Na ovu temu novina Index.hra je razgovarao s  nekadašnjim dubrovačkim pomorcem, kapetanom duge plovidbe Đorđem Obradovićem, koji se dva puta zatekao na brodovima koje su zapečatile lučke vlasti. 

"Zbog dugova prema dobavljačima goriva i zaliha, brod na kojem sam plovio zapečatile su lučke vlasti u luci Nassau na Bahamima. Bili smo oko mjesec dana vezani uz rivu, a brod su čuvala dva zaštitara naoružana samo pištoljima, koji su od ostale opreme imali prijenosne radiouređaje. 

Brod je bio zapečaćen vrlo jednostavno tako što je na ormarić s glavnom brodskom svjedodžbom i važnim ispravama stavljena plomba slična onima kakve se stavljaju na brojila za struju u stanovima.

Na brod nije smio nitko ući osim posade kojoj su bili dopušteni izlasci, ali samo s lučkom propusnicom, dok su putovnice i pomorske knjižice bile na brodu, u zapečaćenom ormaru s ostalim dokumentima. Povremeno bi došla kontrola zaštitarske tvrtke i lučkih vlasti i obišla brod. Kad je kompanija podmirila dug, lučke vlasti su otpečatile brod i dopustile isplovljenje", kaže za Index Obradović.

Rekao je više i o drugom slučaju.

"Drugi sam se put našao na brodu u Galvestonu u Teksasu, kad je kompanija prodala brod drugom vlasniku. Američka obalna straža je odnijela najvažnije brodske svjedodžbe i isprave, a plombe su stavili na kormilo na zapovjedničkom mostu i na ručku za pokretanje glavnog stroja u strojarnici. Na brodu i pored njega su bili zaštitari. Samo pečaćenje broda je simboličan čin i u nekim državama može biti običan list papira u kojemu se zabranjuje plovidba. Za stvarnu zapljenu brinu se vlasti države koja plijeni brod iz različitih razloga i uz zaštitare koji fizički čuvaju brod, najvažniji je radarski nadzor plovidbe kojim se identificiraju plovila, prati njihovo kretanje i poduzimaju potrebne radnje, od dopuštenja do zabrane plovidbe", rekao je.

Je li bilo moguće ukloniti te plombe?

"Naravno da jest malo jačim kliještima, ali to se nitko ne bi usudio. Ne samo da bi zaštitari alarmirali obalnu stražu nego bi obalna straža radarskim praćenjem utvrdila i najmanje pomicanje broda. Drugi je razlog to što se nitko od posade ne bi usudio u Americi učiniti nešto takvo jer bi dospio na crnu listu, izgubio svjedodžbe i pravo na američku vizu, koje su tad bile obvezne, što bi značilo da se ne bi mogao ukrcati nigdje u svijetu i raditi kao pomorac. Čim je nova kompanija platila sve troškove koje je brod imao od prodaje do preuzimanja, vraćene su svjedodžbe i dopušteno je isplovljenje", rekao je bivši kapetan Obradović.

Pitali su ga kako je onda zaplijenjena ruska jahta Irina VU mogla isploviti.

"Zaista je teško odgovoriti na to pitanje. Detaljna istraga će to pokazati, ali s obzirom na cijelu tu čudnu situaciju, moguće je da je to bio splet nesretnih okolnosti za hrvatske vlasti ili dobro isplanirana akcija brodovlasnika uz nečiju pomoć iz Hrvatske.

Svakako je sve bilo dobro isplanirano, ali postavlja se pitanje kako su se usudili odvesti zaplijenjenu jahtu, tj. kako su znali da druge lučke kapetanije nisu obaviještene o zapljeni pa je Irina VU isplovila iz Jadrana premda je bila primijećena i radarski praćena i uredno se odjavila prije napuštanja hrvatskih voda.

Da su druge lučke kapetanije, osim šibenske, znale da se radi o zaplijenjenom plovilu, ne bi Irina VU mogla napustiti Jadran. Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture mora istražiti sve što se zbilo i dati odgovore na vaša pitanja jer to zanima javnost, a kod pomoraca izaziva čuđenje", dodao je za Index.hr kapetan duge plovidbe Đorđe Obradović.