Suđenje je nastavljeno unatoč bijelom štrajku sudaca.

„Rasprave će se održati jer je obavijest o početku mjera upozorenja došla prekasno da bi sud na pravilan način odgodio ročišta, a da nitko ne bi bio optužen“, izjavio je sudac na samom početku.

Miletiću je pročitan iskaz koji je dao pred DORH-om. Kazao je kako je obavljao dužnost direktora pogona, ali i dužnost u uredu direktora HEP d.o.o., voditelj službe proizvodnje

"Ne znam čija je odluka da se krene u radove bez građevinske dozvole"

„U vrijeme kad sam bio direktor 2011., došlo je do realizacije revitalizacije te sam tražio mišljenje od Ministarstva je li potrebno ishoditi lokacijsku odnosno građevinsku dozvolu. Odgovor je bio da lokacijska nije potrebna, ali da je potrebno ishoditi građevinsku. Proslijedio sam to voditelju tima za revitalizaciju i direktoru Sektora za hidroelektrane u Zagrebu. Mišljenje voditelja tima Bašića bilo je da se ovim radovima ne mijenjaju gabariti, no ne znam čija je odluka da se krene u izvođenje radova, a da se nije ishodila građevinska dozvola. Bilo je govora da je potrebno ishoditi uporabnu koja se dotad nije ishodila. Imenovan sam kao odgovorna osoba za provedbu ugovora. Sama izrada glavnog projekta rekonstrukcije imala je dvije svrhe – da se na jednom mjestu prikupe svi podaci i za eventualnu potrebnu ishođenja građevinske dozvole. Na obnovi prvog generatora, 2013. ili 2014. , da je postignuta veća snaga od očekivanje, i to za više od 10 posto. Pristupilo se postupku za izradu glavnog projekta, a on je izrađen tijekom 2016. godine. Povjerenstvo za ocjenu glavnog projekta je bilo to koje je trebalo potvrditi usklađenost rada projektanata i naručitelja odnosno inženjera HEP-a. Imali je dvije interne revizije. Ne znam je li sačinjen završni dokument oko primjedbi i ne znam što je bilo dalje s tim projektom u smislu ovjere“, izjavio je Miletić. 

Kazao je kako nema veze s ugovaranjem radova koje je imala Spegra, na radovima klimatizacije i slično. Dodao je i kako nije sudjelovao na sastancima oko izvođenja radova. Kazao je i kako je sugerirao da se određena sredstva uvijek osiguraju za izradu Studije utjecaja na okoliš ako bi građevinska ipak zatrebala.

Nije primijetio otvor u zidu 

„U polovici izvođenja radova formiran je stručni tim koji je trebao utvrditi tijek radova, bila su imenovana tri člana. Nakon ponovnog imenovanja na mjesto pogodna HE u Platu bi u Platu nakon što je interna kontrola koja se bavi zaštitom okoliša utvrdila nedostatke. Naložio sam otklanjanje određenih i drugih nedostataka, samnom su bili Teo Sekondo i Ivo Lise, ali nisam primijetio otvor na zidu. Na to mi nitko nije ukazivao, a ja to nisam primijetio. Nije mi poznato čemu je služio taj otvor. Ivo Lise je bio stručnjak zaštite na radu i vodio je računa o zaštiti od požara, a Ivo Lise je trebao biti spona između direktora i tehničke službe“, pročitano je u Miletićevom iskazu.

Nakon čitanja iskaza, svjedok Miletić je imao i dopunu.

„Nakon što je poništeno ono iz 2007. kad je donesena prva odluka da se ide u revitalizaciju, u koju se nije išlo radi recesije, 2011. je donesena nova odluka i formiran je tim za obnovu i zamjenu. On je imao i zaduženja koja su se ticala kompletne obnove i zamjene, tim je bio isključivo zadužen za proces revitalizacije. Na čelu tima je bio sad pokojni Vinko Bašić, zamjenik je bio Mato Mišković, a bile su zastupljene i druge struke iz pogona, s time da se taj tim mogao proširivati po potrebi. To se i dogodilo u nekoliko slučajeva pa je doživio dvije dopune. Vinko Bašić je napustio to mjesto, a naslijedio ga je Mato Mišković, tadašnji direktor koji me je naslijedio 2012. godine, a onda je na to mjesto došao i Davor Bojić“, izjavio je Miletić.

Zamjenik županijske države odvjetnice Vlatko Cibilić upitao je kakva je bila relacija između voditelja tima i direktora.

„Međusobno su pomagali kako bi pogon nesmetano radio“, izjavio je.

Pitao ga je i za komentar oko novelacije projekta. 

„Postojao je prvi investicijski program 2007. godine. Onda je 2010. godine zahtijevao novelaciju i on je noveliran, samo u financijskom dijelu, dogodilo se poskupljenje bakra na tržištu i trafostanica u Platu do koje je trebalo dovesti elektro-energetska kabele“, izjavio je.

„Oko eventualne potrebe građevinske dozvole, izvijestio sam voditelja tima Bašića i direktora sektora za hidroelektrane Josipa Gabelu. Ne mogu se sjetiti da sam to iznio Miškoviću osobno, ali je to bila općepoznata stvar. Taj dokument je bio dostupan Miškoviću kad je došlo do primopredaje dužnosti voditelja pogona. Vjerujem da mu je čak bilo i na stolu“, izjavio je.

Ne zna na osnovu čega je imenovan u Komisiju 

Na pitanje tužitelja, nije mu poznato da je 2014. godine donesena novelacija investicijskog programa zamjene i obnove HE Dubrovnik. Na upit zašto je imenovan u komisiju koja je provodila posao javne nabave za izradu projekta, svjedok navodi da ne zna na osnovu čega je imenovan u Komisiju, a osim njega su u nju bili imenovani i još neki članovi tima za revitalizaciju.

„Nisam bio uključen u nikakve radove za obnovu i zamjenu, imao sam samo zaduženje pripremiti dokumentaciju i sudjelovati u radu timova i pregovorima oko HE u Republici Srpskoj, pa pretpostavljam da je to razlog mog imenovanja u tu komisiju za javnu nabavu. Bio sam član povjerenstva za izbor najboljeg ponuditelja. Izabran sam za realizaciju tog ugovora, međutim nikad nisam bio imenovan za predlagatelja“, izjavio je.

Nisam upoznat s radovima koje je vršila Apsida

Na daljnji upit kakvu je dokumentaciju javne nabave pripremao, svjedok navodi da je bila namjera da se objedine svi izvedbeni nacrti izvoditelja u jednu knjigu koja je mogla biti podloga za građevinsku dozvolu. Kaže da osobno nije radio to objedinjavanje u postupku javne nabave nego je to radio tim za obnovu. Postojao je jedan ponuditelj u postupku javne nabave, radilo se o konzorciju sastavljenom od tri tvrtke koji je predao ponudu koja je u sebi sadržavala uobičajene priloge poput financijskih pokazatelja, rokova, projektnih zadataka. Tim za revitalizaciju je postavio projektni zadatak, a u toj ponudi svaka tvrtka je dala ponudu za svoj dio posla, kazao je.

„Kada me pitate je li postojala mapa oko obnove strojarnice, mogu reći da nije bilo takve mape. Postojala su četiri elaborata i 17 knjiga koje su kasnije prozvane mapama. U elaborate je spadao i elaborat zaštite od požara. Nisam osobno pregledavao te mape, zadatak mi je bio da budem veza između izvođača i ljudi iz naše firme koji su bili zaduženi za pojedine segmente. Izvođače tj. konzorcij je predstavljao gospodin Orlović. Nisam imao saznanje vezano za projekt koji je izradila Apsida d.o.o. vezan za radove u strojarnici niti sam imao saznanja o tim radovima. Za radove sam saznao tek nakon tragičnog događaja“, izjavio je Miletić.

Na daljnji upit je li s Anom Bender razgovarao o potrebi ishođenja građevinske dozvole, navodi kako se nakon odgovora Ministarstva počelo pričati o građevinskog dozvoli no kako on o tome nije razgovarao s Bender. Ne zna je li izjavio kako HE Dubrovnik ima poseban status i kako joj zbog toga nije potrebna građevinska dozvola.

Na upit kad se počelo govoriti o tome da dio glavnog projekta koji se odnosi na građevinske radove zamijeniti građevinsku dozvolu, svjedok navodi kako je ta ideja krenula od Crnjaka i kako je Gabela organizirao sastanak u Ministarstvu graditeljstva te da su dobili odgovor o tome kako je potrebno ishođenje građevinske dozvole. Tu je komentirao i zašto se ide u revitalizaciju, a govorilo se i o istrošenosti pogona.

„Ideja o ishođenju uporabne dozvole iznesena je u vrijeme izrade glavnog projekta“, izjavio je dodavši kako od Ministarstva  nisu dobili nikakvo obvezujući naputak, nego samo mišljenje.

Kazao je kako nikada nije dobio ovlaštenje da vodi proces ovjere glavnog projekta, ali kako su Mišković i on napravili neke korake u tom smjeru tako što je Mišković uputio dopis Ministarstvu da mu pošalje popis javno-pravnih tijela kojima bi se dostavio glavni projekt na reviziju, a on osobno da dostave dopis koji bi bio dostavljen tijelima. On nikada nije dostavljen, po njegovom saznanju.

Odvjetnica Doris Košta koja zastupa oštećenike u ovom slučaju upitala je koga je zadužio za taj nalog koji bi obvezao izvođače na dostavljanje dopisa koji je trebao biti upućen javno-pravnim tijelima.

„Nisam trebao nikoga zadužiti za dopise. Nisam bio zadužen za taj dopis niti danas znam je li taj dopis pošao prema javno-pravnim tijelima ili nije“, izjavio je.

Pitala ga je jesu li mu poznata imena Davor Petranović, Miroslav Šander, Goran Radmilo kod izrade glavnog projekta.

„Sa svima sam kontaktirao tko je sudjelovao u glavnom projektu. Poznata su mi imena, kontakt je bio s njima, ali i svima ostalima“, izjavio je. 

Košta je upitala je li mu poznato kad je glavni projekt zadnji put bio revidiran.

„U dva navrata, sredinom 2015. kad je Mišković imenovao Povjerenstvo koje će ocijeniti valjanost projekta. Tu su bili i ljudi od struke tj. ljudi iz pogona i stručnjaci iz HEP proizvodnje koji su odradili najveći dio posla, iz investicijskog odjela. One primjedbe koje smo pokupili, proslijedio sam izvođačima. Druga revizija je bila pola godine kasnije s istim sastavom ljudi“, izjavio je.  

Košta je upitala – piše elaborat zaštite od požara, izvjestitelj Ivo Lise, je li on bio zadužen za mapu 2 koja je predstavljala protupožarnu zaštitu?

„Pretpostavljam da su svi oni koji su bili zaduženi za dio projekta trebali pročitati svoj dio i dati mišljenje.

Upitala ga je je li bio upoznat s probnom konstrukcijom, kazao je kako nikad to nije spomenuo. Upitala ga je kako nije, ako u glavnom projektu ima evidentirano da to mora biti od nezapaljivog materijala. Kazao je kako ni u mapama nije spominjano da će se raditi stropna obloga strojarnice. Izjavio je kako nije elaborat čitao, a ako je netko trebao, to bi bio Ivo Lise.

Upitala ga je je li na sastancima bio prisutan i Pero Miletić, inače sin svjedoka. Kazao je kako mu je poznato da je bio član Povjerenstva, skupa s kolegom iz Zagreba, Sučićem te kako su bili zaduženi za građevinski dio glavnog projekta. Kaže kako osobno nije ovlastio Pera Miletića da kontaktira Miljenka Miljka. Kazao je kako nije znao da postojanje tog projekta čija izrada je bila naložena Miljenku Miljku.

Košta je upitala kako nije imao kontakt s Apsidom ako je bio zadužen za glavni projekt, rekao je kako tada nije bio direktor te kako nije bio zadužen za to niti je kome dao takav nalog jer Apsida nije bila dio konzorcija zaduženog za izradu glavnog projekta. Upitala ga je je li sa sinom komunicirao van posla, a on je odgovorio da sedam godina imaju situaciju koju 'ne bi poželio nikome' pa su uglavnom bili oko njegove supruge tj. majke Pera Miletića te kako njihova komunikacija doma ide u drugom smjeru.

Miletić jedno, šefica pravnih poslova tvrdi drugo 

Upitala ga je za iskaz Ane Bender koja je bila voditeljica pravnih poslova gdje je kazala kako joj je Ivo Miletić kazao kako dozvola za planirane radove nije potrebna. Pitala ga je temeljem čega je to kazao.

„Tvrdim kako to nikada nisam izjavio“, kazao je.

Upitala ga je zašto su trebale uporabne.

„Nisam to tražio ja, nego netko drugi, ne znam tko je to tražio. Po mom mišljenju je taj netko drugi tražio i koliko znam – dobio“, izjavio je svjedok.

„Je li netko mislio tako legalizirati izvršene radove, jer se za iste nije ishodila građevinska? Je li to bio nečiji prijedlog na sastancima, zašto ste se odlučili za uporabnu?“, upitala je.

Miletić je odgovorio kako nitko to nije spominjao na sastancima.  

Odvjetnik Hrvoje Tokić koji zastupa oštećenike je upitao oko potrebe građevinske dozvole.

„Nije bilo obvezujuće mišljenje, ali je bilo razumno ishoditi građevinsku dozvolu, nakon dva takva mišljenja kako bi bila potrebna“, izjavio je Tokić.

„Mislim kako je jedan takav projekt trebao imati građevinsku dozvolu“, odgovorio je Miletić.

Na daljnje upite, kazao je kako je prema njegovim saznanjima projekt odložen u arhiv i kako se tamo nalazio u trenutku kad je on otišao u mirovinu, za vrijeme njegovog rada u HE Dubrovnik, kazao je kako ti projekti nisu korišteni za daljnji postupak javne nabave, a nije mu poznat postupak javne nabave u kojem se kao ponuditelj javilo društvo Sintaksa.

Nakon obavljenog razgovora u Ministarstvu graditeljstva na kojem je ponovljeno mišljenje kako je građevinska potrebna, kazao je kako je pri povratku u Dubrovnik o sadržaju razgovora obavijestio voditelja tima, a pretpostavlja da je Gabela o istom obavijestio tadašnjeg direktora HEP Proizvodnje. Ne može decidirano tvrditi da je to prenio i Miškoviću, kaže kako je to možda prenio u nekom neformalnom razgovoru. Kaže da mu nije poznato tko je donio odluku o ishođenju uporabne dozvole, poznato mu je da je Radmilo čekao mišljenje jedne osobe vezano uz izradu elaborata zaštite od požara. Kaže kako ta osoba nije bila zaposlena u nadležnom javno-pravnom tijelu.

Upitao je što je voditelj projekta Teo Sekondo radio po pitanju projekta.

„Imao je dosta obveza i vjerojatno je zato promaknut na to mjesto. Zatekao sam ga kao desnu ruku direktora prema tehničkoj službi. Bio je involviran u sve što se događa u Platu, počevši od smjena, voznog parka, restorana za radnike, davao je naputke svako jutro ljudima iz tehničke službe. Smatrao sam da dobro obavlja svoj posao te sam direktorima Sapunaru i Starmanu predložio Sekonda za tehničkog direktora, no to se nije dogodilo jer Sekondo kao voditelj projekta ima veći koeficijent od tehničkog direktora, iako je njegov opis poslova najviše tome odgovarao“, izjavio je Miletić.

Nisam tražio građevinsku dozvolu

Branitelj prvooptuženog Mata Miškovića, odvjetnik Joško Čeh upitao je tko je donio odluku o obnovi na razini HEP-a. Odgovorio je kako je to donijela Uprava HEP-a d.d.. Kazao je kako se u  toj odluci s vrha piramide ne spominje građevinska dozvola, kao što se ne spominje ni kapitalni remont agregata. Poznato mi je postojanje investicijskog programa iz 2010. godine u kojem se ne spominje kapitalni remont agregata.

„Kapitalni remont se inače događa svakih 10 godina u pogonu i sličan je po opsegu poslovima revitalizacije, ali u manjem obimu“, izjavio je svjedok.

Čeh ga je upitao je li se za to inače tražila građevinska dozvola, kazao je kako se to nikada nije dogodilo.

Upitan je za što je bio zadužen Vinko Bašić u kontekstu revitalizacije, kako je bio zadužen za nastavak poslova projekta revitalizacije te ne zna tko je potpisao rješenje u njegovom imenovanju kao osove zadužene za nastavak radova na projektu revitalizacije. Kaže kako je sigurno to napravio netko poviše u hijerarhiji HEP-a. Pretpostavlja kako se radilo o Sektoru za hidroelektrane ili možda čak za proizvodnju.

„Jeste li od onoga tko je donio odluku tražili uputu da se ide u radove što i kako tu odluku provesti, sa ili bez dozvole? Jeste li išli s upitom prema HEP-u?“, upitao je Čeh.

Miletić je odgovorio kako nije tražio pojašnjenje iz uprave HEP-a d.d., jer je to bio posao tima. Kaže kako je poslao upit Ministarstvu graditeljstva treba li prethodno ishoditi građevinsku dozvolu.

„Nakon donošenja odluke, Uprava HEP-a d.d. je zadužila HEP Proizvodnju za provođenje odluke o izvođenju radova revitalizacije. Nakon toga je HEP Proizvodnja formirala tim koji je trebao izvijesti projekt zamjene i obnove. Ja, nakon što sam zaprimio mišljenje Ministarstva graditeljstva o potrebi ishođenja građevinske dozvole kao direktor pogona nisam pokrenuo postupak ishođenja građevinske dozvole jer kao direktor pogona sam smatrao kako je za to zadužen netko iznad mene u hijerarhiji HEP-a. Postojala je mogućnost da se zaustavi proizvodnja uslijed kvara agregata“, izjavio je Miletić.

Čeh je dalje upitao je li kao direktor pogona, nakon mišljenja Ministarstva, smatrao da se treba zaustaviti radovi.

„Kao direktor pogona nisam smatrao kao direktor pogona, nakon zaprimanja mišljenja Ministarstva o potrebi ishođenja građevinske dozvole da treba zaustaviti radove. Čak smo na sastanku u Ministarstvu dobili sugestiju d krenemo s radovima obnove i održavanja, ali pod formom kapitalnog remonta te da paralelno s time radimo na ishođenju građevinske dozvole te da u tu svrhu imenujemo inženjera gradilišta i nadzornog inženjera, i da se vodi građevinski dnevnik. Tad radovi nisu ni počeli“, izjavio je Miletić.

Na daljnji upit Čeha je li osobno bio imenovan na mjesto voditelja Povjerenstva za procjenu glavnog projekta te kao koordinator, svjedok izjavljuje da je to točno. Na daljnji upit branitelja da obrazloži svoje navode kako je glavni projekt bio finaliziran 2016. godine, što je rečeno u njegovom iskazu pred DORH-om. Čeh je priložio e-mail prepisku između Miletića i Žarka Pejića kao osobe ispred Elektroprojekta u kojoj 24. studenog 2016. godine svjedok Miletić šalje prvooptuženiku Matu Miškoviću mail sa sadržajem: Dobio sam odgovor IE (M.Gotovac) vezano za recenziju, mislim kako bismo trebali ići u kompletiranje (kopiranje i printanje projekta). Taj mail je proslijeđen i Pejiću. U mailu poslanom u veljači 2017. Davoru Petranoviću iz Elektroprojekta i Žarku Pejiću stoji zamolba da za 'njihove potrebe žurno dostave sve pripadajuće dwg crteže iz glavnog projekta zamjene i obnove (rekonstrukcije) opreme u HE Dubrovnik, najkasnije do petka, 24. veljače 2017. godine. Stoji kako su posebno važni pripadajući dwg crteži iz mapa: 3, 6, 7, 9, 10, 12, 17.. te materijale kako bi se što prije moglo krenuti u postupak ishođenja potvrda kod javno-pravnih tijela. Tu je još i mail poruka od 7. ožujka 2017. godine upućena od strane Miletića prema Mariju Kraljeviću, Ivici Mikeliću, Borisu Živkoviću te na znanje Miškoviću sa sadržajem: Evo pristupa dijeljenoj mapi s materijalima finalne verzije glavnog projekta zamjene i obnove (rekonstrukcije) opreme u HE Dubrovnik.

Miletić je kazao kako mu je poznat sadržaj i kako je pogriješio s datumima u iskazu, kako se nije nakon proteka vremena lako svega sjetiti.

„Jesu li ti registratori od kojih se zapravo sastoji glavni projekt nalazili u vašem uredu i kod vas?“, upitao je Čeh.

„Bili su kod mene jedno vrijeme, nakon čega su preneseni u arhiv“, potvrdio je Miletić.

„Kako su od vas došli do arhiva? Zašto su preneseni? Nije smisao pribavljanja glavnog projekta da se pribavi i stave na zid nego da se nešto učini s glavnim projektom“, upitao je Čeh, a Miletić je kazao kako on nije bio zadužen za kontakt s javno-pravnim tijelima ni za pribavljanje suglasnosti. Dodao je kako su registratori došli na adresu pogona, a ne na njegovu adresu kao osobe odgovorne za izvršenje glavnog projekta.

Ne zna što je uzrok požara, ali ni jesu li kabeli zamijenjeni

Čeh se potom osvrnuo na lakozapaljive ploče i kabele.

„Jesu li stare stropne ploče bile u elektrani kad ste počeli raditi u elektrani, dakle od '82. godine?“, upitao je Čeh.

„Ako ih nije nitko mijenjao, onda jesu“, izjavio je.

„Bilo je ne jednom raznih inspekcijskih tijela. Je li itko ikada vama kao rukovoditelju ili zaposleniku upozorio na opasnost od ploča?“, upitao je.

„Bio sam ukopničar pa sam kasnije imenovan koordinatorom zadužen za samo jedan dio. Nije me nitko nikad pitao oko toga“, odgovorio je.

„Jeste li ikada od ikoga čuli da je to što imate iznad glava opasno? Pogonu?“, upitao je odvjetnik.

„Nisam kontaktirao s tim tijelima, nisam imao izravni kontakt s tijelima niti sam čuo da je netko to rekao“, izjavio je svjedok.

Odvjetnik ga je upitao je li mu poznato da je uzrok požara starost kabela u kabelskoj vertikali.

„Nakon tragedije je bilo puno mišljenja, no mišljenja ne vrijede. Moje mišljenje je irelevantno. Nisam čuo da je takvo nešto utvrđeno“, izjavio je Miletić.

Na pitanje jesu li kabeli u kabelskoj vertikali zamijenjeni.

„Svi kabeli su bili zaštićeni negorivom masom. Takve su barijere postojale. Što se radilo i po čijem nalogu u tom kabelskom tunelu, ja ne znam. To je pitanje za onoga tko je vodio taj posao“, kazao je.

Čeh je kazao kako se njegova pitanja odnose i na vrijeme kad je Mišković pošao u mirovinu, a Miletić ga naslijedio, ali i nakon požara.

„Jesu li kabeli u kabelskoj vertikali mijenjani nakon požara?“ upitao je Čeh.

„Nisam fizički vidio ni bio nazočan kad je netko to radio. Bilo bi logično da je to zamijenjeno ako su kabeli izgorjeli“, odgovorio je.

Na pitanje jesu li zatražene neke dozvole nakon požara, Miletić koji je tada bio direktor HE Dubrovnik, je kazao kako ne može na to pitanje odgovoriti jer nije sudjelovao u tome. Naime, Miletić je još samo četiri ili pet mjeseci ostao na toj funkciji, prije nego što je pošao u mirovinu.

Čeh ga je podsjetio kako je pred DORH-om kazao kako nije znao ništa o otvoru u zidu.

„Postoji svjedok Ivo Lise koji kaže kako je s vama, kad ste opet postali direktor, vidjeli tu rupu prilikom obilaska 2018.“, izjavio je Čeh.

„Nakon remonta je najavljen interni i vanjski audit od strane HEP-a odnosno tvrtke koju je angažirao HEP. Prilikom tih provjera su ljudi koji su vršili pregled obišli bez mene i našli su neke stvari koje se nisu smjele nalaziti unutar pogona te su dali pogonu da se te stvari promijene. Nakon toga sam odlučio obići cijeli pogon kojeg sam zatekao u vrlo lošem stanju što se tiče urednosti zbog čega sam pozvao, idući dan, da Ivo Lise i Teo Sekondo obiđu s njime pogon te smo tom prilikom utvrdili da se tu nalazi puno stvari koje se tamo nisu smjele nalaziti u vidu smeća, preostalog materijala, alata, ormara, namještaja iza komande, neurednih radionica i skladišta u kojima su se nalazile i privatne stvari. Lise je prilikom obilaska pogona fotoevidentirao sve nepravilnosti tj. smeće zatečeno u pogonu. Možda je fotografirao taj otvor, ako je tada postojao. Zbog te neurednosti sam sutradan sazvao kolegij u kojem sam dao nalog da se krene u raščišćavanje prostora pogona u kojem su morali sudjelovati svi radnici određeni dio svog radnog vremena. Kada me pitate za otvor između strojarnice i tunela za nuždu, ponavljam da ga nisam vidio i da mi na njega nitko nije spomenuo. Nisu naveli taj otvor kao problem, nego druge tri stvari“, izjavio je Miletić.

Na upit odvjetnice Doris Košte, kazao je kako je svatko tko je ulazio u pogon trebao biti evidentiran, a vanjske osobe su morale dobiti posebnu dozvolu za ulaz u pogon, kao i pratitelja. Kazao je kako je Ivo Lise bio zadužen za evidenciju osoba koje su ulazile u pogon i izdavanje dozvola za ulazak. 

Ne zna što mi je sin radio u hidroelektrani

Odvjetnik drugooptuženog Ante Rukavine Čedo Prodanović je upitao što su bile njegove ingerencije za dužnosti direktora, od 2012. do 2015., te voditelja Službe proizvodnje, što je bio od 2015. do 2018. godine.

 „Prvi period, dakle od 2012. godine do 2015. godine je moja dužnost bila prikupljanje dokumentacije vezane uz eventualne sporove s HE Trebišnjica u Republici Srpskoj. To mi je bila glavna zadaća. Od 2015. do 2018., kad sam bio voditelj Službe proizvodnje, je napravljena nova sistematizacija i nije bilo potrebe da budem u uredu direktora HEP Proizvodnje nego sam imenovan kao voditelj Službe proizvodnje“, izjavio je Miletić.

„Je li vam poznato koji su se ljudi bavili zaštitom od požara ili na radu?“, upitan je.

„To je bio Lise sigurno, a je li još bio netko… Imao je česte kontakte s ljudima iz HEP Proizvodnje, redovito se konzultirao s njima“, izjavio je Miletić.

Na pitanje tko je bio koordinator zaštite na radu 2017. godine, Miletić je kazao kako ne zna.

„Što je radio vaš sin?“, upitao je odvjetnik.

„Znam da je radio u pogonu, ne znam koje poslove“, odgovorio je.

„Vaše interne službe nisu imale pregled je li se postupa po projektu ili ne, ugrađuju li se materijali po projektu, ili je bio drugačije?“, upitao je Prodanović.

„Nisam imao nadležnosti za koordinatore…“, odgovorio je.

„Ali 20 godina ste tamo“, poentirao je Prodanović.

„Nisam dobio nalog da ih kontroliram,“ izjavio je Miletić.

„Kad ste saznali kako su ove obloge u stropu lakozapaljive? Nakon požara? To su vaši ljudi, vi njima ne rukovodite? Ni kao direktor pogona? Što radi vaš referent za požare u uredu direktora pogona, je li radi samostalno ili preko vas radi, uz neka vaša odobrenja?“, upitao je Prodanović.

„Taj projekt je prije krenuo nego što sam ja imenovan direktorom“, odgovorio je.

„Dakle, ne znate što je vaš sin konkretno radio?“, upitao je opet Prodanović.

„On je imao nadređenog“, odgovorio je Miletić.

„Što vas je ponukalo da zatražite mišljenje od Ministarstva?“, upitao je odvjetnik Gordan Preglej koji zastupa trećeoptuženog Željka Starmana.

„Kad smo dobili odluku o nastavku izvršenja projekta revitalizacije, pokazala se potreba da se svi ti projekti objedine u cjelinu. Kad se došlo do ideje da treba raditi takav izvedbeni projekt, onda smo provjerili trebali nam za taj zahvat građevinska dozvola, ako imamo temelj da je dobijemo pa je poslan upit prema Ministarstvu“, odgovorio je Preglej.

Upitan je li postoji neki pisani trag kako je Gabela rekao da zatraži mišljenje, kazao je kako ne postoji, kako je to bilo putem telefona.

Preglej je upitao kad se sastanak u Ministrstvu održao i tko je tu bio.

„To je bilo početkom 2012. godine, a na njemu smo bili Gabela, ja i predstavnik firme Projektnog biroa Split, Lalić, a od strane Ministarstva je bila voditeljica ureda. Nisam dobio zapisnik s tog sastanka, nisam ništa potpisao“, izjavio je Miletić.

„Izložili smo da smo u škripcu s vremenom te smo izrazili želju da paralelno izvodimo radove i radimo na ishođenju građevinske dozvole te smo obaviješteni kako postoji i takva mogućnost s obzirom na to kako je Ministarstvo graditeljstva izdalo mišljenje o potrebi ishođenja građevinske dozvole, ali nije izdalo nalog te nam je sugerirano da krenemo s tim poslovima kao radovima redovitog održavanja. Sugerirano nam je da pokrenemo postupak javne nabave za izbor koordinatora I. i II.,“, odgovorio je Miletić.

Na daljnje pitanje, kazao je kako je Vinko Bašić imao ulogu savjetnika direktora pogona te je, po njegovom mišljenju njegovo jedino zaduženje bilo priprema za početak izvođenja radova. Dodao je i kako ne zna postoji li pisana odluka o imenovanju.

„Kad sam postao direktor pogona 2018. godine, nisam se zapitao gdje je zapelo s ishođenjem građevinske dozvole. Zatekao sam puno posla, a kako je bila izdana uporabna dozvola, mislio sam kako nije bilo potrebno ishoditi građevinsku dozvolu, s time da se o tome s nikim nisam posebno savjetovao. Ističem da nikad nije postojala ukupna građevinska dozvola koja bi pokrivala i koja bi se odnosila na sve objekte izgrađene u pogonu Plat. Ne znam tko je bio zadužen za kontakt s tijelima javne uprave, pretpostavljam da je to bio direktor pogona. Kada me pitate za 17 registratora, po meni je bilo logično da isti budu smješteni u arhivu umjesto u uredu direktora pogona. Kada me pitate s kojim osobama je Ivo Lise surađivao kao osoba zadužena za zaštitu na radu, mogu se sjetiti kolege iz HEP-a Miroslava Guva koji je upućivao na nadopune koje su trebale biti sadržane u pravilnicima koji se tiču zaštite na radu i zaštite od požara. Redovno sam sazivao sastanke Odbora na kojima bi Lise u sklopu svoje dužnosti sugerirao eventualne promjene kojima bi se poboljšala sigurnost, pa je tako spominjao kontrolu stabilnog sustava za gašenje“, odgovorio je na daljnje upite odvjetnika Pregleja. 

Na pitanje kakav je bio režim nakon tragedije, svjedok navodi kako su vrata pogona bila zatvorena, kako je policija nadzirala ta vrata i osiguravala ulaz te je trebalo braniti prilaz mjestu tragedije svima osim djelatnicima MUP-a koji su istraživali tragediju.

„Prvi dan po tragediji su došli direktori Starman i Sapunar, a navečer predsjednik Uprave ljudima iz odjela za korporativnu sigurnost. Nakon nekoliko dana sam izdao zabranu ulaska svima osim ljudima iz MUP-a koji su istraživali tragediju. Ne mogu reći je li netko ulazio u prostor strojarnice bez mog znanja. Nisam izdao niti jednu dozvolu za ulazak. Policija je vršila kontrolu na ulazu, ne mogu se sjetiti je li na tom ulazu bila postavljena traka zabrane pristupa. Kad je policija dovršila svoju istragu, tim za sanaciju je angažirao tvrtku specijaliziranu za ispitivanje zraka kako bi se utvrdilo postoji li opasnost od udisanja štetnih plinova. Kad je otklonjeno postojanje te opasnosti, dopuštao sam ulazak, ali samo točno određenim osobama koje su imale razlog biti u strojarnici nakon nesreće, uz primjenu svih sredstava zaštite i uz pratnju nekoga od tehnologa“, izjavio je.

Ispitivanje svjedoka će se nastaviti sutra.