Nakon završene Akademije kopnene vojske u Beogradu Stipetić je 1959. godine dobio čin potporučnika te je bio zapovjednik voda u inženjerijskom puku u Trebinju.

"Bio sam u inženjeriji i taj rod vojske pamtim po lijepim događajima: radili smo dubrovački aerodrom, radili smo na Zelengori i Čvrsnici, na Velebitu, u Boki kotorskoj, na Brijunima... Stalno smo bili na terenu i to mi je odgovaralo. Godine 1967. kao dobar časnik predložen sam za polaznika Više vojne akademije u Beogradu, te sam u činu poručnika položio prijemni ispit. To je bila dvogodišnja škola, vrlo kvalitetna i dobra škola koja je davala široka vojna znanja iz svih rodova i vidova vojske. Drago mi je što sam završio tu školu, jer mi je dala široka vojna znanja i bila je isključivo stručna škola bez ideološkoga upliva", kazao je Stipetić u razgovoru za Feral koji prenosi Lupiga.

Stipetić je također opisao zadoženja koja je imao u Glavnom stožeru Hrvatske vojske.

"Bio sam pomoćnik načelnika za borbena djelovanja i težište moga djelovanja bilo je, uglavnom, uspostaviti crtu obrane od istočne Slavonije do Dubrovnika. Obilazio sam sva ratišta i organizirao mobilizaciju, te smo u to vrijeme, na opće zaprepaštenje, uspjeli mobilizirati i opremiti 64 brigade HV-a. E, kad smo to napravili, onda sam znao da nas nitko ne može pobijediti. Potom smo krenuli u planiranje ofanzivnih aktivnosti: jedna od prvih takvih akcija bila je operacija oslobađanja Bilogore i Papuka, koja je kasnije trebala prerasti u oslobađanje zapadne Slavonije. Operacija je bila privedena samom kraju, ali je odlukom iz vrha naprasno zaustavljena pred Božić 1991. godine. Godine 1995., u akciji Bljesak, namjerno smo išli po istim planovima i akcija je bila uspješna", prisjetio se general Petar Stipetić.

Cijeli intervju pročitajte ovdje.