na temelju dokumenata koje je pribavio Oštro, utvrdili su kako je jahta bila u vlasništvu tvrtki povezanih s obitelji ruskog oligarha uzbečkog podrijetla Alishera Usmanova, koji je danas na listama sankcioniranih osoba Europske unije, SAD-a i Velike Britanije zbog ruske agresije nad Ukrajinom.

Tako je Irina VU postala dio kolekcije imovine suradnika ruskog predsjednika Vladimira Putina, detektiranih u sklopu projekta Russian Asset Tracker, koji predvodi međunarodna novinarska mreža OCCRP.

Projekt u kojem sudjeluje Oštro te još 24 medija u prvoj je fazi tražio imovinu ruskih građana koji se nalaze na listi 35 opozicijskog lidera Alekseja Navaljnog. Na toj su listi oligarsi i ruski službenici za koje smatra da su sudjelovali u njegovu trovanju i zatvaranju. OCCRP i partneri pronašli su do sada više od 145 subjekata vrijednosti veće od 17 milijardi dolara povezane s osobama s Navaljnijeve liste.

Osim jahte Irina VU, Oštro je locirao i drugu imovinu članica Usmanove obitelji koje se nisu našle među sankcioniranim osobama: stari ljetnikovac i veliku šumu na Pelješcu, koji pripadaju Alisherovoj sestri, te nekretnine njegove supruge Irine Viner-Usmanove u Orebiću.

Kao što smo na Oštru izvijestili početkom 2020. godine, u Hrvatskoj nekretnine ima i Mayya Tokareva, kći Nikolaja Tokareva, koja je danas među sankcioniranima u SAD-u, Kanadi i Australiji, a tvrtka banke u krajnjem vlasništvu sankcioniranih Germana Khana, Mikhaila Fridmana i Petra Avena formalna je vlasnica lošinjske Jadranke.

Hrvatska je za potrebe reagiranja na sankcije protiv ruskih pojedinaca i poduzeća osnovala posebno tijelo za praćenje mjera ograničavanja koje predvodi Ministarstvo vanjskih i europskih poslova. Hoće li se ono sada pozabaviti i ovom imovinom, nisu nam željeli decidirano odgovoriti.

Usmanovi na jugu

Jahta Irina VU je 2012. godine registrirana u Splitu. Od tada ju se često moglo vidjeti u hrvatskim lukama od Dubrovnika preko Korčule i Orebića do Splita i elafitskog otoka Olipa. Danas se jahte takvog ili sličnog tipa te istoga godišta na internetskim stranicama kao što je Yacht World prodaju za oko 5 milijuna eura.

U vrijeme prve registracije u Hrvatskoj jahta je bila u vlasništvu hrvatske tvrtke Leraux jahte, čiji vlasnik je bila ciparska tvrtka Leraux Investment. Godine 2016. jahta je prešla u vlasništvo povezane ciparske tvrtke Leraux Yachts Leasing, da bi je sljedeće godine preuzela druga povezana tvrtka, Leraux Yachts s Kajmanskih otoka.

No ciparski Leraux Yachts Leasing je prema podacima tamošnjeg registra od 2015. do 2016. godine bio u vlasništvu Leraux Holdingsa. Prema ciparskom registru tvrtki, potonji je prvo bio u vlasništvu Leraux Investmentsa, a danas se kao vlasnik navodi Bridgewater s otoka Man, koji je povjerenik trusta Leraux.

Usmanova su već u ranijim istragama temeljenim na Paradise i Panama Papers povezali s Bridgewaterom. Prema dokumentima iz te dvije baze podataka, oboje supružnika Usmanov bili su identificirani kao klijenti ove tvrtke koja pruža korporativne usluge.

Prema sadašnjim podacima hrvatskog registra stvarnih vlasnika, krajnja vlasnica Leraux Holdingsa je Usmanovljeva supruga Irina Viner-Usmanova.

Leraux Holdings je vlasnik još jedne hrvatske tvrtke – Kisik. Ona u Orebiću ima nekretninu koja se sastoji od četiri kuće. Tamo su ljeti boravile djevojke koje treniraju ritmičku gimnastiku kod Viner-Usmanove, glavne trenerice ruske reprezentacije i predsjednice Ruskog saveza ritmičke gimnastike. U Moskvi je 2019. godine otvorena i masivna i moderna Gimnastička palača Irine Viner-Usmanove, a prema pisanju ruskih medija, financirao ju je njezin suprug Alisher Usmanov.

Njezina hrvatska tvrtka Kisik stekla je nekretnine uz more u Orebiću 2001. godine kad joj je pripojena tvrtka B-S Triton. Ta je tvrtka orebićko imanje kupila 1998. godine za 525.000 kuna, kako stoji u ugovoru o prodaji koji je dobio Oštro.

Kisik je na gradskom zemljištu na otoku Korčuli sagradio i sportsko igralište natkriveno montažnim balonom. Prema ugovoru iz 2007. godine, tvrtka je financirala gradnju te zauzvrat dobila mogućnost korištenja igrališta tijekom ljeta u razdoblju od 20 godina. U ostatku godine objekt koriste lokalni klubovi, udruge i škole. Premda sagrađen u suradnji s lokalnim vlastima, objekt nikad nije ishodio potrebne papire za gradnju.

Kako su za Oštro objasnile gradske vlasti, nakon isteka ugovora objekt i svi prateći sadržaji ostat će u vlasništvu grada.

Nedugo nakon što se objekt počeo koristiti, pojavili su se prvi problemi. Športski objekti Korčula, javna ustanova koja gospodari sportskim objektima u vlasništvu Grada Korčule, 2009. godine uočila je problem kondenzacije vlage na podu i bočnim stijenkama konstrukcije balona. Danas taj problem još nije riješen jer ustanova prema programu rada za ovu godinu namjerava zamijeniti sportsku podlogu u balonu te ugraditi sustav odvlaživanja i grijanja.

Dalibor Antunović, ravnatelj Športskih objekata Korčula, rekao je za Oštro da će se tvrtka Kisik, prema informacijama koje ima, povući iz tog objekta jer »više ne postoji interes ruske reprezentacije u ritmičkoj gimnastici za korištenjem ovog objekta« te da će navedeni ugovor vjerojatno biti raskinut bez obzira na moguće sankcije prema tvrtki Kisik.

Gradske su vlasti objasnile Oštru da je balon postavljen kao privremena građevina te kako se »temeljem Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ne može legalizirati jer isti nije zgrada«. Športski objekti Korčula su, međutim u suradnji s Gradom Korčulom »pokrenuli legalizaciju ovog objekta te će se isto nastaviti u 2022. godini«. Nakon toga, ustanova tvrdi da će moći aplicirati na razne natječaje u svrhu modernizacije i poboljšanja objekta.

Sportski centar u Orebiću i balon u Korčuli nisu jedine nekretnine vezane uz obitelj Usmanovih u ovom dijelu Hrvatske. Sa sjeverne strane pelješkog poluotoka, u uvali Sutvid, Oštro otkriva kako je tvrtka Castellum Aquae kupila 2006. godine za 31,5 milijuna kuna stari ljetnikovac te okolnu šumu ukupne površine veće od 36 tisuća četvornih metara. Neizravna vlasnica Castellum Aquae je Usmanovljeva sestra Gulbakhor Ismailova, i to putem ciparske tvrtke Klaret Development.

Ljetnikovac je od početka 2013. godine pod preventivnom zaštitom zbog utvrđivanja svojstava kulturnog dobra. Unatoč tome, snimke Google Eartha pokazuju kako je u razdoblju od 2019. do 2021. godine na dijelu posjeda iskrčena šuma.

Iz Ministarstva poljoprivrede su nam odgovorili da im nije podnesen zahtjev za dozvolu sječe, kao što je to propisano zakonom. Na upit hoće li nešto napraviti po tom pitanju, odgovorili su nam da ako smatramo da se na navedenim katastarskim česticama nije poštovala zakonska procedura, o tome obavijestimo Državni inspektorat.

Cijeli članak pročitajte ovdje.