Šteta, jer postupak procjene i vrednovanja vozila potreban da bi se dobila identifikacijska isprava za starodobno vozilo, a potom se mogle zatražiti i PV pločice, nije posebno zahtjevan.

Pa niti skup, posebice kad se vidi kakve beneficije taj postupak donosi vlasniku. Za početak se potrebno obratiti Hrvatskom oldtimer savezu (HROS), prema Pravilniku o starodobnim vozilima, jedinom tijelu u Hrvatskoj ovlaštenom za postupak vrednovanja starodobnih vozila.

Dobro je pritom i što je većina potrebnih informacija dostupna na njihovoj internetskoj stranici hros.hr pa svaka informatički pismena osoba može saznati sve što je zanima iz kućnog naslonjača.

Prvi korak je ispunjavanje prijave za vrednovanje vozila, a uz ispunjeni obrazac treba dostaviti posljednju prometnu dozvolu, ugovor ili račun kojim se dokazuje vlasništvo te potvrdu o članstvu u nekom oldtimer klubu. Ovo posljednje nije neophodno, ali je posebno važno, jer izravno utječe na cijenu postupka.

Dok će vlasnici vrednovanje i identifikacijsku ispravu za starodobno vozilo platiti 1860 kn, članovi oldtimer klubova koji su članovi Hrvatskog oldtimer saveza (ima ih, naime, i onih koji to nisu) mogu računati na izdašan popust i istu stvar će platiti osjetno manjih 700 kn.

Ništa manje bitno, prilikom prijave treba dostaviti i presliku prometne dozvole vozila koje se svakodnevno koristi. Onaj, naime, tko želi do identifikacijske isprave za starodobno vozilo time dokazuje da mu ono ne služi za svakodnevnu vožnju, što je jedan od uvjeta za kategorizaciju propisanih već spomenutim Pravilnikom o starodobnim vozilima, piše Jutarnji list.

Prema njemu, starodobna vozila su motorna vozila proizvedena prije više od 30 godina, radi njegovanja povijesnog nasljeđa ili tehničke kulture sačuvana ili ponovno sastavljena u izvornom obliku, razvrstana u kategoriju oldtimera i koja se ne koriste u svakodnevnom prometu.

Iako je teško vjerovati da bi se itko vozilo starije od 30 godina koristio kao jedino prometalo u obitelji, tražena preslika drugog vozila registriranog na vlasnika ili bliskog člana obitelji smatra se dokazom da se starodobno vozilo nalazi na cesti samo povremeno, u posebnim zgodama.

Za to postoji i dobar razlog. Oldtimeri su, naime, skoro potpuno oslobođeni od naknade za ceste koja se plaća prilikom produljenja registracije. I to upravo zato što se smatra da godišnje prelaze izuzetno manje kilometara, osjetno manje od 11.016 km koliko su prema podacima CVH lani u prosjeku prelazila vozila M1 kategorije, odnosno automobili.

Ostatak pročitajte ovdje.