Index ističe kako je riječ je o dosad najvećem curenju osobnih podataka u Hrvatskoj. Naime, iz te tvrtke izašli su podaci koji sadržavaju ime i prezime, OIB, datum rođenja, adresu stanovanja, naziv i OIB poslodavca, broj telefona/mobitela, e-mail, dugovanje prema B2 Kapitalu, iznos glavnice te iznos zateznih kamata. 

Agencije za naplatu potraživanja otkupljuju dugove loših kredita od banaka i teleoperatera i potom ih same naplaćuju. Oni kojima je dug prodan žale se na postupanje tih agencija, no nitko im ne može pomoći jer su agencije osnovane kao trgovačka društva, a ne kao kreditne institucije. B2 Kapital većinom je otkupljivao loše kredite od banaka.  

Osim činjenice da je riječ o dosad najvećem curenju osobnih podataka u Hrvatskoj te će trebati utvrditi kako su se ti podaci našli u javnosti, pitanje je li ta agencija smjela obrađivati podatke na ovakav način, odnosno da se uz iznos duga nalaze i podaci o osobnom e-mailu i broju mobitela. Postavlja se i pitanje kako je B2 Kapital došao do tih podataka.

Iz Agencije za zaštitu podataka (AZOP) rekli su za Index da su započeli istragu, dok su iz B2 Kapitala potvrdili da je došlo do neovlaštenog otuđenja osobnih podataka njihovih dužnika te da surađuju sa svim institucijama. Kako su se podaci o dužnicima agencije za naplatu potraživanja našli u javnosti, zasad nije poznato, no iz B2 Kapitala nam kažu da je prodaja tih osobnih podataka trećim osobama s njihove strane isključena. 

Često nazivaju dužnike i njihove poslodavce i prijete ovrhama

Prema informacijama Index Istraga, došlo je do curenja baze podataka koja sadrži 77.317 redova zapisa o fizičkim osobama koje su dužnici tvrtke B2 Kapital d.o.o. Radi se o dokumentu u kojem se, osim imena i prezimena te OIB-a tih osoba i njihovih poslodavaca, nalaze i iznos duga, e-mail adrese te brojevi mobitela tih ljudi.

Građani Hrvatske već dugo se bore protiv postupanja tih agencija, iz kojih ih nazivaju telefonom tražeći da plate dug, a zovu i njihove poslodavce. Često šalju dopise na e-mail te prijete ovrhama. Poslovanje agencija trenutno nije definirano u hrvatskom zakonu. Naime, hrvatske banke prodaju nenaplative i teško naplative kredite trećim osobama, odnosno agencijama za naplatu potraživanja, koje nisu registrirane kao kreditne institucije, nego kao d.d. pa nisu pod nadzorom HNB-a ili Hanfe. Sada su iz jedne takve agencije procurili osobni podaci. 

Odakle agenciji brojevi mobitela i e-mailovi?

Osim curenja podataka, pitanje je kako je B2 Kapital došao do tih podataka. Jasno je da dolazi do imena i prezimena, adresa i podataka o poslodavcima, no kako dođe do e-maila i telefona? 

Kad banke prodaju potraživanja, odnosno loše kredite agencijama za naplatu potraživanja, zaključuje se ugovor o prijenosu potraživanja, odnosno kredita. S ustupljenim potraživanjem, odnosno kreditom, na novog vjerovnika prelaze i sva sporedna prava kao što su pravo na kamate, založna prava i drugo. Banka agencijama predaje i podatke o svojim korisnicima kredita, odnosno ugovore o kreditima iz kojih su razvidni podaci kao što su adresa stanovanja ili tekući račun. No u ugovorima o kreditu nema podataka kao što su e-mailovi ili brojevi mobitela.  Agencije za otkup i naplatu potraživanja imaju pravo po Ovršnom zakonu od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) zatražiti podatke o tome je li neka fizička osoba osiguranik, po kojoj osnovi i kod koga, odnosno prima li mirovinu, naknadu zbog tjelesnog oštećenja ili koju drugu stalnu naknadu o kojoj vodi evidenciju. No HZMO ne daje podatke o e-mailu ili broju mobitela. 

"U potvrdi se ne navode podaci poput brojeva mobitela, telefona ili osobne e-pošte jer HZMO ne vodi te podatke u službenim evidencijama niti je davanje tih podataka zakonski propisano", odgovorili su na upit Indexa iz HZMO-a. 

Dakle, jasno je da podatke o mailovima i telefonu daju banke. Pitali su četiri najveće banke što one točno predaju agencijama kad prodaju vlastita potraživanja, podrazumijeva li se možda ugovorom o prijenosu potraživanja da banka predaje i osobne podatke dužnika, koji se mogu smatrati bankarskom tajnom.

Banke se pozivaju i na mišljenje Agencije za zaštitu osobnih podataka o obradi osobnih podataka u slučaju prodaje potraživanja iz lipnja 2019. godine, u kojem, između ostalog, stoji da "provedba instituta cesije nije moguća bez prosljeđivanja osobnih podataka". No ako u ugovorima o kreditu već postoje podaci o dužniku, je li nužno dati e-mail i broj mobitela? 

"Vezano uz obradu osobnih podataka od strane agencija za naplatu potraživanja, navodimo kako je člankom 80. Zakona o obveznim odnosima reguliran ustup tražbine (cesija) kao ugovor u kojem se tražbina s jednog vjerovnika može prenijeti na drugog vjerovnika, dok je člankom 82. istog zakona propisano da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, već je ustupitelj tražbine dužan obavijestiti dužnika o ustupanju", objašnjavaju iz AZOP-a.

Prema AZOP-u, ustup tražbine pretpostavlja i dostavljanje, odnosno obradu osobnih podataka, dakle, ustupanje nije provedivo u praksi ako novi vjerovnik ne zna prema kome ima svoje novostečeno pravo potraživanja. 

Iz B2 Kapitala za Index tvrde da sam ustup tražbine pretpostavlja i dostavljanje i obradu osobnih podataka, odnosno ustupanje nije provedivo u praksi ako treća strana ne zna prema kome ima svoje novostečeno pravo potraživanja. 

Cijeli članak pročitajte ovdje.