Šibenska udruga RatCat prošlog je vikenda gostovala u Klubu Dubina gdje su posjetitelje uveseljavali elektronskom glazbom. Inače, Šibenik je posljednjih godina središte najspektakularnijih glazbenih koncerata u Hrvatskoj. Njihovo smo gostovanje iskoristili kako bi ih priupitali kako je moguće da grad veličine Dubrovnika pohode najpoznatija svjetska imena o čemu jug Hrvatske može samo sanjati. Resident DJ-evi RatCata Stipe Širinić NeedleDrop i Ante Dugopoljac ispričali su nam što se krije iza šibenskog uspjeha. Sve je počelo s festivalom Terraneo još tamo daleke 2011. godine.

-Terraneo je dobrim dijelom zaslužan za ovo što danas imamo u Šibeniku – kreće u zanimljivu storiju Dugopoljac – Ne znam detalje što se točno dogodilo, ali na kraju financijski nije bio isplativ. Terraneo su pokrenuli Mate Škugor, Luka Pavić, Goran Lončarević i Hrvoje Jelković. Jelković je ostao u Šibeniku i danas vodi Klub Azimut koji održava spektakularne koncerte i druge kulturne sadržaje.

Prostor u kojemu je smješten Klub Azimut nalazi se podno šibenske katedrale pod zaštitom UNESCO-a, a ove će godine proslaviti deseti rođendan. Inače vlasnik prostora je Grad Šibenik. U ovoj slavljeničkoj godini održat će 250 programa, skoro svaki dan će se tamo nešto lijepo događati. Do sada je održano preko 800 koncerata većinom sjajnih bendova koji nisu dio mainstreama. Uspoređujući s drugim hrvatskim gradovima nevjerojatno zvuči da su šibenski političari (trenutno je HDZ na vlasti) Jelkovićev trud itekako prepoznali i dali mu nagradu Grada Šibenika.

Doček Nove Godine

Koliko je Šibenik ispred ostalih gradova najbolje pokazuje Nova Godina. Na Dočeku u Krešimirovom grad pjevala je Roisin Murphy iz legendarnog dua Moloko dok u drugim gradovima pjevaju i sviraju Grašo, Rozga i Severina.

-Taj doček u Šibeniku podržali su Grad Šibenik i Turistička zajednica. Trenutno je na vlasti HDZ, ali i dok je SDP bio i oni su imali sluha za podržavanje ovakvih i sličnih događanja. Sad vas interesira kako je to moguće u Šibeniku, a ne u Dubrovniku? Odgovor je jednostavan - pravi ljudi u pravo vrijeme na pravom mjestu – u isti glas govore Dugopoljac i NeedleDrop.

Dugopoljac dodaje da u Šibeniku postoji lijepi broj alternativnih kulturnih udruga koje guraju projekte, pa političari ne mogu ostati slijepi na njihove vapaje. Needledrop ulijeće kako je mentalitet Šibenika oduvijek bio drugačiji nego u Splitu ili Zadru.

Ante Dugopoljac

-Još devedesetih godina prošlog stoljeća šibensko područje bilo je centar glazbenih događanja na obali. Sjetimo se samo Aurore u Primoštenu i Haciende u Vodicama, a bilo je i manjih underground klubova. Tamo su održani prvi spektakularni svjetski koncerti iz rata. Najprije Morales koji je bio veliki poguranac cijeloj priči, poslije Deep Dish, Roger Sanchez i svi ostali izvođači – govori NeedleDrop koji je i sam puštao glazbu na svim tim mjestima.

Zanimljivo kako i mlađa publika prihvaća šibenske trendove. Za nove generacije govori se kako ne slušaju ništa, da im je svejedno pošli na metal bend ili narodnjake, ali Azimut, Tunel i ostala šibenska mjesta pokazuju koliko je važna edukacija. Dugopoljac ističe još jednu važnu stavku u čitavoj priči, a to je strpljivost.

-Nije lako organizirati dobar koncert. Treba tražiti dozvole, redare, konobare… Uloženo se ne vraća odmah, najvažniji je kontinuitet i strpljivost. Znam neke ljude u Splitu i Zadru koji su pokušavali, ali vrlo brzo bi odustali i okrenuli se komercijalnim izvođačima. Moraš biti spreman da se neće odmah vratiti, ali u Splitu, Zadru, a vjerujem i Dubrovniku, ljudi vrlo brzo ljudi steknu dojam kako nema smisla to što rade. Mnogi su i u Šibeniku prolazili slična iskušenja, ali nisu odustali. Moraš biti svjestan da se nećeš uspjeti preko noći i biti financijski spreman da ćeš jedno vrijeme trpjeti minus – priča Dugopoljac.

Licemjerni turizam

Ni već spomenutom Azimutu nije bilo lako. Svojevremeno su zbog buke susjedi u okolici, ali i šibenski biskup tražili da se klub zatvori. Javnost je prosvjedovala i spriječila gašenje omiljenog kluba. U Dubrovniku trenutno traju ogromni prijepori oko buke unutar zidina i glazbe u kafićima. Pitamo ih kakva je situacija u Šibeniku?

-Glazba normalno svira u kafićima i otvorenom do ponoći, a onda se mora stišati na pola. U Azimutu se na otvorenom izvodi sve do 2 ujutro, ali prilično je stišana, pa ne bude neki posebni štimung. Poštuju se propisi o decibelima – naglašavaju.

NeedleDrop dodaje da turizam u Dalmaciji zna biti prilično licemjeran. Kazuje nam o slučaju iz Vodica.

-Tamo jedan vlasnik iznajmljuje dva prostora po cijeni od 15 hiljada eura godišnje, znači sve skupa utrži 30. I onda ta mjesta imaju živu svirku, a on zove policiju zbog buke. Nije li to suludo?

Posebna priča u Šibeniku je Tvrđava sv. Mihovila gdje se godinama održavaju spektakularni koncerti najpoznatijih svjetskih imena. Tako će ovo ljeto, među ostalim, šibenska publika imati prilike vidjeti svjetske atrakcije Sigur Ros i Bonobo. Kako je moguće da takva imena dolaze u maleni Šibenik, a da Dubrovnik nema ništa ni blizu?

Stipe Širinić NeedleDrop

-Te koncerte organizira Tvrđava kulture, firma u sklopu Grada Šibenika. Naravno, u tvrđavi su razna događanja, ima i komercijalnih, ali također i velikih koncerata. Nekoliko mladih unutar te firme shvaća glazbu i guraju te koncerte, a Grad ih podržava. Dio sredstava namaknu i iz EU fondova, vrlo su vješti po tom pitanju i brojni projekti se guraju upravo europskim sredstvima – pričaju nam DJ-evi iz RatCata.

Tvrđava sv. Mihovila prima oko tisuću ljudi. Mogu li koncerti Sigur Rosa i Bonoba biti financijski isplativi obzirom da su karte oko 50 eura?

-Ne znam sad koliko pojedini izvođači koštaju. Bonobo je sam, Sigur Ros cijeli bend, ali lako je izračunati. Prihod od ulaznica je otprilike 50 tisuća eura plus zarada od pića. Ako bend košta do te cifre, može se zaraditi, ako je skuplji, onda nema financijske zarade što se tiče organizacije, ali ima što će ljudi pohoditi Šibenik upravo zbog koncerata. Iznajmit će apartman, trošiti po restoranima i drugim mjestima, pa je teško izračunati točne prihode. Ali moje mišljenje jest da je riječ o plusu kada se sve zbroji i oduzme – kaže NeedleDrop.

Planirati se treba dugoročno

Zanimljivo da je svojevremeno u Dubrovniku, točnije 2017. godine, bio world music festival na Orsuli koji je doveo zanimljiva svjetska imena poput Femija Kutija i Bebel Gilberto. No vrlo je kratko trajao. Članovi RatCata upozoravaju na možebitne propuste na Orsuli.

-Možda na početku nije trebalo krenuti s tako velikim imenima, ali inače neki se festival ne može održati samo jednu godinu. On se mora planirati dugoročno, najmanje na 5 godina, da se vide pravi efekti. Ne može se očekivati isti tren da se sve isprofilira. Ne znam točne detalje oko Orsule, ovo samo govorim iz svih mojih dosadašnjih iskustava. Za takve festivale može se tražiti sponzorstvo i privatnih investitora. Banke, poput Addika i OTP-a, znaju gurati slične projekte u Šibeniku. Treba pitati privatne sponzore, ali istovremeno biti jako ozbiljan u organizaciji i imati dugoročne planove – ističe Dugopoljac.

Kada se govori o uspjehu Šibenika često se spominje kako važnu ulogu ima njegova lokacija. U sredini je obale, pa s obje strane zainteresirani mogu pohoditi glazbene događaje. No i Zadar ima super poziciju, pa kaska svjetlosnim godinama za Šibenikom. Nije sve u Google Mapsu. Slušajući sugovornike možemo izvući zaključak kako je važno da postoje ljudi koji guraju ideje, politika koja ih je spremna saslušati, i onda zajednička sposobnost da pronađu adekvatna sredstva bilo iz proračuna ili EU fondova. Kada se to sve zajedno zbroji, kako su oni gore lijepo opisali - pravi ljudi u pravo vrijeme na pravom mjestu - dobijemo Šibenik kao centar urbanog života koji može konkurirati čak i Zagrebu.

Ovakva šibenska priča, naravno, ne može biti financijska isplativa sama od sebe. Ipak je riječ o alternativi, a ne izvođačima narodnjaka. Stoga je itekako važno da politika ima sluha. Ali po tisućiti put autor ovog teksta dosađuje s pitanjem kako je moguće da se šibenski HDZ toliko razlikuje od drugih HDZ-ova? Kako oni imaju sluha dovoditi u svoj grad Sigur Ros, Bonobo i Roisin Murphy, a Split, koji kao ima progresivnog Ivicu Puljka, istovremeno pomaže organizaciju isključivo komercijalnih izvođača? NeedleDrop za kraj možda otkriva pravu tajnu šibenskog uspjeha, a to je, kako kaže, rolling stones.

-Pod rolling stones smatram sve one ljude s brda koji su se dokotrljali u grad. Taj se proces počeo događati iza rata, a posebno je zahvatio Split i Zadar. Sve se to poseljačilo, a sa sobom su donijeli i kriminal. Šibenik je imao sreću što je geografski skučen, pa ga taj proces nije toliko dohvatio. Inače, u Jugoslaviji je Šibenik bio drugi grad po visini BDP-a po stanovniku, odmah iz Varaždina. Svi su bili zaposleni, građanstvo je jačalo i to se zadržalo sve do danas. To je jedan od glavnih razloga zašto je i ovaj glazbeni dio drugačiji nego u ostatku Dalmacije. Mentalitet Šibenika razlikuje se od onog u Splitu ili Zadru – zaključuje NeedleDrop.

Maro Marušić