Kampanja je zanimljiva, pa i teška, ima i prozivanja. Vi to zasad ne komentirate.

-Predstavili smo bogat programski sadržaj, mislim kako je to iznimno važno, da naši sugrađani vide koja rješenja i projekte predlažemo. O problemima ne treba puno govoriti, svako tko živi u ovom gradu je s njima itekako upoznat. Puno je važnije pokazati kako, kao političari, promišljamo rješenja i koja je naša vizija grada. Na ovim izborima odlučujemo o svojoj budućnosti. Građani nisu zaslužili gledati kako se netko svađa i nabacuje blatom, njima je toga 'preko glave'. Želimo im ponuditi rješenja umjesto prepucavanja. Vjerujem kako promjena dolazi kad građani osjete da ih se vidi, čuje i poštuje, a ne kad se nadglasavamo i blatimo. Ne želim voditi grad ako ga prvo moram podijeliti.

Koja su, prema vašem mišljenju tri najveća problema grada i kako biste ih riješili?

-Tri najveća problema su promet, kako u kretanju tako i u mirovanju, potom problem stanovanja, a treći je potreba za urbanističkim širenjem Dubrovnika. Ako ne riješimo pitanje stanovanja, nećemo imati ni učitelje, ni doktore, ni konobare, nego kulisu bez života. Jasno je kako se Dubrovnik mora proširiti, ali ne stihijski, nego planski, pametno i kvalitetno. Prostor za širenje postoji: na Srđu i u selima Dubrovačkog primorja možemo izgraditi sve ono što ovom gradu nedostaje – stanove, vrtiće, škole, koncertne i druge dvorane, muzeje i kulturne prostore.

Što se tiče samog prometa, predstavili smo dva rješenja. Prvo je ono kratkoročno koje bi se postiglo zaokretanjem prometa u dvije trake, od kojih bi jedna bila kolna, a druga zaustavna, na potezu od Doma zdravlja prema Pilama, pa sve do Vatrogasaca. Na tom križanju bi se vozila mogla usmjeriti lijevo prema Gružu i desno prema Župi. Ova odluka bi olakšala protočnost. Drugo veliko strukturno rješenje koje je zapravo dugoročni, generacijski projekt je gradnja tunela u obliku slova Y s podzemnim garažama. Taj projekt postoji već 40 godina, samo ga treba izvaditi iz ladice i postići politički konsenzus između Grada, Županije i Države kako bi se i realizirao. To je jedino što dugoročno može riješiti problem, po uzoru na neke druge gradove, primjerice Monte Carlo.

Nije to prvi put da se govori o prebacivanju prometa 'ispod zemlje', no koliko je to zahtjevno u odnosu na postojeću infrastrukturu i činjenicu kako živimo na trusnom području?

-Danas postoji vrhunska tehnologija s kojom se mogu postići kvalitetna rješenja. Tuneli se kopaju i u uvjetima nasutih obala, što se može vidjeti primjerice u Nizozemskoj. Tehnologija je bitno napredovala u odnosu na onu od prije 40 godina. Ne treba se ništa dizati minama ni 'šalovati', kako se to nekad radilo, postoje strojevi koji se postave i koji odrade ono što im je zadaća. Naravno kako je prethodno potrebno provesti ispitivanja podzemlja, no to je pitanje kojim će se baviti stručnjaci. Mi se bavimo strateškim pitanjima.

A financije?

-Grad Dubrovnik takav zahtjevan projekt ne može financirati samostalno. Potrebna je pomoć Države, kao i sredstva iz europskih fondova. Država je u riječke obilaznice uložila stotine milijuna eura, pa i u prometna rješenja Zadra. Ako mogu Rijeka i Zadar, onda valjda i Dubrovnik zaslužuje takva ulaganja. Kao saborska zastupnica sam tijekom sjednice Sabora upitala premijera Plenkovića je li mu poznat taj projekt. On je bio vrlo afirmativan, vrlo podržavajući i savjetovao da se obratim Ministarstvu. Formalno to još uvijek nisam napravila, čisto ako se cijelo to pitanje u kampanji ne bi ispolitiziralo, ali kad ona prođe, svakako to namjeravam napraviti, nadam se kao gradonačelnica Dubrovnika.

Što učiniti s prometom u mirovanju?

-Rješenje su PIT podzemne automatizirane garaže. To su sustavi koji se mogu postaviti ispod svake ceste u svakom dijelu grada. Konkretno, auto se parkira na platformi pored ceste koja se spušta ispod površine. Platformski sustav zatim automatski slaže vozila jedan do drugog kao sarđele u konzervi – bez potrebe da vozač ulazi u garažu. To su provjerena rješenja koja se već koriste u europskim gradovima sličnima Dubrovniku i omogućuju više parkirnih mjesta bez zauzimanja dragocjenog javnog prostora.

Turizam je temeljni izvor prihoda u Gradu, ali nosi i svoje izazove koji su svima poznati pa se u posljednje vrijeme spominju i ograničenja.

-Prije nego što ograničimo, prvo moramo znati što točno ograničiti i zašto. Tražim jasnu analizu: tko donosi korist lokalnoj zajednici, a tko opterećuje sustav? Ne možemo u isti koš staviti kruzere, hotele, privatni smještaj i jednodnevne posjetitelje. Različiti su modeli i različiti su učinci.

Dakle, niste protiv kontrole?

-Ne, naprotiv. Kontrola – da. Ali mora biti poštena, temeljena na podacima i usmjerena na zaštitu interesa građana, a ne pogodovanje velikim igračima. Dubrovački turizam mora biti održiv, ali mjere koje donosimo moraju biti pravedne.

Što se tiče vašeg političkog puta, poznato je kako ste donedavno vrlo usko surađivali sa strankom 'Srđ je Grad' i pomagali im u prethodnim kampanjama i političkom djelovanju. Imajući to na umu, nekako je bilo za očekivati kako će vas podržati, no to se nije dogodilo. Je li vas to na nekoj osobnoj razini povrijedilo?

-Istina je kako godinama sudjelujem u političkom životu tako što podržavam opcije koje smatram vrijednima podržavanja. Istina je i kako sam sa 'Srđevcima' surađivala desetak godina i pomagala im, još od početaka inicijative, i kako sam im bila na raspolaganju jer sam vjerovala kako se borimo za iste stvari. Moram priznati kako me pomalo razočaralo što nisu bili spremni čak ni na razgovor. Očekivala sam dijalog, ne isključivanje. No to me nije omelo. Nastavila sam svojim putem, smatram kako sam odradila izvrsnu kampanju i okupila sjajan tim ljudi. Nastavljamo dalje.

Bivši gradonačelnik Andro Vlahušić nabrojao je kandidate za koje tvrdi kako su 'rasli u njegovom laboratoriju'. Među njima i vas.

-Bila sam Viktorija Knežević puno prije nego što sam upoznala Andra Vlahušića i bila sam aktivna u nastojanjima gradnje boljeg društva i Grada. Ni jedne sekunde nisam provela u gradskoj upravi, niti sam ikada bila dio nje, niti sam bila dio bilo čijeg laboratorija, a pogotovo ne njegovog.

Ponovno imamo priličan broj kandidata, ujedinjenje ljevice, koje se spominje u svakom izbornom ciklusu, opet je izostalo. Hoće li biti mjesta za postizborne koalicije, za koje od njih ste otvoreni?

-Jedina prirodna koalicija između mog tima bi bila ona s SDP-om i 'Srđevcima'. S HDZ-om i njegovim priljepcima, a pritom mislim na Željka Raguža, Mara Kristića i Pera Vićana, ne vidim nikakav prostor za suradnju. Šteta je što se ujedinjenje ljevice nije dogodilo. Ono što sam predlagala jest provođenje zajedničke ankete prije izbora kako bismo testirali koji kandidat, od spomenute tri opcije, ima najveću šansu za pobjedu u drugom krugu. Naime, zna se dogoditi da kandidat koji možda ima najveći rejting u prvom krugu, nema pobjednički potencijal u drugom. Da biste pobijedili u drugom krugu, potrebno je zahvatiti prilično široko biračko tijelo – od ljevice, preko centra, do razočaranih birača s desnog spektra. SDP-ov kandidat nikad dosad nije pobijedio u Dubrovniku, a kandidati koji su to ostvarili iz redova opozicije su zapravo bili kandidati centra, primjerice Andro Vlahušić i Vido Bogdanović.

Imate povijest ne baš sjajnih odnosa s aktualnim gradonačelnikom Matom Frankovićem, pa i oko vaše stranice 'Ocijeni me'. Kažete da 'želite srušiti HDZ u Dubrovniku', što vam je pritom misao vodilja, javno dobro ili osobni inat?

- Prvenstveno javno dobro! To me je oduvijek motiviralo. Naime, prvi put sam se u društveno-političkom životu grada angažirala ranih 2000-tih, za vrijeme gradonačelničkog mandata Dubravke Šuice. Roditelji su se tada pobunili protiv povećanja cijena u vrtiću. Bio je to moj prvi angažman ove vrste, dakle borba za javno dobro. Ne bih rekla kako je situacija s Matom Frankovićem postala toliko osobna, ali bi mi bilo izrazito zadovoljstvo pobijediti ga na ovim izborima.

Ako u tome uspijete, hoćete li vratiti 'Ocijeni me'?

- Uvest ću određeni sustav ocjenjivanja u gradsku upravu. Danas tu imamo situaciju da plaća stiže radio netko ili ne. To neće biti moguće na onaj način kako je to predviđeno s 'Ocijeni me', ali je moguće kroz sustav nagrađivanja zaposlenika. Dakle, ne samo da ih ocjenjuju korisnici nego i oni sebe međusobno, jer imamo situaciju u kojoj, primjerice, ako pet osoba sudjeluje na nekom projektu ili rješavanju određenog zadatka, njih četvoro radi vrhunski, a jedan 'zabušava'. Američka administracija je taj sustav ocjenjivanja dovela do savršenstva, mislim kako moramo učiti od njih kako bi gradska uprava bila funkcionalnija. To se u određenoj mjeri može postići samo ako se njihova plaća dovede u vezu s rezultatima njihovog rada. Pri tom bi jedan dio plaće bio stabilan i zagarantiran, a drugi fleksibilan i ovisio bi o njihovoj efikasnosti.

U kakvom ste odnosu s Frankovićem i postoji li neki političar s kojim nikako ne biste popili kafu?

-Ako je u pitanju dobrobit Grada, onda bih čak i s njim popila kafu.

Nemate kandidata za Županiju. Koga ćete podržati?

-Nismo išli s posebnom listom za Županiju, prioritet nam je Grad i to je prostor u kojem, za početak, želimo da se dogode određene promjene. Što se tiče podršku kandidatu u drugom krugu, smatram kako su birači dovoljno pametni i sposobni izabrati bolje rješenje.

Sada govorimo o politici, no kao svoj životni i profesionalni put birali ste pravo. Ni jedno ni drugo nije ni lako ni popularno.

-Valjda sam od onih koji uvijek idu kroz život težim putem. Pravo mi je moja prva i najveća ljubav. Moj dundo je odvjetnik Ivica Ban, kad sam bila dijete, on je bio student na pravnom fakultetu i to me fasciniralo. Zapravo, oduvijek me fascinirala ta mogućnost pomaganja ljudima pa sam to htjela postići i kroz pravo. Kroz pravo možete jako puno pomoći ljudima, kroz politiku još i više. Kao odvjetnica sam se svakodnevno suočavala s ljudima koji žele ostvariti svoja prava, ali to nisu mogli zbog nepravednog i nepoštenog sustava koji kao da je stvoren da im bude prepreka. Potrebno je promijeniti taj sistem, a to ćemo napraviti ako promijenimo ljude koje je gradio taj sistem. A to su političari. Tako da je to logičan put – kroz pravo pomažem ljudima koje zastupam u njihovim pojedinačnim borbama protiv nepravednog sustava, a sada kroz politiku želim promijeniti takav sustav.

Postoje dva scenarija – postat ćete gradonačelnica ili to nećete postati. Kako će se u ta oba različita scenarija razvijati vaš profesionalni put?

-Uvjerena sam kako ću postati gradonačelnica, ali što god bilo, od borbe neću odustati. Moj odvjetnički ured je trenutno u mirovanju zbog brojnih obveza koje imam u vrlo intenzivnoj kampanji, ali i kao saborska zastupnica. Ako pobijedim na izborima, ured će ići u mirovanje na jedno dulje vrijeme, a ako u tome ne uspijem, najvjerojatnije ću nastaviti s pravom. No, moja borba za pravdu nikada neće prestati.

A onda tu je i Sabor. Može li se iz Zagreba kvalitetno voditi Dubrovnik? Upravo to se zamjeralo nekim kandidatima – kako su puno u Saboru pa ne mogu dobro voditi gradove kojima su na čelu.  

-Ako mi sugrađani daju povjerenje i izaberu me kao gradonačelnicu, svoj ću saborski mandat staviti stranci na raspolaganje. Mislim kako je prvih godinu i po' dana od preuzimanja gradonačelničkog mandata praktički nemoguće raditi bilo što drugo, osim vođenja Grada. Zbog kostura iz ormara koje bih naslijedila od ove gradske uprave, sigurno bih radila po 20 sati dnevno da sve to dovedem u red.

Ideologije se ne dotičete. Nije ona komunalni problem, ali opet gradonačelnik utječe na to kako će se obilježiti Dan antifašističke borbe i hoće li Thompson pjevati za Dan dubrovačkih branitelja na Stradunu.

-Mi smo stranka centra, najvažnija nam je dobrobit građana. Thompson nije po mom glazbenom ukusu. Osobno bih za Dan dubrovačkih branitelja radije slušala Doris Dragović koja, po meni, izvodi najljepšu domoljubnu pjesmu 'Dajem ti srce'. No, Dan dubrovačkih branitelja je poseban trenutak i tu treba uvažiti želje građana. Ako oni žele Thompsona, onda u obzir treba uzeti njihove želje, a ne im nametati moj glazbeni ukus.

U kampanji, iza kandidata, stoji tim stručnjaka, PR-ovaca i pazi se na svaki detalj. Prilike u kojima ih viđamo su vrlo formalne. Kakva je Viktorija Knežević kada nije u odijelu i kampanji?

-Oni koji me uglavnom znaju iz medija ili javnih nastupa obično se iznenade kad me privatno upoznaju. Kad vide koliko sam zapravo normalna, jednostavna, neopterećena i 'obična'. Sada imam jako puno obveza i stalno sam na relaciji Dubrovnik-Zagreb, nedostaje mi što već mjesecima ne mogu poći na placu subotom, u čemu uživam. Nedostaje mi druženje s ljudima, ljudi su mi jako važni. Jednom prilikom su me pitali kakvu muziku volim, a ja sam shvatila kako to uopće nije važno jer mi je važnije s kim sam tada, kakvo mi je društvo. Ako je ono dobro, ja mogu slušati sve i biti bilo gdje. Volim običan život, male stvari i bliske ljude.

Kad govorimo o politici, obično govorimo o karijeri. No, tu su i nova, osobna iskustva, nove spoznaje, učenja… Kako ste se od objave kandidature naovamo mijenjali i razvijali kao osoba?

-Kontakt s ljudima mi je ostavio najveći trag i dojam. Tada vidite koliko ljudi ima potrebu da ih netko zaista vidi i razumije, koliko im te naizgled male riječi - 'razumijem vas', zapravo znače. Najviše od svega, u ovom razdoblju od gotovo godinu dana otkako sam profesionalna političarka, cijenim to iskustvo koje me je dublje povezalo s ljudima. S puno širim krugom ljudi dolazim u kontakt i imam priliku s njima razgovarati o problemima koji ih tište.

A što se tiče ovog težeg dijela?

-Politika je, između ostalog, težak i odgovoran posao. Ako želite biti gradonačelnica Dubrovnika, onda je to težak, ali i 'šljakerski' posao. Svakog bih dana imala šleper problema koje treba riješiti, ne znate koji komunalni problem bih riješila prije. Ali ja sam navikla na težak i odgovoran rad. Opstati u odvjetništvu u državi koja je na svim ljestvicama i pravne sigurnosti i vladavine prava prilično nisko je jako teško tako da sam navikla na težak i naporan rad, na ustrajnost i disciplinu. To je postalo obilježje moje ličnosti. Najviše na svijetu volim doći na posao i riješiti šleper problema, ali i pomoći ljudima. Na kraju dana se obično 'onesvijestim' od umora, ali to nije važno. Važno je to što sam sretna i ispunjena jer sam imala priliku pomoći i napraviti nešto konstruktivno za društvo.

U svijetu prava, ali i politike, koji se percipira kao 'muški svijet', je li vam to što ste žena pomoglo ili otežalo vaš put?

-Možda mi je čak i pomoglo jer mi žene, osim što smo vrlo organizirane i 'držimo tri kantuna kuće', smo vrlo empatične, možemo se lako povezati s ljudima, tako da mislim kako je biti žena u politici čak i prednost. Naravno kako je izazovno uskladiti je s obiteljskim obvezama, no moja kći je odrasla osoba, pa moj obiteljski život nije nešto što onemogućava ili otežava moj politički put. Uvjerena sam kako mi je moja pozicija čak i prednost.

Dakle, profesionalno ste ostvareni, poduzetnica ste, imate vlastiti odvjetnički ured, što vas je uopće nagnalo na ovu političku priču?

-To je pitanje kakav Dubrovnik želimo za 50 godina. Ako na to odgovorimo hrabro i dugoročno, možemo izgraditi grad u kojem ljudi žive, a ne samo odsjedaju. Najbolje i najljepše što imamo su izgradili i ostavili nam u nasljeđe vizionari, vrijeme je da se i mi okrenemo budućnosti, stvorimo novu vrijednost i ostavimo nešto u nasljeđe generacijama koje dolaze. Tu priliku ne smijemo propustiti, a prvi korak je odluka na ovim izborima – tko od nas ima bolju viziju i tko je sposobniji predstavljati građane i boriti se za njihova prava. Također, koristim ovu priliku da sugrađanima čestitam Uskrs.

ILI/ILI

MATO FRANKOVIĆ ILI PERO VIĆAN?

Ni jedan ni drugi.

MATO FRANKOVIĆ ILI ANDRO VLAHUŠIĆ?

Opet, ni jedan ni drugi.

ANITA BONAČIĆ OBRADOVIĆ ILI PETRA MARČINKO?

Vrlo teška odluka, trebala bih razmisliti.

LIJEVO ILI DESNO?

Centar.

POLITIKA ILI PRAVO?

Oboje, sve ima svoje prednosti i nedostatke. U sinergiji politike i prava je moguće postići najbolje rezultate.

SABOR ILI GRADSKA VIJEĆNICA?

Ured gradonačelnice.