Županijski sud u Splitu odbio je krajem travnja ove godine takav zahtjev Cvikova odvjetnika Jadrana Franceschija, no uslijedila je žalba u kojoj se tvrdilo da nalozi suca istrage kojima su se još prije 13 godina provodile posebne mjere prisluškivanja Cvikovih telefonskih razgovora nisu dostatno obrazloženi.

Naime, u nalozima izdanim u listopadu i prosincu 2006. godine te u siječnju 2007. godine navodi se da je zahtjev USKOK-a osnovan jer postoje osnove sumnje da su se osumnjičeni udružili u ilegalnoj nabavi i preprodaji većih količina droge na splitskom, dubrovačkom i zadarskom području, te da se ni na jedan drugi način nego jedino provođenjem tajnih izvidnih mjera, odnosno prisluškivanjem, ne mogu prikupiti potrebni dokazi, donosi Slobodna Dalmacija.

Vrhovni sud, pak, utvrdio je da u nalozima suca istrage samo konstatirano da iz zahtjeva USKOK-a proizlaze sumnje, no da sadržaj tih zahtjeva i priloga nije obrazložen u rješenjima o izdavanju naloga te da nisu navedeni bilo kakvi stvarni detalji, činjenice i okolnosti koje bi upućivale na postojanje osnovane sumnje da su djela počinjena.

U njima, smatra Vrhovni sud, nije bilo ni govora o tome zašto se izvidi ne bi mogli provesti i bez prisluškivanja.

– Ovakvim obrazloženjem sud prilikom izdavanja naloga nije pružio dostatno osiguranje da mjere kojima se privremeno ograničavaju ustavna prava i slobode građana nisu naložene nemarno, neregularno ili bez potrebnog razmatranja, te nije na odgovarajući način ograničio miješanje u pravo pojedinca na poštovanje njegova privatnog života i dopisivanja – navedeno je u rješenju Vrhovnog suda, u kojem se pozivaju i na odluke Europskog suda za ljudska prava u slučajevima Dragojević protiv Hrvatske i Matanović protiv Hrvatske.

U slučaju Ante Dragojevića, kojega se istraživalo zbog krijumčarenja opojnih droga, Europski sud je utvrdio da je povrijeđeno pravo na poštovanje njegova privatnog života i korespondencije zbog toga što su djelatnici USKOK-a protuzakonito provodili nadzor i snimanje njegovih telefonskih razgovora.

Dragojević je osuđen na devet godina zatvora, a Europski sud je utvrdio da rješenja istražnog suca Županijskog suda u Zagrebu, kojima je USKOK-u dozvoljeno snimanje i nadziranje njegovih telefonskih razgovora, nisu bila dovoljno obrazložena, jer uopće nisu sadržavala obrazloženje zbog čega se ista svrha (prikupljanje dokaza) ne bi mogla ostvariti ni nekom blažom mjerom. Dragojević je od države dobio 7500 eura odštete.

Slobodna Dalmacija podsjeća kako je Cvitanović i još 15 osoba koje je USKOK povezao s njim uhićeni su i pritvoreni 2007. godine, a 2010. godine Cvitanović je na splitskom sudu osuđen zbog ustrojavanja zločinačke organizacije na otoku Korčuli, koja se bavila preprodajom heroina od početka 2003. do rujna 2006. godine uz zaradu od sedam milijuna kuna. Svi su proglašeni krivima za dilanje heroina, a Cvik i njegov brat osuđeni su i za pranje novca.

Nakon dvije godine Vrhovni sud je potvrdio dio presude u kojem je Cvitanović osuđen za ustrojavanje zločinačke organizacije i dilanje droge, za što je dobio osam godina zatvora, te presudu protiv njegova brata Mirjana i još šest osoba za dilanje u sklopu udruge, za što su osuđeni na kazne zatvora od tri i pol do četiri godine.

No, Vrhovni je sud tada ukinuo dio koji se odnosio na pranje novca za oba brata te za sedmoricu optuženika zbog dilanja u zločinačkoj udruzi. Smatrali su da USKOK nije iznio dokaze da su Cvitanović i njegov brat trošenjem novca od dilanja pokušali prikriti kako su ga zaradili. Od tada je USKOK dva puta mijenjao optužnicu koja im je vraćana na doradu.