INSPIRATIVNA PRIČA PODUZETNIKA LUKŠE MALHODŽIĆA 'Nesreća me nije natjerala da izgubim volju za životom, bio sam usmjeren na budućnost!
"Unatoč teškim trenucima nakon nesreće, nikada nisam izgubio volju i želju za nastavkom. Kao što je jedan moj kolega jednom rekao: Ne idemo brzo, samo idemo naprijed". Govori tako Lukša Malohodžić, simpatični mladić, Dubrovčanin, koji je stradao na motociklu kojeg je obožavao. “Suočiti se s činjenicom da su vam amputirali nogu je duboko emotivno iskustvo, a ta situacija je nešto što većina ljudi nikada, srećom, neće doživjeti”, priča Lukša koji je nakon svega postao uspješni poduzetnik, uložio u svoje obrazovanje, ali i opet, s protezom, sjeo na motocikl.
“Godine 2018. pokrenuo sam Rewind Dubrovnik. Počeli smo kao mali obrt za prijevoz na moru, ali brzo smo postali turistička agencija specijalizirana za more i otoke. Naravno, imamo i druge usluge.
Brodovi su mi uvijek bili bliski. Još kao dijete, s obiteljskom barkom sam istraživao uvale i plaže. Tada sam shvatio da bih želio pokazati te skrivene ljepote turistima. Zbog toga sam 2018. uložio u web stranicu i gliser kako bismo mogli brže stići do otoka i pokazati što više.
Kroz ovaj posao upoznao sam mnoge predivne ljude. S nekima od njih postao sam čak i prijatelj. Zapravo, iduće godine organiziramo vjenčanje za jedan par koji je tijekom ture toliko zavolio Dubrovnik da su odlučili ovdje se vjenčati”, kazao je za portal Total info.
"Unatoč teškim trenucima nakon nesreće, nikada nisam izgubio volju i želju za nastavkom. Kao što je jedan moj kolega jednom rekao: Ne idemo brzo, samo idemo naprijed.
Godine 2016. doživio sam tešku prometnu nesreću kada mi je stopalo ostalo zarobljeno između mog motocikla i automobila. Osim toga, imao sam i prijelome bedrene kosti i kralježnice. Bilo je to izuzetno teško razdoblje, ali sam se oporavljao punih godinu dana. Teškoće kroz koje sam prošao dodatno su me motivirale da cijenim život i da nastavim s poslom koji volim", izjavio je.
“Suočiti se s činjenicom da su vam amputirali nogu je duboko emotivno iskustvo, a ta situacija je nešto što većina ljudi nikada srećom neće doživjeti. Iako fizička bol nije bila intenzivna zahvaljujući sjajnom radu doktora u Dubrovačkoj i Zagrebačkoj bolnici, emocionalni teret bio je znatno teži.
U početku sam se neprestano pitao hoću li moći nastaviti raditi stvari koje sam volio i koje su mi bile važne. Međutim, s vremenom sam shvatio da, unatoč invalidnosti, mogu postići čak i više nego prije. To je bio proces prihvaćanja i prilagodbe, ali me je i dodatno motiviralo da se svakodnevno trudim i dajem najbolje od sebe”, kazao je Malhodžić.
“Od samog trenutka nakon nesreće, rekao sam sebi da život ide dalje. Nikada nisam upadao u negativne misli ili osjećaje. Bio sam usmjeren prema budućnosti, nikada prema prošlosti.
Moja obitelj je bila neizmjerna podrška. Moji roditelji, sestre i tadašnja djevojka su bili uz mene svaki korak na tom putu. Također, ne smijem zaboraviti moje prijatelje, prave dragulje. Bez svih njih, ne bih bio gdje sam danas. I moram se nasmijati i reći – ispričavam se svima njima što sam ih vjerojatno prestrašio i “skratio” im život za 10 godina od brige!", izjavio je, a cijeli tekst pročitajte OVDJE.