Filmski gledano, radi se o remek djelu. Psihološki gledano, film je zaslužan za traume brojnih koji su ga gledali, ali više nikada nisu htjeli plivati tamo gdje se jasno ne vidi morsko dno, ali i za potpuno iskrivljenu percepciju o ovom morskom stanovniku.

No, upravo su oni nezaobilazna tema kad se govori o porastu temperature mora. Kupači znaju prokomentirati kako je more toplije pa će nam 'možda doći neke opasnije beštije', pri tom misleći na morske pse'. U neformalnim razgovorima s lokalnim ribarima, doznali smo kako su nešto češće viđali morskog psa mako nego prije, mada i dalje ne često.

OD 70-IH GODINA NIJE VIĐEN MAKO. SVE SE PROMIJENILO NEDAVNO

„Mako ili dugonosa psina je morski pas umjerenih i tropskih mora, no poanta je u tome što ga u Jadranu nije bilo dugo vremena, dakle nije se viđao još od 70-ih godina prošlog stoljeća. No počeo se pojavljivati u posljednjih pet ili šest godina, posebno na južnom Jadranu, prvenstveno albanskom i crnogorskom području, a potom i južnom dijelu hrvatskog Jadrana,“ izjavio je prof. dr. Alen Soldo s Odjela za studije mora Sveučilišta u Splitu koji kaže kako dojave o viđanjima maka u Jadranu ipak treba uzimati s rezervom.

„Mali mako je dosta sličan nekim drugim vrstama i mnogi griješe u identifikaciji pa se ne bih upuštao u nagađanja, ali je definitivno točno kako se dugonosa psina ponovno počela pojavljivati u Jadranu nakon dugo godina,“ govori Soldo dodavši kako takvo stanje ne bi pripisivao klimatskim promjenama i zagrijavanju mora, nego tome što ona sad ima strogo zaštićeni status.

„Većina morskih pasa u Jadranu je dobila taj status što je možda pozitivno utjecalo na neke vrste, od kojih su neke pred izumiranjem i dosta su rijetke, a sad ih ponovno možemo vidjeti u Jadranu“, izjavio je Soldo.

S obzirom na porast temperature mora, možda bi tih vrsta bilo i više, no morski psi i raže su najugroženije vrste organizama na Zemlji. Kako napominje Soldo, njihov broj je drastično smanjen, pa za razliku od nekih drugih riba, njihova distribucija i nije toliko česta.

„Teoretski, u budućnosti možemo očekivati eventualni ulazak nekih vrsta morskih pasa koji vole toplija mora u Jadran. Vrlo popularna velika bijela psina nije ljubitelj toplih mora, no oblokrilac kojeg povezuju s nekim napadima u Crvenom moru teoretski može proći kroz Sueski kanal. Istočni Mediteran se rapidno zagrijava, ne samo zbog klimatskih promjena nego i zbog Sueskog kanala koji je dodatno proširen, pa vode još više ulaze u Mediteran. No, ono što vjerojatno sprečava brži ulazak u Jadran jest činjenica što je on i dalje najhladniji dio Mediterana,“ objašnjava Soldo.

POŠTOVATI TUĐI DOM

I sami ribari tvrde kako se mako sada nešto češće viđa, ali ništa alarmantno. Ove godine je viđena i velika bijela psina, no radi se o otvorenom moru, daleko od obale. Ne postoje riječi kojima se dovoljno može naglasiti – nema razloga za paniku, strah i brigu.

Morski psi su oduvijek živjeli u Jadranu, a žive i danas. Ljudi su se oduvijek kupali na Jadranu i nekih većih problema nije bilo. Ribari nam generalno govore – sve se može do svetog Andrije, a iza je ipak potrebno biti na oprezu. More je i njihov dom, a tuđi dom treba poštovati.

'BILO BI DOBRO DA JE MORSKIH PASA I VIŠE'

„Najveća greška Stevena Spielberga je bila režirati film koji je stvorio toliku famu odnosno strah ljudske populacije od velikih grabežljivaca. Malo tko u more ulazi poštujući određena pravila, tako smo valjda odgojeni, no bez obzira na to, mi ipak ulazimo u eko sustav u kojem žive organizmi, a jedni od najvećih i najstarijih, koji održavaju hranidbene lance, su morski psi,“ govori prof.dr.sc. Jakov Dulčić, voditelj Laboratorija za ihtiologiju i priobalni ribolov splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo koji naglašava- veći je neprijatelj morskom psu čovjek nego obratno!

„Morski psi su uznemireni i zbog buke u Mediteranu, nemaju svog prirodnog plijena, nema toliko tune, medvjedice, pa onda mogu napasti ono što misle kako je njihov potencijalni plijen. Ne vodi se briga o tome, ne vodi se briga kako ostaju bez hrane, a oni su vrsta koja jede onoliko koliko joj treba. Samo čovjek jede više od onoga što mu je potrebno. U Kini se svake godine ubiju deseci milijuna morskih pasa, a samo zbog njihove peraje, pa onda vidimo tko je zapravo kome neprijatelj“, kaže Dulčić.

Dodaje kako bi bilo dobro da ih je ponešto više u Mediteranu, pa i našem Jadranu, jer su se tu nastanile neke nove, vrlo agresivne i invazivne vrste koje nema tko jesti i čiju populaciju nema tko regulirati. Upravo se ovaj znanstvenik posljednjih godina intenzivno bavi temom novih vrsta u Mediteranu, pa i Jadranu. Glavnu ulogu i kod ove pojave ima porast temperature mora.

NOVA VELIKA ČETVORKA

Dulčić tom prilikom spominje četiri ribe najkritičnije za Jadran koje su u istraživanjima nazvali 'velikom četvorkom'.

„To je tzv. plavotočkasta trumpetača koja je već u Jadranu i zasigurno je uspostavila regularnu populaciju u južnom dijelu Jadrana. Potom, tu je i srebrnoprugasta napuhača koja predstavlja deliciju u Japanu, dok su na Mediteranu zabilježeni i smrtni slučajevi zbog njene konzumacije. Invazivna je i sadrži otrov tetrodotoksin, zbog čega je njena konzumacija zabranjena u svim zemljama Europske unije. Sada se puno govori o tzv. vatrenjači (morski pauk) čiji je najsjeverniji nalaz kod Visa, na ulazu u komišku luku, a prijašnji nalazi su bili oko Slanoga, uz albansku obalu, na ulazu u Bokokotorski zaljev, ali i na talijanskoj strani, što je zanimljivo ako u obzir uzmemo struje. Tu je još i tzv. tamna mramornica, također prilično agresivna u smislu kompeticije. I ona i salpa su biljojedi, no tamna mramornica je uspjela potisnuti salpu, poglavito u istočnom dijelu Sredozemlja, pa ona sada živi na većim dubinama nego prije“, govori Dulčić.

TEMPERATURA KAO GLAVNI KRIVAC

Kako objašnjava ovaj znanstvenik, temperatura mora utječe na sve organizme, ali u različitoj mjeri, ovisno o tome mogu li sami regulirati svoju temperaturu ili ne mogu i mogu li migrirati ili su statični. I male promjene u temperaturi mogu utjecati na njihov životni ciklus, reprodukciju, ponašanje… Temperatura mora na Jadranu se ovog ljeta približila vrijednostima od 30 Celzijevih stupnjeva, što svakako utječe na morski svijet, no problem predstavlja porast temperature mora i u dubini, a ne samo na površini. 

„Neki novi organizmi su dospjeli u Jadran, a mnogi od njih svojom aktivnom migracijom zbog promjena u temperaturi. Temperatura mora u ovim krajevima počinje jako sličiti onoj u tropskim morima. U to, strujanja pogoduju unosu toplije vode iz Jonskog mora koja dijelom dolazi u Istočni Mediteran, a drugim dijelom u Zapadni. Kad ta voda dospije u cirkulaciju, ima uzlazni karakter. Povećava se temperatura, ali i količina fito i zooplanktona, a time i grabežljivaca te vrsta koje su prvi put dospjele u mediteransko more. Prokopavanjem novog Sueskog kanala se otvorio  put tim organizmima koji dospijevaju tu iz Crvenog mora, koje je tropsko more. Također, drugi način dospijevanja je putem brodskog transporta, balastnim vodama, putem ličinki organizama, putem akvakulture, no sve najviše ovisi o temperaturi,“ kazao je Dulčić.

Naime, ako organizam dospije u Jadran, ma kojim to putem bilo, i ako je temperatura identična onoj iz sredine iz koje je dospio, to predstavlja veliku pogodnost za započinjanje života te vrste u novoj sredini.

„Ako mu ta sredina odgovara, a još ako je agresivan ili se brzo razmnožava, taj organizam ne samo da lako može uspostaviti svoj život u novoj sredini, nego može ugroziti i neke autohtone vrste. U Crvenom moru bilježi se nestanak koraljnih grebena zbog temperature koja prelazi 30 Celzijevih stupnjeva. Kako nestaju staništa, ti organizmi prodiru i dospijevaju preko Sueza u novi okoliš, najčešće istočni dio Sredozemlja, a ako tu razviju populaciju, šire se dalje i dolaze u Jadran“, navodi Dulčić dodavši kako u Jadranu postoje neke vrste riba koje su jasni indikatori promjene temperature.

KOSTOROG SE RAŠIRIO PO CIJELOM JADRANU

„Primjerice kostorog je vrsta koju smo prije 20-ak godina viđali smo u južnom dijelu Jadrana, a sad je postao uobičajena pojava sve do Tršćanskog zaljeva gdje smo čak pronašli mlađ“, govori nam Dulčić.

Najugroženije su svakako one vrste koje se ne mogu kretati, koje ne mogu migrirati, a to su koralji i spužve. Stoga Dulčić upozorava kako zagrijavanje cijelog vodenog stupca, dakle i morskog dna, ugrožava pojedine vrste i dovodi do njihovog ugibanja.

Prof. dr. Davor Lučić s dubrovačkog Instituta za more i priobalje upravo koralje navodi kao primjer koji izumire zbog porasta temperature mora, i to ne samo na površini.

„Oni ne mogu migrirati i stoga su primjer koji izumire. Visoke temperature ubijaju njihove simbionte zbog kojih ne mogu opstati, što se popularno naziva izbjeljivanje koralja,“ govori Lučić.

Kako kaže, visoke temperature omogućuju jednostavno širenje vrsta po Sredozemnom moru i Jadranu, od kojih su neke vrlo invazivne.

NEKE VRSTE SU AGRESIVNE, NEKE I VRLO OPASNE

„Ribe su aktivni plivači i one aktivno ulaze u Jadran, ali neke od njih su jako agresivne i uništavaju prirodnu populaciju riba. Neke od njih su i vrlo opasne, primjerice srebrnopruhasta napuhača čiji otrov tetrodotoksin spada među najjače otrove na svijetu. Bilo je napuhača i u našem moru, no srećom nije bilo nesretnih slučajeva. Ima ih i na Cipru, naročito Malti, što ribari dobro znaju i čine do 40 posto ulova u mrežama,“ kaže Lučić dodavši kako je onda farmaceutska industrija učinila svoje.

Krenulo se u otkup te ribe radi korištenja otrova koji im je potreban, a vlade tih zemalja morale su subvencionirati ribare. 

Što se tiče novih vrsta u Jadranu, Lučić kaže kako se povećao broj crvenih algi kojih prije nije bilo. Nove vrste putuju i balastnim vodama, pa su invazivne vrste zabilježene u teretnim lukama, pa tako i u Luci Ploče, a onda dalje i u rijeci Neretvi.

„Primjerice tu je sada plavi rak koji ima planktonske ličinke i tu se sada prilično udomaćio, napravio je štetu tako što je potjerao sve prirodne rakove i eliminirao komercijalne školjke tog područja“, kazao je ovaj znanstvenik.

IMAMO VELIKE PROBLEME, A NIJEDAN OD NJIH NISU MORSKI PSI 

Dubrovčanin Maro Sekula koji se preko 10 godina bavi profesionalnim ribolovom, kaže kako je viđao neke nove vrste riba. Kako kaže, radi se o nekoliko novih vrsta koje tu prije nisu obitavale, no radi se uglavnom o manjim ribama. Dubrovčanin Domagoj Grkeš koji vodi ribolovne ture zadnjih je 10-ak godina također vidio neke nove vrste kojih prije ovdje nije bilo, a to su kostorog i papigača.

„Osim toga, prije je bilo nekog pravila u odnosu na stađon u kojem je riba najaktivnija. Sad se sve to izmijenilo. Uglavnom, ribe je sve manje i ne vrijedi više pravilo kako je najbolje nešto loviti u određenom dijelu godine. Maltene se sve razvodnilo i kroz cijelu godinu se lovi sve i svašta,“ govori Grkeš. Na pitanje je li primijetio morske pse, Grkeš odgovara kako ih nije nikada sreo, ali i kako on radi u priobalnom dijelu.

Zbog svega navedenog, čini se kako u Jadranu postoji veliki problemi, a nijedan od njih nisu morski psi.

„Mi u eko sustavu Sredozemnog mora nemamo više dovoljno grabežljivaca koji bi mogli regulirati populacije postojećih, ali i novih vrsta u Mediteranu, nema ih tko prirodno jesti. Te vrste se jako brzo razmnožavaju, pogotovo vatrenjača, koja ima vrlo ukusno meso i otrovne bodlje i koja će uskoro i kod nas, baš kao što je to slučaj u Cipru, Izraelu i dijelovima Turske, biti vrsta koja se više ne može zaustaviti,“ upozorava znanstvenik Dulčić.

Kaže kako se može očekivati upliv novih vrsta iz tropskih područja u Jadran, pogotovo njegov južni dio, a hoće li se tu i nastaniti, ovisi prvenstveno o temperaturi, a potom i o hrani.

Za to vrijeme, čovjek kao najpametnija vrsta na planeti trebao bi malo više osluškivati jedini dom koji ima, a to je Zemlja. Možda bi u prvom redu trebao pažljivo promotriti što se događa i ponuditi rješenja, pametno gospodariti umjesto biti beskrupulozni grabežljivac.

„Morski sisavci su jako pametna bića koja međusobno komuniciraju. Orke puno pamte i nisu napale onu jedrilicu nego im se ponašanje mijenja. One kao da šalju poruke, kao da žele poručiti kako su promjene tu, a mi bismo trebali početi komunicirati s prirodom i čitati znakove“, zaključuje prof. dr. Dulčić.