"Ja nisam lijepa. Ja imam čudno lice, ili bolje rečeno - ja imam jedno interesantno lice. Zanimljivo sve skupa, s izvjesnim nepravilnostima, ali upotrebljivo u svakom slučaju. Često me pitaju koliko u likovima koje tumačim ima mene. Ima me, potpuno me ima. Ostaje tvoje tijelo, ruke, noge, glava", rekla je u jednom intervjuu 1982.  godine, prenosi Index.

"Ja za sebe mislim da sam jedan dobar, pošten čovjek. Nisam zla, pokvarena, ne podmećem nikom nogu, ne uživam u tuđim neuspjesima. Ne snalazim se najbolje u ovom svijetu i ne uspijevam da slijedim sve "linije" koje ovaj posao zahtijeva, nameće.

Gluma mi je, inače, puno pomogla u životu. Bila sam introvertna (a i sada sam), nekomunikativna, nesigurna... Akademija mi je pomogla da shvatim da nešto vrijedim, da nešto mogu, da sam kao čovjek važna", rekla je tada.