U dorađenom tekstu Zakona predlaže se da vlasnik stana koji ga želi davati u kratkoročni najam, prethodno mora dobiti pisanu suglasnost dvije trećine suvlasnika zgrade, dok je u prvom čitanju predloženo da to bude čak 80 posto suvlasnika. Osim toga, suglasnost obvezno moraju dati oni suvlasnici čiji zidovi, podovi ili stropovi graniče sa stanom koji se namjerava koristiti za kratkoročni najam.

Razlika u odnosu na prvi tekst prijedloga Zakona je obveza vlasnicima koji stanove daju u kratkoročni najam da u prijelaznom razdoblju od pet godina (do 31. prosinca 2029.) usklade svoje poslovanje s odredbama Zakona. Iz prvog teksta također je izbačen pojam “najam za radnike” koji je zamijenjen pojmom “najam za više osoba”.

“Zakon pisali samo teoretičari”

A dok je Vlada prošloga četvrtka upućivala u Sabor konačni Prijedlog Zakona o upravljanju i održavanju zgrada, Udruga predstavnika suvlasnika stambenih zgrada grada Zagreba i Građanska inicijativa Spasimo male obiteljske iznajmljivače zatražili su da se i taj prijedlog privremeno povuče iz procedure na dodatnu doradu.

U Udruzi predstavnika suvlasnika stambenih zgrada grada Zagreba smatraju da su na tekstu tog zakona radili isključivo “teoretičari”, a ne i “praktičari” koji su ponajbolje upućeni u probleme suvlasničkih zajednica, osnosno stanara višestambenih zgrada.

“Što je sa zubarskim ordinacijama i teretanama u stanovima? Što je sa stanovima koji su pretvoreni u prostore za čuvanje djece? Sve su to djelatnosti koje unose popriličan nemir u zgradu i vidimo da u novom tekstu zakona to jest prošireno, ali ima još prostora za poboljšanja”, izjavio je za N1 predsjednik Udruge predstavnika suvlasnika stambenih zgrada grada Zagreba Zdravko Vladanović.

Nije dovoljno reći da će biti mirno

Vladanović kaže kako nije dovoljno da vlasnik stana dođe pred ostale suvlasnike i kaže im da će obavljati djelatnost najma u svome stanu i zatraži od njih suglasnost.

“Propust zakonodavca će biti ako prihvati takav prijedlog. Smatramo da onaj koji će se baviti tim djelatnostima treba suvlasničkoj zajednici podnijeti pisani zahtjev u kojemu će opisati svoj stan, broj mogućih osoba koje će ondje boraviti, kada planira početi s tom djelatnošću te svemu tome priložiti i uputu o kućnom redu koja bi bila namijenjena korisnicima. Time bi suvlasnici stekli uvid u ono što se planira i odlučili hoće li dati suglasnost ili neće. To je minimum pristojne suradnje unutar suvlasničke zajednice. Nije dovoljno ako suvlasnik kaže “bit će mirno”. Kako će taj mir osigurati suvlasnik koji, recimo, živi u Londonu, a ima dva stana u nekom zagrebačkom neboderu i dolaze mu stranci na dva dana i tri noći. Druga je stvar kad živite blizu pa možete brzo doći intervenirati ako stanari ne mogu spavati zbog buke i vike”, kaže.

Vladanović smatra da će oni koji jasno i precizno izlože suvlasnicima svoj plan o tome kako će iznajmljmivati stan i u koje komercijalne svrhe, sigurno dobiti suglasnost.

“Zgrada je, prije svega, namijenjena za dugoročno stanovanje, a kratkoročni najam, najam za radnike ili za uslužne djelatnosti, to su sve novi trendovi. Mi u stambenim zgradama već odavno imamo neke djelatnosti – odvjetnike i javne bilježnike, recimo – ali sada su tu i kozmetički saloni, frizeri za pse i mačke, zubarske i ginekološke ordinacije…”, ističe.

U stanovima teretana, jaslice, radiološka ordinacija…

Za primjer nam je naveo tri slučaja iz Zagreba.

“Zove me žena i kaže da je u stanju do njenog teretana. Zvučna izolacija u stanu je nikakva pa možete zamisliti kako joj je kada sve te sprave u teretani “klapaju”. Žena kaže da ne može normalno živjeti od tih zvukova.”

Drugi primjer.

“Zvala me jedna žena iz Malešnice. U stanu iznad njenog, kaže, obavlja se djelatnost čuvanja djece. Zamislite kad desetoro i više djece skače po parketu iznad vas.”

Treći primjer.

“Ljudi su kupili stan u zgradi. Nedugo potom, susjedni stan kupio je liječnik koji tamo otvara radiološku ordinaciju. Pazite, radiologija, zračenje. Ali nije mogao unijeti uređaje kroz vrata stana pa je morao ukloniti komad nosivog zida od armiranog betona. Otpilio ga je onim rezačima za dijamantno brušenje, unio strojeve i kasnije zazidao i ožbukao taj dio. Više se ne vidi da je nešto rađeno na zidu, ali to više nije ta armatura i poremećena je statika. A u hodniku ispred tog stana je čekaonica, postavljene su stolice. Je li to normalno?”

S potpisima oprezno 

Na pitanje hoće li suvlasnici u zgradama biti voljni davati suglasnosti vlasnicima stanova koji se bave ili se kane baviti rentijerstvom, Vladanović kaže da iz razgovora s ljudima zaključuje da su jako oprezni i rezervirani spram toga.

“Taj oprez proizlazi ili iz iskustva ili iz neinformiranosti i neznanja. A s njima nitko ne razgovara o tim temama ni u Gradu ni u Ministarstvu. Između suvlasničkih zajednica i državnih i gradskih institucija je ogromna provalija. Njima dolaze samo kada su izbori ubacivati im letke u sandučiće”, napominje.

“Stambene zgrade pretvorit će se u hotele”

Poseban izražen problem, smatra Vladanović, bit će u novogradnjama gdje su investitori još uvijek u većini vlasnici stanova pa imaju natpolovičnu, često i dvotrećinsku suvlasničku većinu za odlučivanje.

“Bojim se da će se te zgrade pretvoriti u svojevrsne hotele i apartmane. Kada iza nove godine zakon stupi na snagu pa nastanu problemi i suvlasnici me počnu masovno zvati, sve ću pozive preusmjeriti na ministra Bačića i gradonačelnika Tomaševića. Nek’ zovu njih. Svaki dan će morati mijenjati broj mobitela”, poručuje predsjednik Udruge predstavnika suvlasnika stambenih zgrada grada Zagreba.