Naime,u ljeto 1998. godine Račan je s Draženom Budišom potpisao sporazum o suradnji njihovih dviju stranaka te su zatražili raspisivanje prijevremenih izbora, a nedugo nakon toga došlo je do konsenzusa prema kojem SDP, HSLS, HNS, HSS, LS i IDS surađuju na idućim izborima. Koalicija je na parlamentarnim izborima koji su održani 3. siječnja 2000. godine osvojila preko 38 posto glasova te tako postala poznata kao 'trećesiječanjska vlast' na čelu s Ivicom Račanom kao premijerom.

Tog se doba danas jedino možemo prisjećati s nostaligijom. Iako su mu neki spočitavali kako je nedovoljno čvrst i kako mu fali karizme te su njegove stavove opisivali kao 'odlučno možda', nitko ne može osporiti kako je upravo Ivica Račan SDP vratio u život nakon prethodnih poražavajućih rezultata na izborima. S čvrstom proeuropskom politikom, Račan se snažno zalagao za ulazak Hrvatske EU, bez velike potrebe da snažno nagalašava nacionalizam i priča o Domovinskom ratu, čime su njegovi prethodnici, ali i nasljednici, skupljali političke bodove.

Ključni projekt koji je pokrenut, ali i dovršen tijekom njegovog mandata jest izgradnja autoceste Zagreb – Split koja je dovršena u samo tri godine. Podsjetimo kako Dubrovčani godinama čekaju na Pelješki most koji je dva puta otvaran, ali nikada izgrađen dok je navedena autocesta za vrijeme njegovog mandata dovršena u rekordnom roku. Osim toga, Račanova Vlada je okrenula Hrvatsku prema Europi, ali i poboljšala narušene odnose sa susjedima te ju na neki način izvukla iz izolacije. Važno je napomenuti kako je upravo Račanova Vlada zaustavila privatizaciju, no nažalost ne i štetu koju je ista prouzročila. 'Nažalost, Hrvatska kao država ne funkcionira ni kao pravna ni kao socijalna. Upravo sastavljamo crnu listu poslodavaca koji ne poštuju radnička prava. Čim pribavimo dokaze, objavit ćemo crnu listu poslodavaca na web-stranicama. Kad dođemo na vlast, pospješit ćemo da državne institucije kontroliraju poštivanje radnih prava i uvesti rigorozne kazne za one koji krše prava radnika,' kazao je za Jutarnji list.

Za Račana se nisu vezivale posebne afere. Čini se kako je njegov jedini grijeh bio pogrešan odabir suradnika. Njegovu su Vladu najviše opterećivali sukobi između stranaka članica vladajuće šestorice te oštre kritike od strane oporbenog HDZ-a. Račan je bio suviše anacionalan i liberalan, što mu se često spočitavalo. No, mnogi ne pamte kako se upravo Ivica Račan suprostavio Slobodanu Miloševiću u siječnju 1990. godine, na 14. izvanrednom kongresu SKJ. Na sjednici je došlo do sukoba između izaslanika Srbije i Slovenije, kada su svi prijedlozi tadašnjeg predvodnika srpskog izaslanstva Slobodana Miloševića prihvaćeni većinski, dok su Kučanovi odbijeni. Nakon dva dana rada, Slovenci su napustili sjednicu te je nastavak kongresa ovisio o tome hoće li ga napustiti i hrvatsko izaslanstvo. 'Mi, izaslanstvo SKH-a, Ne možemo prihvatiti Jugoslavensku partiju partiju bez Slovenaca,' kazao je Račan tada za govornicom te je hrvatsko izaslanstvo napustilo Kongres, a upravo je taj čin označavao kraj vladavine SKJ-a.

Račan nije bio ni velika Hrvatina, ali ni komunist, kako bi ga drugi znali okarakterizirati. 'Usudio bih se reći da je u očevu životu sublimirano cijelo 20. stoljeće. Svašta je radio, prošao svijeta, imao je više brakova, bio je u zatvoru u Lepoglavi, u Oktobarskoj revoluciji - u internacionalnim brigadama. Nije bio boljševik, nije bio komunist, bio je više anarhist. On svakako zaslužuje barem jednu knjigu,' napisao je novinar Zdenko Duka u biografiji o Račanu.

Krajem siječnja 2007. godine, Račanu je dijagnosticiran maligni tumor, a 29. travnja je umro od posljedica bolesti. Funkciju premijera obnašao je do 2003. godine kada ga je naslijedio Ivo Sanader. Sve ostalo je povijest.