Zbog veće zarade i boljih uvjeta rada veliki broj ugostiteljskih radnika, najviše konobara, ljetnu sezonu radije odrađuje u Hrvatskoj ili Sloveniji negoli primjerice na Crnogorskom primorju, u Srbiji ili Makedoniji. No, neki od njih se pokaju, što je slučaj i s radnikom iz ove priče... Razočaranje nastupa odmah po dolasku, a pogotovo kad se dogovoreni rad od osam sati dnevno pet ili šest dana u tjednu pretvori u crnčenje bez odmora i sve to pod budnim okom gazde i njegovih nadzornika.

- Početkom svibnja ove godine stigao sam u Medulin. Dobio sam posao kao konobar i prema telefonskom razgovoru, na kojem sam i dogovorio posao trebalo je sve biti u najboljem redu: plaćen stan, radno vrijeme od devet sati na dan, jedan danu u tjednu slobodan, prijava, plaća od tisuću eura, napojnice su moje. Gazda se u tom prvom razgovoru činio kao korektan poslodavac, s puno iskustva u turizmu i razumijevanja za radnike - započinje priču mladić za Večernji list.

Prvu neugodnost, međutim, doživljava čim je došao u Istru.

- Smješten sam u stan sa još tri radnika iz Makedonije. Jedna soba u kojoj se i kuha i spava, sa improviziranom kupaonicom. Iako se međusobno nismo poznavali brzo smo našli zajednički jezik; no, stan je bio prljav, perilica rublja i tuš bili su neispravni, a u kuhinji smo imali samo kuhalo za vodu bez i jedne čaše, pribora za jelo ili lonca, što smo zatražili. Gazda nam je kratko rekao da tražimo previše i neka vani pijemo kavu i jedemo, a tuš imamo na plaži! - prisjeća se mladić.

Iako cimerni nisu bili oduševljeni uvjetima i tretmanom koje su dobili, odlučili su ostati i pokušati se snaći. Ipak su došli izdaleka raditi i zaraditi, složili su se. Ali kako...

- Radili smo smjene od dvanaest sati na dan, bez dana odmora, a napojnice je uzimao gazda. Svoj ugovor o radu dobio sam tek nakon mjesec dana, a na njemu je pisao minimalan iznos. Rekao sam gazdi da se nismo tako dogovorili, a njegov je odgovor bio da su mu troškovi preveliki pa ću razliku od minimalne plaće do dogovorenih 1000 eura dobiti na ruke - kazuje konobar.

Cijelu priču pročitajte OVDJE.