Kroz svoju profesionalnu karijeru ova medicinska sestra iz Cavtata je nesebično pružala podršku i njegu pacijentima, svakodnevno dokazujući koliko je ljubaznost i empatija važna u medicinskom pozivu. Nažalost, njezin život prerano je prekinut teškim oblikom karcinoma, bolesti koja joj je oduzela zdravlje, ali do zadnjeg trenutka života Ljiljana je pomagala i mislila na druge.

Unatoč teškim operacijama i izazovima koje je nosila borba s bolešću, do zadnjeg dana je zadržala osmijeh i vjeru u bolje sutra. Njezina snaga i hrabrost nadahnule su mnoge, a njezina priča sada postaje temelj nove nade za oboljele od karcinoma. Ljiljanin brat Marko Raguž i njezine kolegice, vođeni ljubavlju i uspomenama, odlučili su osnovati zakladu koja će pružiti financijsku pomoć onima koji se bore s istim izazovima, omogućujući im pristup prijeko potrebnoj medicinskoj skrbi.

NASTAVAK POMAGANJA DRUGIMA

Ovaj plemeniti projekt ne samo da odaje počast Ljiljaninom životu i nasljeđu, već nastavlja njezinu misiju – pomagati onima kojima je pomoć najpotrebnija.

"Volio bih da Dubrovnik i dubrovačko područje dobije hospicij za branitelje ili ljude kojim nemaju adekvatnu skrb, a to im je potrebno. Dosta je onih koji nemaju nikog i nažalost bore se s teškom bolešću i na kraju umiru usamljeni. Takva skrb bi bila organizirana preko domova zdravlja, moglo bi se dodatno postaviti petnaestak kreveta, osoblje bi educirali u Zagrebu, a išli bi od lokalnog do nacionalnog nivoa. Na ovom području obolijeva puno ljudi od karcinoma i poanta je osigurati tim ljudima dostojanstvo i priliku za život", kazuje Marko Raguž.

On i Ljiljanine kolegice žele sačuvati sjećanje na požrtvovanu medicinsku sestru na način koji je ona radila tijekom svog života, a to je briga za one najslabije.

BOLJA ZDRAVSTVENA SKRB ZA UGROŽENE

Ljiljana je srednju medicinsku završila u Dubrovniku, staž je odradila u Klaićevoj bolnici i nakon toga je bila glavna sestra u Dominusu, ustanovi za zdravstvenu njegu, a kasnije je bila patronažna sestra za palijativne pacijente. Obrazovala se u Londonu, predavala na brojim sveučilištima i visokim školama. Brinula se o ljudima kojima je trebala pomoć 24 sata, a bila je jedan od začetnika palijativne skrbi u Hrvatskoj.

"Jedne godine pao je snijeg u Zagrebu, a ona je već tada bila u bolesna, nazvala me i rekla da joj auto ne radi a moramo otići u Sloveniju po jedan lijek, za neku ženu i to odnijeti u Sesvete. Ja sam je poslušao, jer ona je uvijek bila svima dostupna. To je primjer njezinog rada kakva je bila – sjela je u auto po najvećem snijegu išla u drugu državu i vratila se u drugi dio grada po nevremenu da bi ženi dala dostojanstvo pri odlasku", prisjeća se Ljiljanin brat Marko Raguž.

Oni bi krenuli tamo gdje je Ljiljana stala, to je pomoć drugima.

Njezina predanost i nesebična briga ostavili su trajni pečat u zdravstvenoj skrbi, a njezina misija živjela bi kroz viziju najbližih koji su je zapravo najbolje poznavali. Osnivanjem zaklade i zalaganjem za bolje uvjete palijativne njege, nastavlja se njezino djelo, pružajući nadu i podršku onima koji se suočavaju s najtežim životnim bitkama. Ljiljanina priča nije samo sjećanje na iznimnu ženu, već i poticaj da se humanost i suosjećanje prenesu na buduće generacije, jer nitko ne bi trebao biti sam u svojoj borbi.