Izvještaj otkriva i to da, kad bi se obuzdalo uništavanje hrane u procesu proizvodnje, već to bi bilo dovoljno za obuzdavanje cijena hrane i inflacije u EU-u, i to u dobu u kojem Unija na razne načine, tako i u prehrambenoj industriji, ozbiljno trpi ekonomske posljedice rata u Ukrajini, zemlji koja slovi za jednog od najvećih proizvođača žitarica u svijetu, pišu Vijesti.hr. 

A Hrvatska? Koliko se godišnje hrane baci u našoj zemlji u kojoj 43 posto stanovništva od prvog do prvog u mjesecu krpa kraj s krajem, u kojoj u riziku od pravog siromaštva živi 23,3 posto građana i u kojoj 40.000 djece životno ovisi o raznim oblicima socijalne pomoći?

Ministarstvo poljoprivrede RH izašlo je u ožujku prošle godine s brojkom od oko 400.000 tona hrane koliko se godišnje uništi u našoj zemlji. Tu brojku je u međuvremenu u nekoliko navrata javno iznosila potpredsjednica Progresivnog saveza socijalista i demokrata u Europskom parlamentu Biljana Borzan, inače u Bruxellesu i Strasbourgu poznata po angažmanu po tom pitanju.

Izvještaj iz "FeedBack EU", naime, ne navodi članice posebno, ali ukupna procjena hrane koja se uništi kroz poljoprivrednu proizvodnju, zatim u prehrambenoj industriji, kroz prodaju, te konačno kroz ugostiteljstvo i u kućanstvima otprilike je 70 posto viša od ranijih procjena. Borzan se složila da bi se, shodno tome i procjena za Hrvatsku mogla preliminarno procijeniti na taj način.

To bi onda značilo da se u Hrvatskoj godišnje od polja preko tvornica i trgovina do kućanstava i kanti za smeće uništi oko 680.000 tona.

Ako se u koraku dalje uzme podatak da godišnji uvoz hrane u EU od 138 milijuna tona vrijedi debelo preko 150 milijardi eura i ako to primijenimo na Hrvatsku, dolazimo do okvirne vrijednosti od 625 milijuna eura, odnosno do 4,7 milijardi kuna koliko se u Hrvatskoj godišnje uništi hrane na ovaj ili onaj način.

Ilustracije radi, s tim novcem Pelješki most dao bi se financirati dvaput po cijenama po kojima je izgrađen. Ili, riječ je o više od 1 posto nacionalnog BDP-a… U krajnjoj liniji, riječ je o 1211 kuna po svakom stanovniku Hrvatske.

Međutim, hranu u društvu ne bacaju niti uništavaju svi podjednako kao što se niti ne uništava podjednako u svakom dijelu putovanja hrane od polja do tanjura i kante za smeće. Prema izvještaju "FeedBack EU-a" od onih 153,5 milijuna tona koliko se godišnje hrane uništi u EU-u, čak 59 posto svih gubitaka hrane uništi se već u primarnoj proizvodnji; dakle na poljima i u tovu životinja za prehranu.

Na prerađivačku industriju otpada 10 posto, na prodaju i lance trgovina pak 3 posto, na ugostiteljstvo čak 7 posto, da bi na kraju na kućanstva otpalo oko 21 posto sve bačene hrane u EU-u, odnosno 32,5 milijuna tona. Riječ je o rezultatima najnovije metodologije računanja količine bačene hrane i štete koja pritom nastaje po ekonomiju.

Podaci po regijama, međutim, otkrivaju da ne žive svi istim stilom. U Sjevernoj Hrvatskoj i u Slavoniji tako se godišnje iz kućanstava baci u prosjeku 51 kilogram hrane po stanovniku, u Zagrebu s okolicom 52 kilograma, a u Lici s Banijom 53 kilograma.

Dalmatinci, pak, iz kućanstava po stanovniku godišnje bace 57 kilograma hrane, a stanovnici Istre, Primorja i Gorskog kotara čak 61 kilogram. Iz Ministarstva gospodarstva poslali su nam i svoj komentar ovakvih brojki: "Iz istraživanja proizlazi da su navedena odstupanja primarno posljedica razlike u navikama stanovništva.

Naime, stanovnici područja sa zabilježenim većim količinama otpada od hrane rjeđe upotrebljavaju viškove hrane u pripremi novog obroka i češće bacaju namirnice s istekom roka trajanja bez da prethodno provjere njihovu ispravnost."