test

Hoće li u Hrvatskoj zaživjeti školovanje od kuće? Mišljenja stručnjaka su podijeljena

Autor: dubrovackidnevnik.hr Autori fotografija: Damir Spehar/PIXSELL
Školovanje od kuće u Sjedinjenim Državama, Velikoj Britaniji i nekim zemljama Europske unije desetljećima se razvija, međutim u Hrvatskoj navedeno obrazovanje nije definirano zakonom. Dapače, dopušta se jedino i samo u slučaju više sile ili ako je dijete ozbiljno bolesno i nije u mogućnosti pohađati redovnu nastavu.

Hrvatski roditelji mogu birati hoće li djecu školovati u državnim ili privatnim ustanovama koje pružaju i mogućnost obrazovanja po alternativnim modelima kao što je Waldorf ili Montessori, ali ne i od kuće.

Carla Konta, doktorica znanosti i povjesničarka, jedna od incijatora Udruge Homeschooling Hrvatska, udruge koja se zalaže za uvođenje obrazovanja kod kuće, kaže kako im je želja da se, uslijed velikih socio-ekonomskih promjena na tržištu rada, donese zakon o obrazovanju od kuće za kojeg smatraju da je jako potreban. Dodaje i kako njihova udruga ima podršku Udruge za cjeloživotno učenje Hillard te Udruga za darovitost Dar iz Zagreba. Upozorava kako nastava kod kuće koju smo imali priliku iskusiti tijekom pandemije, a koja je po njenom mišljenju, upamćena kao velika trauma za roditelje i njihovu djecu nije isto što i školovanje od kuće.

“U školovanju kod kuće nema vanjskog nastavnika koji upravlja procesom obrazovanja”, upozorava na glavnu razliku.  “Homeschooling roditelji djeluju kao stalni mentori, dok u online školovanju djeca uče na duljinu uz pomoć učitelja, i to unutar strukturiranog kurikuluma”, objašnjava za N1.

“Nadalje, u školovanju kod kuće roditelji podučavaju svoju djecu većinu predmeta, planirajući lekcije, zadatke i testove, te razvijajući personalizirani plan učenja. Učitelji online škola povremeno se sastaju s učenicima u stvarnom vremenu radi pregleda ili podučavanja u virtualnoj učionici, ali ne prilagođavaju školski kurikulum individualnom djetetu te nemaju svakodnevnog osobnog kontakta sa učenikom”, rekla nam je Konta i napomenula da to nije slučaj kod roditelja obrazovatelja.

Napominje kako se homeschooling roditelj može maksimalno prilagoditi djetetovim potrebama te kako kod školovanja kod kuće nema zadaća za slanje putem aplikacija dopisivanje. Također dodaje kako nema tenzija jer se kasni sa predajom. “Nastava se ne odvija preko Zooma, već tamo gdje god to roditelj ili dijete smatraju prikladnim od dvorišta, na terasi, na putu, u prirodi, u knjižnici”, nabraja i tvrdi  kako su velike prednosti homeschoolinga sloboda i fleksibilnost.

“Roditelj koji obrazuje dijete kod kuće ima slobodu upravljanja vremenom i predmetima, ovisno o potrebama i interesima djeteta. Što to znači u praksi? Jedan dan može se više vremena posvetiti matematici ako postoji želja i potreba, dok se drugi dan dijete posvećuje, primjerice, učenju stranih jezika”, kaže i napominje da ako postoji određeni problem s nekim predmetom, imaju prostora i vremena posvetiti se upravo tom predmetu.

Na pitanje kome najviše odgovora školovanje od kuće, kakvim obiteljima i kojoj djeci, Konta kaže kako su  motivacije roditelja koji su im se posljenjih par mjeseci javljali vrlo šarolike. “Ponekad su razlozi vrlo praktične prirode: roditelj koji zbog naravi svoga posla puno putuje i stalno mijenja mjesto prebivališta ili boravišta. Javila nam se, primjerice, mama koja pola godine boravi u Irskoj, a pola godine u Hrvatskoj. Pisali su nam roditelji čije autistično dijete polazi otočku školu u kojoj nema stručne podrške. Kontaktirala nas je mama koja pola godine boravi na Braču gdje ima svoj turistički business i koja zbog svojeg školarca nije mogla odraditi “sezonu” do kraja jer se morala vratiti u grad na kopnu”, nabraja. Dodaje i kako im se javaljaju i roditelji darovite djece koja mukotrpno prolaze kroz sustav ili roditelji čija djeca nemaju privatnih škola alternativnih pedagogija u svojem gradu, a čija se djeca ne uklapaju u javnoškolski sustav.

“Zanimljiva je činjenica da mnogi roditelji koji žele školovati svoju djecu kod kuće jesu upravo prosvjetni djelatnici. Bilo bi korisno provesti istraživanje stručne spreme roditelja koji žele obrazovati svoju djecu kod kuće. Naime, zanimljiv je podatak da su se nama u udrugu, putem elektroničke pošte ili društvenih mreža, do sada javljali roditelji isključivo sa višom ili visokom stručnom spremom”, rekla je Konta.

Ističe kako je iz dječje perspektive, prednost školovanja kod kuće, osim individualnog pristupa i rada u maloj grupi, izostanak iskustva vršnjačkog nasilja i često nezdravog natjecanja koje se javlja u školskom okruženju.

Nedavno su održali, kako kažu i pozitivan sastanak s ministrom obrazovanja Radovanom Fuchsom, na kojem su iznijeli konstruktivne prijedloge. “Ministar i njegov tim su nas poslušali i dali nam neke važne smjernice na kojima treba poraditi da bi naš zakonski prijedlog ušao u novi zakon o odgoju i obrazovanju”, kaže i dodaje kako su s već krenuli u realizaciju tih strateških prijedloga.

Na upit koji su novinari N1 poslali Ministarstvo znanosti i obrazovanja odgovorilo je kako je u Hrvatskoj za određene kategorije učenika već omogućeno školovanje kod kuće poput učenika s teškoćama u razvoju te da se nastava u kući kao privremeni oblik odgoja i obrazovanja odobrava za učenike koji zbog većih motoričkih teškoća ili kroničnih bolesti i narušenog zdravstvenog stanja ne mogu polaziti nastavu u školi. Također napominju da je Ministarstvo tijekom proteklih godina zaprimalo zahtjeve za mogućnošću školovanja od kuće te da se o navedenom raspravljalo pri izmjenama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. “S obzirom da je za uvođenje ovakvog oblika školovanja potrebno stvoriti niz preduvjeta isto nije bilo moguće učiniti izmjenama propisa, a uz to i podijeljena su mišljenja stručnjaka vezano uz dobrobit djece”, ističu iz Ministarstva znanosti i obrazovanja.

Pitali su bivšu ministricu Blaženku Divjak je li još uvijek misli da postoji realna opasnost da netko obrazovanje od kuće iskoristi za vjersku ili ideološku indoktrinaciju. Divjak kaže da ta mogućnost postoji onda ako zakonska regulativa bude manjkava te ako se ne propiše jasan nadzor nad izvođenjem. “Potencijalni problem može biti pristup koji nije utemeljen na službenom kurikulumu i suvremenim metodama učenja, ali tu je i problem sa socijalizacijom djece te potencijalni problem nasilja nad djecom kod kuće koje se teže otkriva ako djeca ne dolaze u školu”, ističe Blaženka Divjak.

Popularni Članci