Stepinčevo se svečano obilježilo danas u Zagrebu, ali i Krašiću, gdje je 1960. preminuo u kućnom pritvoru u župnom dvoru nakon sudskog procesa. U njemu je osuđen na 16 godina zatvora. U Krašić su i ove godine stigle tisuće hodočasnika, gdje su se održala i euharistijska slavlja. 

Stepinac je bio zagrebački nadbiskup i kardinal. Papa Ivan Pavao II. ga je proglasio blaženim 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici. 

I podrška i kritika režimu

Nakon sloma NDH-a, protiv Stepinca je 23. rujna 1946. podignuta optužnica. Stepinac je bio optužen po šest točaka koja ga je teretila za (1) političku suradnju s okupatorom i kvislinškim vlastima ustašama, za (2) podršku prisilnom "prekrštavanju" srpskog stanovništva na katoličku vjeru, za (3) organizaciju vojnog vikarijata u sklopu ustaške vojske kojem je bio na čelu, a čiji su pripadnici činili ratne zločine, za (4) pokušaj rušenja novouspostavljenog poretka odmah po završetku rata, za (5) poticanje i potpomaganje oružane pobune u poraću, te (6) klevetu narodne vlasti.

Međutim, Stepinac je često upućivao kritike prema vlastima NDH zbog čega se između Stepinca i tadašnjeg državnog poglavara Ante Pavelića stvarao odnos netrpeljivosti i nepovjerenja. 

"U ovih zadnjih nekoliko decenija uspjele su razne bezbožne teorije i ideologije tako zatrovati svijet da je mržnja postala reć bi glavnim pokretalom sviju ljudskih čina. Pogibelj je da i oni, koji se diče katoličkim imenom, da ne rečem čak i duhovnim pozivom, postanu žrtvom strasti mržnje i zaborave na zakon koji je naljepša karakteristika kršćanstva, zakon ljubavi…", jedna je od propovijedi u kojima je Stepinac kritizirao postupanje tadašnje vlasti, a koja je održana u zagrebačkoj katedrali u listopadu 1941. godine. 

Povjesničari navode kako se Stepinac nastojao distancirati od ustaša, no unatoč tome, i on sam i hijerarhija Crkve podržavali su javno taj režim do samog kraja.

Posljednji dani

Presuda protiv Stepinca donesena je nakon samo devet dana suđenja te je potvrdila točke optužnice. Stepinac je osuđen na 16 godina zatvora s prisilnim radom uz gubitak građanskih i političkih sloboda za dodatnih pet godina te mu je oduzeta privatna imovina. Povjesničari se slažu da je kazneni postupak provođen pred sudom koji nije bio neovisan nego naprotiv pod potpunom kontrolom komunističke vlasti. Također, presuda nije sadržavala obrazloženje kazne, niti se osvrtala na konkretne dokaze, iako je izrečena višegodišnja kazna lišenja slobode, nije omogućeno pravo žalbe, čime su narušena osnovna prava i načela pravne države. 

Stepinac je pet godina proveo u lepoglavskoj kaznionici gdje je bio smješten u posebnom krilu za zatvorenike koji su bili potpuno odijeljeni od ostalih. Susjedna ćelija pretvorena je u kapelicu, gdje je svaki dan služio misu. 

Nakon toga je uvjetno pušten iz zatvora i prebačen u Krašić. "Nisam pušten ni pod kakvim uvjetima. Pustili su me na svoju želju... Razlog zašto nisam tražio puštanje na slobodu je taj što se ne osjećam krivim", kazao je američkim novinarima. 

Godine 1953. Stepincu je dijagnosticirana policitemija, bolest koju karakterizira porast crvenih krvnih zrnaca i trombocita od koje je, naposljetku, i preminuo. Njegov osobni liječnik je izvijestio da je obdukcija ustanovila da je uzrok smrti bila tromboza, prouzrokovana policitemijom.

Usprkos tome, kasnije su neki tvrdili kako je Alojzije Stepinac umro od posljedica trovanja.

Dr. Juraj Batelja u svojoj knjizi tvrdi da je Stepinac umro zbog posljedica sustavnog trovanja teškim metalima koje je primao u hrani u lepoglavskom zatvoru. U Stepinčevim je kostima, iznosi Batelja, pronađena 23 puta veća koncentracija olova, 22 puta veća koncentracija kroma, 19 puta veća koncentracija antimona, 13 puta viša koncentracija kadmija i četiri puta povećana koncentracija arsena. Ti su sastojci bili i radioaktivni pa su utjecalo na razvoj policitemije, njegova je teorija.