U salonu broda Njemački car Vilim i Franjo Ferdinand navodno su dogovarali koje vojne poteze izvesti, ako dođe do rata. Ušao je u svjetsku povijest prevozeći tijelo ubijenog prijestolonasljednika Franja Ferdinanda i  supruge Sofije iz Metkovića do ušća Neretve nakon atentata u Sarajevu 

Istranka, posljednji je brod Austrougarske flote koji postoji i može plutati, ali svako malo zbog nebrige potone u plićak Sjeverne luke Splita. Prethodno je nosio ime Vila, kad je bio u vlasništvu mornarice Kraljevine SHS. Na popratnoj fotografiji  vidi se kako je bio vezan uz rivu luke Gruž kod tvrtke Prvog dalmatinskog društva s.o.j., koja je kasnije nosila ime Radeljević.

 „Istranka“ je izgrađena 1896. od prvoklasnog češkog čelika u STT-u u Trstu kao jahta pod imenom „Ossero“. Osor je mjesto na otoku Cresu. Bila je građena za nadvojvodu Karla Stephana von Habsburg-Lothringena, nećaka cara Franja Josipa I. Jahta je bila duga svega 44 metra, široka 6,2 i visoka tri i pol metara s pogonom na paru. Tako je jahta Njegova Veličanstva pripala elitnoj Austrougarskoj ratnoj mornarici i danas je jedini brod iz tog doba. Građena kao privatna carska jahta ubrzo je postala zapovjedni brod carskog i kraljevskog jahtaškog kluba, ugošćujući okrunjene glave i cijelu tadašnju europsku elitu.

Kasnije je brod ušao u vojnu službu za Dalmaciju i od 1901. do 1914.  ime „Ossero“ mijenja u“Dalmat“. Prema nekim povijesnim izvorima, prije početka Prvog svjetskog rata na Dalmatu usidrenom ispred dvorca Miramar u Trstu, sastali su se njemački car Vilim i Franjo Ferdinand. Navodno su u salonu broda dogovarali koje vojne poteze izvesti ako dođe do velikog rata. 

Također na ovom brodu je prvi put upotrijebljena bežična radiotelegrafija. Dana 28. lipnja 1914. brod ulazi u epizodu koja će ga učiniti svjetski poznatim prevozeći ubijenog prestolonasljednika Franju Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju iz Metkovića do ušća Neretve gdje su ih prebacili na bojni brod Viribus Unitis,  nakon atentata u Sarajevu. U prilogu je fotografija ukrcavanja ljesova u Metkoviću na parobrod Dalmat. Od 26. kolovoza 1914. baziran je u Zeleniki, a od 1916. je stožerni brod zapovjedništva podmornica u Boki kotorskoj. Nakon Prvog svjetskog rata biva dodijeljen mornarici Kraljevine SHS te njegovu fotografiju pod imenom Vila vidimo u Gružu.

 Za vrijeme Drugog svjetskog rata plovi pod talijanskom zastavom kao topovnjača i nosi ime „Fata“. Nakon  Drugog svjetskog rata vraća se u sastav JRM pod imenom „Orjen“ te još jednom 1953. mijenja ime u Istranka. Nakon što je 1970. godine bila otpisana kao vojni brod JRM-a te je bila u vlasništvu Union Dalmacije. a od njih je kupuju Duje Krstulović i Stipe Tolj. Istranka je sve do 1991. bila vezana na rivi kao ploveći restoran, po čemu je ostala zapamćena na brojnim fotografijama i razglednicama. Više godina kao brod-restoran bio je privezan uz splitsku rivu, a zatim prodan Talijanu koji ga je želio preurediti u brod muzej i smjestiti blizu Genove. Tek kad je prodan talijanskom industrijalcu i parlamentarcu, počelo se govoriti o važnosti broda koji je već zaslužio spomenički status. Tako je »Istranka« nakon stogodišnje plovidbe morima svijeta uplovila u burne diplomatske vode kojima se trenutačno ne nazire kraj. 

Kako bi se spriječilo isplovljavanje broda izvan hrvatskih teritorijalnih voda, Ministarstvo kulture objavilo je privremeno rješenje koje će barem na neko vrijeme zapečatiti sudbinu slavnog plovila. U međuvremenu vlasnik broda, Talijan Gianfranco Cozzi preminuo je pa se s pravne strane cijela situacija dodatno zakomplicirala. Dok je vlasnik broda bio živ, uredno je plaćao račune za ležarinu i servisiranje, ali sada više nitko ništa ne plaća, a ni nasljednici se nikad nisu javili. Dakle, javnosti je poznato da su donedavni vlasnici Duje Krstulović i Stipe Tolj 2002. godine prodali Istranku novim talijanskim vlasnicima. Kako, kada i gdje je ta transakcija učinjena, nije poznato s obzirom na to da Tolj živi u Švedskoj, a Krstulović u SAD i ne dolazi u domovinu. Ono što je procurilo u javnost je informacija da je brod prodan za 36.000 eura, a poznato je da prethodno nije ponuđen na otkup Muzeju ili Hrvatskoj. 

U međuvremenu je brod pravno zaštićen i upisan na listu preventivno zaštićenog kulturnog dobra, što je do daljnjega spriječilo njegov nepovratni odlazak u Italiju. Kako ovoj sagi nema kraja i nitko ne zna kako će završiti, a ovo moje pisanje je započelo s lijepom fotografije jahte „Vila“ ovaj ću tekst završiti sa slikom u kakvom je stanju danas. 

Tada pod imenom Vila, u vlasništvu mornarice Kraljevine SHS brod je bio vezan uz rivu luke Gruž kod zgrade Prvog dalmatinskog društva s.o.j., kasnije Radeljevića. 

Istranka zbog nebrige svako malo potone u plićaku Sjeverne luke Splita. Prodana je 2002. Godine Talijanu koji je u međuvremenu umro. Imao je ideju od njega napraviti brod muzej i smjestiti ga pokraj Genove. 

Spuštanje lijesova Franja Ferdinanda i njegove supruge Sofije u parobrod 'Dalmat', kako se tada zvao brod, u Metkoviću, nakon Sarajevskog atentata  koji se dogodio 28. lipnja 1914.