Kako Sveta tri kralja padaju na isti dan kada i Badnja večer prema pravoslavnom kalendaru, tadašnji biskup, Celestin Bezmalinović, odlučio je napraviti nešto do tada nezabilježeno. Prvo je  tijekom službe toplim i srdačnim riječima pozdravio goste kojih je najviše bilo iz Beograda, a zatim ih je pozvao da dođu i sutradan u katedralu, s obrazloženjem da će za njih služiti misu povodom pravoslavnog Božića, piše Blic.

Ova vijest se par mjeseci kasnije našla i u tadašnjim novinama. Autor teksta je bio Danilo Ružić u rubrici "Ljudi i shvaćanja", a ilustrirao je Milan Jovanović.

Evo što se tada pisalo o ovom događaju: 

Dogodilo se to na katolički praznik Sveta tri kralja u drevnoj hvarskoj katedrali, staroj 800 godina. Biskupu, monsinjoru Celestinu Bezmalinoviću, – kada je izašao pred oltar započeti službu Božju, učinilo se da je crkva punija nego inače. Kasnije u toku čitanja evanđelja primijetio je u nekoliko mahova da se jedan dio prisutnih, i to onih što su stajali sa strane, krste s tri prsta, a ne cijelom šakom.

– To su gosti iz Beograda i Srbije! – došapnuo mu je u pogodnoj prilici kanonik – Pravoslavci!

Malo zatim, za vrijeme uobičajene propovijedi, biskup se ponovo sjetio hvarskih gostiju.

– Ja danas vidim među vama i našu braću pravoslavce, koji su došli u Hvar na zimski oporavak. Ja znam i zašto su se oni okupili u ovom hramu. Na današnji naš praznik pada i njihov Badnji dan. Radostan sam što ih mogu pozdraviti na taj praznik koji proslavljaju daleko od svojih domova. Ja ih zato pozivam da se sutra, na pravoslavni Božić, ponovo okupe ovdje, služit ću još jednom misu za njih!

Vijest da će katolički biskup služiti službu Božju za pravoslavni Božić pronijela se Hvarom za tili čas. Sutradan, u utorak, katedrala je ponovo bila puna. Više od sto i pedeset penzionera iz raznih krajeva Srbije, a najviše iz Beograda, koji su radi oporavka potražili blagu hvarsku zimu, zauzeli su mjesta u središtu crkve, u klupama. Gotovo isti broj mještana došao je prisustvovati ovom neobičnom činu.

Točno u pola jedanaest pojavio se biskup u bijelom biskupskom odjelu i s crvenom kapom na glavi. Slavljenici su ga pozdravili ustajanjem, i po pravoslavnom običaju stajali cijelu službu.

Toga dana biskup je služio misu uz asistenciju dvojice kanonika i uz pratnju orgulja i zbora, koji se bio okupio gotovo u punom sastavu. Poslije čitanja evanđelja stao je za oltar i u propovijedi, koju je namijenio svojim gostima, istaknuo da vjera, koja je u prošlosti često razdvajala ljude, sada ima svetu dužnost da ih zbližava. Citirao im je sv. Pavla: "Nema više ni Grka, ni Jevreja, ni Rimljana…". Da bi zatim istaknuo pouku da isto tako ne treba pitati tko je Srbin, Hrvat, Slovenac, Talijan ili Makedonac, da su svi ljudi u ovom hramu i izvan njega jednaki.

– Govorit ću vam o dva događaja, koja trenutno opsjedaju moje misli, i koja su me učinila sretnim! – rekao je na kraju biskup – Prvi je onaj kada sam prošle godine prisustvovao susretu poglavara dviju naših kršćanskih crkava, rimskog pape Pavla VI i carigradskog patrijarha Atenagore, koji su stoljetnu netrpeljivost naših crkava srušili jednim zagrljajem, i drugi je – ovaj sadašnji, koji nas je okupio i zbližio u našem hvarskom hramu. Zato ću ovu svoju božićnu propovijed završiti vašim pravoslavnim pozdravom, sa: Hristos se rodi!

Zbunjeni ovakvim pozdravom, stari ljudi su za trenutak ostali nijemi, a onda je kao po naredbi crkvom odjeknulo:

– Vaistinu se rodi!