Piše: Daria Mijić

Prvo ogroman državni aparat (pod tim mislim i lokalni i regionalni) kao i broj zaposlenih u njemu i javnim poduzećima. Dovoljno je pogledati strukturu BDPa i strukturu proračunskih rashoda. Ukratko, udio rashoda opće države (što uključuje i našu vrlu lokalnu i regionalnu upravu) u strukturi BDPa  je oko 50 % (laički rečeno za uhvatit se za glavu). 

Zanimljiva je struktura tih rashoda iz koje je vidljivo da smo sa financiranjem općih javnih usluga rame uz rame ni manje ni više nego GRČKOJ. Opće javne usluge dominantno čine rashodi za izvršna i zakonodavna tijela države te troškovi javnog duga.  

Naravno tu su i drugi rashodi koji su pošli daleko od bitnih i osnovnih funkcija države na koje odlazi najmanje sredstava. 

Država (i lokalna i regionalna uprava) uz to, pod drugom kategorijom rashoda (Socijalna zaštita, rekreacija, kultura i religija)  sufinancira sport, hipsterske festivale i priredbe i kojekakve udruge. Naravno sve to u ovisnosti koje birače odluče akvizirati te godine i tko najglasnije plaće na Markovom trgu za državnim potporama. 

Nažalost oni kojima je najpotrebnije, primjerice majke sa bolesnom djecom koje ni da hoće ne mogu raditi, dobivaju nešto više od 2000 kuna. Ujedno, za ovakve situacije gdje je država zamrznula gospodarstvo i mnoge gurnula na marginu egzistencije, nema se nikakav fond. Nema veze, bitno da imamo sport, da su birokrate zbrinuti i paraziti  i post ratni profiteri koji su ciljano biračko tijelo namireni. Realno u ovakvoj situaciji gdje su ljudi propali ne zbog vlastitog nemara nego zbog države, država bi trebala svima osigurati minimalni dohodak, a ne opet dijeliti parcijalno pod komunističkom parolom „čuvajmo radna mjesta“. 

Pri odlučivanju o javnim rashodima ne poštuju se njihova načela. Primarno ne poštuje se načelo javnog interesa koje implicira da se javni rashodi troše za one potrebe koje su u interesu društva kao cjeline, a ne pojedinaca ili neke uže zatvorene skupine korisnika. Ne poštuje se ni načelo štednje načelo koje govori da se javni rashodi trebaju trošiti ekonomično odnosno bitno je sa što manje sredstava postići veće učinke. Naravno suvišno je spomenuti (ne)poštivanje načela podudarnosti prihoda i rashoda. 

Javna uprava bi trebala biti usklađena s principima dobrog upravljanja i temeljiti se na načelima zakonitosti, transparentnosti, odgovornosti, učinkovitosti i djelotvornosti te koherentnosti. Odgovor na pitanje koliko je ista transparentna, pogotovo kad pričamo o zapošljavanju kadra, odgovorna, učinkovita i djelotvorna dobrim dijelom možemo iščitati iz općeg stanja u našoj državi. 

Stoga podržite inicijativu udruge poreznih obveznika Lipa i udruge Glas poduzetnika o transparentnosti države  https://www.manjiporezi.hr/peticije/transparentnost gdje traže potpunu transparentnost svih javnih tijela i organizacija koje se financiraju novcem poreznih obveznika. 

Dalje, sve je veći broj presuda u kojima je Europski sud za ljudska prava utvrdio da su nadležna tijela Republike Hrvatske, postupajući u kaznenim predmetima, povrijedila prava i slobode zajamčene Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda pri čemu je utvrđen najveći broj povreda prava na pravičan postupak. 

Iz ovoga možemo zaključiti da je još jedna karakteristika RH loše i sporo pravosuđe. Ogroman broj presuda odnosi se upravo na povredu prava na suđenje u razumnom roku. 

Bitno je spomenuti kako se sve više poigrava sa temeljnim ljudskim pravom, pravom zaštićenim člankom 19. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i Ustavom RH, a to je pravo na slobodu misli i izražavanja. 

Tako se uvodi govor mržnje, a uvreda ili prijetnja su kaznena djela. Prijetnja se mnogima čini kao ozbiljna stvar, no bit je u tome da ni ne trebate svjedoka da tužite nekoga za prijetnju, tužbe po defaultu prolaze. Kako se naši ljudi vole tužakati, tužbe za prijetnju niču kao gljive poslije kiše, a pravosuđe je sporo i loše, pa ljudima stoje ozbiljne prijave, najčešće lažne. Tako je moj poznanik prijavio susjede za prijetnju jer je njemu smetala njihova buka i rekao je da su mu prijetili i podigao optužnicu, koja je prošla. 

Iako je cijena slobode da nas se nekad i uvrijedi, nekad i prestraši, sve više regulative se odnosi upravo na ograničenje ovog temeljnog ljudskog prava, prava na slobodno izražavanje. Upravo tu i vreba najveća opasnost ne samo u RH nego i cijelom zapadu. 

Kako je to povezano sa državom odnosno državnom upravom? Vrlo jednostavno. Sve se manje novinara i ljudi općenito usudi kritizirati državu, lokalnu i regionalnu upravu i njihove zaposlenike iz straha da ne dobiju ni manje ni više nego kaznenu prijavu. Kako je naše pravosuđe sporo i loše, ta kaznena prijava im onda stoji godinama. Pa se vi usudite. 

Imajte uvijek na umu da su, između ostalog, stupovi zapadne civilizacije mala država (mali birokratski aparat),  i sloboda izražavanja (govora) koja se gotovo pod svaku cijenu ne smije ugrožavati. No naravno opet se pod geslom „Za opće dobro“ protura kažnjavanje čuvenog govora mržnje, čime se u startu zapravo potkopavaju mnoge korisne akcije na društvenim mrežama u svrhu donošenja potrebnih reformi i restrukturiranja (smanjenja) državnog aparata i javnih rashoda. 

Pa zbog čega spominjem Trumpa?

Amerikanci imaju dvije stranke, Demokrate o štetnosti čije politike se može doktorirati, i Republikance. No svi kandidati u pravilu nastoje svojim govorima i ponuđenim mjerama akvizirati što više moguće birača, a ne adresiraju realne probleme s kojima se ljudi suočavaju. Ukoliko ih spomenu, onda to bude u stilu Plenkovića, toliko široko, općenito i indirektno. I onda im je došao Trump, i uistinu barem ukinuo isprazna državna financiranja, smanjio administraciju, i uz to govori poprilično bez cenzure što god da vi o tome mislili. Barem ne plaća milijun savjetnika da mu pišu govore kojima prelijeva iz šupljeg u prazno. 

Naravno kako njegova politika ukidanja financiranja ne samo državnom, nego i ogromnom međunarodnom portfelju organizacija, istima ne odgovara, počela je neviđena antitrumpovska kampanja plaćenim reportažama na ljevičarskim medijima s kojih mnogi mali mediji prepisuju članke. 

Mi u tom smislu od Amerikanaca možemo naučiti da ne treba čekati da dođe netko sa aureolom oko glave da glasamo za njega. Jednostavno u našem slučaju dovoljno je da dođe netko tko će barem načeti temu rezanja rashoda državnog aparata i smanjenja regulatornog i poreznog opterećenje gospodarstva. Bonus bi bio netko tko će postrožiti kazne za korupciju i zlouporabu ovlasti. I tko će stoički podnositi kritike bez da pokušava ugušiti temeljno pravo ljudi na izražavanje. 

Dođe li takav očekujte ad hominem napade iz medija jer tako se naši političari bore, kad nemaš argument ili kad ti netko ne odgovara, napadni osobno. Naravno očekujte i ispade predstavnik NHSa (sindikat javne uprave) na čelu sa Krešimirom Severom koji su svoje pravo lice pokazali i sad kad nastoje ocrniti poduzetnike izmišljajući priče o zlouporabi mjera i kroz to gledaju ponovno prigrabiti sebi na teret privatnog sektora. 

Ovako ad hock  PLAĆE U JAVNOM SEKTORU TREBALE BI SE FORMIRATI S OBZIROM NA STANJE U PRIVATNOM SEKTORU ZA KOJI RADE (KOJI JE NJIHOV STVARNI POSLODAVAC) i trebalo bi provesti i objaviti cost benefit analizu (analizu troškova i koristi) državnih organizacija (i na razini lokalne i regionalne samouprave). 

No trebamo li odustati i ne glasati ili glasati uvijek za iste? Ne! Jer u suprotnome ozbiljno se približavamo kako bankrotu tako i ne mogućnosti da, zbog straha od kaznene prijave, o njemu ili o za njega odgovornim ljudima pišemo. 

Napominjem, odgovore na mnoga bitna pitanja za političko, a nekad i životno odlučivanje možete pronaći na you tube kanalu SVEUČILIŠTE PRAGER https://www.youtube.com/channel/UCcZlGhVJm_dtxcmja29K5IQ 

Posjetite izvornu američku stranicu Sveučilišta Prager https://www.prageru.com/ .