"U Hrvatsku sam iz Rusije došao prije osam godina, u posjet svojoj sestri koja je živjela u Splitu. Htio sam živjeti kao čovjek, zato što sam se puno mučio u zemljama u kojima sam ranije bio", započinje svoju priču Najibulla Habibulla, Afganistanac koji je, prošavši Tadžikistan, Uzbekistan i Rusiju, u konačnici svoj mir pronašao u Hrvatskoj.

U razgovoru za Index, gospodin Habibulla otkrio je detalje o svojem životnom putu, izazovima na koje je nailazio prije i nakon dolaska u Hrvatsku te preprekama koje tek mora svladati. Pozitivan i s osmijehom na licu, Habibulla ističe kako su ga se Hrvati veoma dojmili, no ne zaboravlja ni tešku prošlost koju je ostavio iza sebe.

"Iz Afganistana sam otišao kada sam imao 18 godina. U tih 18 godina što sam živio u Afganistanu, to je bilo 18 godina rata. Samo rat i pucanje sam čuo. Kada sam došao u druge zemlje rekao sam si, tamo će biti bolje, no i tamo sam se cijelo vrijeme mučio. Zašto sam se mučio? Zbog boje (kože op.a.), zato što sam iz Afganistana. Ljudi bi vidjeli otkud dolazim, a ako bi policija to shvatila, odmah bi tražili novac. Pa te tuku, pa u zatvor. U zatvoru budeš 10, 20 dana, dok ne platiš. Takva je situacija u Rusiji, ne samo obični ljudi, i policija ti odmah prilazi ako imaš moju boju kože. Pitaju "Otkuda si?", "Iz Afganistana", i odmah za džep hvataju.

"Kad sam došao u Hrvatsku, u Split, vidio sam taj narod, bilo je drugačije. Ja sam sestri rekao "Ja ću ostati tu, ne idem nikuda". Otkad sam izašao iz Afganistana nigdje nisam tražio azil, sam radim, sam prehranjujem svoju obitelj. No, u Hrvatskoj sam rekao "Ja ću u ovoj zemlji tražiti azil zato što stvarno ljudi tako dobri kao ovdje, za mene, ne postoje u cijelome svijetu. Hrvati su najbolji i upravo zbog toga ovo pričam. Ja to svima govorim, i na svojem poslu", ističe Habibulla, suprug i otac četvero djece koji u zagrebačkoj autopraonici u Trnskom radi već 7 godina.

"Ljudi dolaze auto prati i vide kako ne govorim dobro hrvatski, pa odmah pitaju otkud sam. Kada im kažem da sam iz Afganistana, oni odmah pitaju "Treba li ti što pomoći? Ti si došao iz te zemlje? Što ti treba pomoći? Jesi li došao sam ili s obitelji?". Kažem im da sam došao s obitelji, četvero djece da imam. Koliko njih onda dođe s vrećicama, sa stvarima i kaže "Evo ti, nosi doma", a ja im kažem "Ne treba mi, radim", ali oni ustraju "Ti si došao iz takve zemlje u kojoj je rat, u kojoj je strašno, evo uzmi!", prepričava Habibulla svoja pozitivna iskustva.

"Nisam vidio takav narod u cijelome svijetu, gdje god sam bio. I zato su Hrvati meni najbolji narod, uvijek ljudi žele pomoći. U drugim zemljama u kojima sam bio, uvijek ti govore "Ti si iz Afganistana!" Ili "Crni si!". U Hrvatskoj se meni nijednom nije dogodilo da mi čovjek kaže "Ti si crni", a u Uzbekistanu i Rusiji poslije 21 sat ja ne smijem vrata otvoriti, zbog huligana i alkoholičara. U Hrvatskoj cijelu noć samo hodaš ulicom, i nitko ti ne kaže "Zašto ti ovdje šetaš?". To se stvarno meni i mojoj obitelji jako sviđa, zbog ovog naroda", kaže odlučno.

"Da meni neki Hrvat kaže da je u ovoj zemlji 70 posto dobrih ljudi, ja bih mu rekao "Ne, ovdje je 90 posto dobrih ljudi!". To je stvarno, zato što ja na svojem poslu, a radim već 7 godina na svojem poslu, vidim svakakve ljude, a nijedan čovjek mi nije rekao "Ti si crni, makni se od mene!". U Rusiji, Uzbekistanu i Tadžikistanu to bih čuo, a Uzbekistan i Tadžikistan su muslimanske države.

Više čitajte na Indexu.