Vedran Mezei nedavno je održao promociju svoje knjige Tu sam! u zagrebačkom zatvoru Remetinec, što je bio povod za naš kratki razgovor.

Kako je došlo do ideje da promociju svoje knjige održiš u zatvoru Remetinec?

Ideja se rodila na zagrebačkoj promociji knjige “Tu sam!” u kazalištu Mala scena krajem prošle godine koju je organizirala moja izdavačka kuća Ibis grafika. Na promociji je među ostalim sudionicima bila i Alis Marić, blogerica i vlasnica popularnog književnog portala “Čitaj knjigu”. Na zajedničkoj večeri koja je uslijedila nakon promocije, Marić mi je predložila da u sklopu njezinog projekta “Okreni novu stranicu” predstavimo knjigu u Remetincu. Projekt se sastoji od doniranja knjiga zatvorskoj knjižnici i organizacije motivacijskih predavanja za kažnjenike. Ovo je samo jedan od niza događanja koje ova iznimna žena redovito organizira u svrhu promicanja knjige i kulture čitanja. Vjerujem da se jedan od razloga zbog kojeg mi je predložila suradnju u ovom projektu krije u posljednjoj priči iz knjige pod nazivom “I, što si odlučio?”. Kao uvod u tu priču iskoristio sam ispovijest jednog američkog zatvorenika osuđenog na doživotnu kaznu zatvora. Iako je riječ o čovjeku koji je počinio iznimno težak zločin, iz njegovog potresnog svjedočanstva vidljivo je kako je čvrsto odlučio “okrenuti novu stranicu” unatoč činjenici što je na boravak u zatvoru osuđen do kraja života. Činilo nam se prikladno i korisno prikazati tu ispovijest i ljudima u Remetincu.

Kako je izgledao taj posjet? Što si tamo vidio i doživio?

Kada smo došli u zatvor prošli smo svu potrebnu kontrolu i krenuli u posjet zatvorskoj knjižnici. Knjižnica nije velika, ali sadrži brojne zanimljive naslove. Dok smo se penjali na vrh zgrade do dvorane u kojoj je bilo predavanje, prolazili smo hodnicima iz kojih su se mogle vidjeti prostorije za posjete. Te prostorije su vrlo slične onima koje vidimo u filmovima: s jedne strane stakla nalaze se zatvorenici, a iza njihovih leđa u neposrednoj blizini stoje zatvorski čuvari. S druge strane stakla nalaze se posjetitelji, u ovom slučaju pretežno žene, koje razgovaraju sa zatvorenicima preko telefonskih slušalica. Vrata i prolazi između katova i hodnika dodatno su osigurani metalnim rešetkama, što je slučaj i s dvoranom u kojoj je bilo predavanje. Zatvorenici su dolazili u skupinama u pratnji pravosudnih policajaca, a u jednoj takvoj skupini došlo je desetak-petnaest žena. Iako predavanje nije bilo obavezno, gotovo su sve stolice u dvorani bile popunjene. Osim zatvorenika i pravosudnih policajaca promociji su prisustvovali djelatnici zatvora, te novinarka i fotograf jednog nacionalnog tjednika. Fotografiranje lica zatvorenika i nekih zatvorskih prostorija nije dozvoljeno tako da se vodilo računa o tome što će se i na koji način fotografirati. 

Možeš li nam reći nešto više o predavanju? O čemu si govorio zatvorenicima?

Uvodnu riječ imala je Marić koja je predstavila sebe, portal “Čitaj knjigu” i projekt “Okreni novu stranicu”. Rekla nekoliko riječi o knjizi “Tu sam!” i pročitala dva-tri odlomka iz knjige nakon čega mi je prepustila riječ. Namjeravao sam najviše govoriti o toj ispovijesti američkog zatvorenika osuđenog kojim sam započeo posljednju priču u knjizi. Međutim, Alis mi je svega desetak minuta prije početka predavanja rekla da zatvorenici najviše vole čuti osobne priče, što me je potaklo da se u zadnji tren predomislim i govorim više iz perspektive vlastitog iskustva. Moram priznati da mi nije bilo svejedno, jer znam da ti ljudi prolaze kroz teško razdoblje svog života pa se pitate koliko im uopće može značiti ono što govorite, a pogotovo može li ih to barem malo motivirati ili utješiti, što je zapravo svrha ovakvih predavanja. Na kraju smo prikazali isječak iz dokumentarnog filma „Human“ u kojem osuđenik Leonard Scovens govori o sebi i o jednoj nevjerojatnoj ženi - Agnes Furey. Ta je žena zbog tragičnog događaja u svojoj obitelji prošla kroz nezamislivu bol i patnju, ali je poslije svojim odlukama i postupcima zadivila ljude širom svijeta. Možda je zanimljivo napomenuti da smo ovaj video prikazali uz njezino odobrenje i podršku, s obzirom da sam s njom u kontaktu i da je upoznata s ovom knjigom. Na kraju predavanja bili smo nagrađeni pljeskom i pitanjima nazočnih. Gđa Marić je istu večer primila poruku od jednog pravosudnog policajaca koji je bio na promociji. Iznio je pohvale za predstavljanje knjige i rekao da svakako namjerava pročitati “Tu sam!”. Samo ova poruka bila bi nam dovoljna da budemo zadovoljni posjetom Rematincu…