Neformalna skrb za starije i nemoćne osobe u Dubrovniku prisutna je već dugi niz godina zbog manjka mjesta u institucijama za osobe kojima je potreban poseban vid njege. Takav oblik brige stvara uštede za državni proračun, no malo se zna o problemima s kojima se suočavaju primatelji, ali i pružatelji takvih usluga. Pronaći odgovarajuću osobu koja će se brinuti za starijeg i nemoćnog člana obitelji je poput dobitka na lutriji. Naime, za taj posao je potrebno znanje, empatija, ali i povjerenje. Zbog nedostatka radne snage u Dubrovniku i okolici, takve poslove najčešće rade žene iz susjednih država koje dolaze u Dubrovnik te žive do tri mjeseca sa starijom osobom. Jedna Dubrovkinja čiju majku njeguju dvije žene iz BiH za Dubrovački dnevnik je ispričala svoje iskustvo. Naime, ono je igrom slučaja pozitivno jer osobe koje su zadužene za brigu su im postale poput članova obitelji.

Plaća i do devet tisuća kuna

„Moja majka je 2015. godine pala zbog čega je imala teške hematome i ozbiljne lomove. U bolnicu je nismo mogli smjestiti, brzo su je otpustili, a dom za starije nije bila opcija. Jedna prijateljica mi je rekla da se neću moći sama brinuti o njoj i da će mi biti potrebna pomoć. Predložila mi je jednu ženu iz BiH koja je godinama povremeno dolazila u Dubrovnik. Nakon što sam je kontaktirala, ona je pristala doći, provela par dana kod nas i tako je počela naša priča. Ona inače može u Hrvatskoj boraviti samo tri mjeseca u kontinuitetu, a onda mora na tri mjeseca odlaziti doma. Kao zamjena joj je stizala sestra pa su se mijenjale svaka po mjesec dana. Ja sam stvarno imala sreću da su te osobe krasne i postale su mi kao članovi obitelji“, govori ova Dubrovkinja čiji su podaci poznati redakciji. Ona je planirala jednu od sestara i zaposliti, no zbog komplicirane administracije obje države to nije bilo moguće. Trenutno majku od ove Dubrovkinje povremeno njeguje i jedna žena iz grada, no ona je tu samo na četiri sata jer radi i u turizmu.

„Sad imam problem jer ove žene iz BiH ne mogu doći, a teško pronalazim nekog tko bi se u gradu na četiri sata posvetio mojoj majci. Svi rade u turizmu gdje su plaće znatno veće. Veliki je problem u Dubrovniku pronaći osobe koje bi se na ovaj način brinule za starije“, govori Dubrovkinja te otkriva kako su plaće njegovatelja koji se 24 sata brinu za starije porasle zbog nedostatka ovog kadra pa iznose oko devet do deset tisuća kuna. 

Grad provodi program osposobljavanja

Inače je potražnja za njegovateljima starijih i nemoćnih osoba koje žive u vlastitom domu sve izraženija. Mnoge osobe iz Hrvatske, kao i one iz zemalja iz susjedstva, uredno obavljaju poslove njegovatelja, no prema stvarnom stanju nedostaje educiranih i osposobljenih. Grad Dubrovnik, u suradnji s Dubrovačkom razvojnom agencijom (DURA), najavio je kako će provesti program osposobljavanja za njegovatelje starijih i nemoćnih osoba zbog nedostatka tog kadra na dubrovačkom području. U sklopu tog programa raspisan je Javni poziv za osposobljavanja njegovatelja za starije i nemoćne osobe.  

Za sad su precizirali kako je broj polaznika ograničen na 15, a rok prijave je do 30. studenog 2022. Planirano je da program osposobljavanja traje ukupno 65 dana, od čega se 12 dana odnosi na teoretski dio nastave, a ostatak je praktični dio. Edukaciju će provesti Učilište „Magistra“ iz Zagreba, a navedeno je kako prednost u programu osposobljavanja imaju nezaposlene i dugotrajno nezaposlene osobe. Sve troškove edukacije snosi Grad, dok su kandidati dužni položiti ispit za njegovatelja/icu. Obaveze kandidata uz polaganje ispita su i odazivanje na otvoreno radno mjesto njegovatelja/ice koje im Grad ponudi.

Potrebe su velike

Predsjednica gradske organizacije HSU-a Olga Muratti pohvalila je Grad Dubrovnik jer je iskazao brigu za starije i nemoćne kroz ovaj projekt.

„Stvarne potrebe za njegovateljima u Gradu Dubrovniku su ogromne i  pokrenuti program osposobljavanja njegovatelja za starije i nemoćne osobe je  projekt koji trebamo i moramo svi podržati. Sve češće, a najmanje jednom tjednom, kontaktira me netko od rodbine  osoba koje su ovisne o tuđoj njezi i pomoći i mole za pomoć. Te obitelji izdvajaju velika  sredstva za usluge s kojima vrlo često nisu uopće zadovoljni. Pravo rješenje ovog važnog  životnog problema je educiranje i osiguranje njegovatelja  koji bi  uz stručnost ulili i sigurnost  nemoćnoj osobi i njezinoj obitelji“, kazala je Muratti te dodala kako bi izgradnjom domova umirovljenika dio ovih osoba bio zbrinut.

„Ostat će i dalje potreba za njegovateljima jer dio tih osoba i njihovih obitelji teško se  odvajaju od svog doma. Svakako, izgradnja domova umirovljenika obveza je svih, kako od lokalne zajednice tako do svih nacionalnih institucija. Briga za starije i nemoćne treba postati naš prioritet, a izgradnja domova umirovljenika obveza za koju se mora osigurati  redovito i potrebno financiranje“, poručila je predsjednica gradske organizacije HSU-a Olga Muratti.

Predsjednika HUP-Udruge zdravstvene njege, rehabilitacije i socijalne skrbi Pavo Ćorluka pohvalio je ovaj gradski projekt.

„Koliko sam shvatio Grad će na ovaj naći osposobljavati kadar za niže poslove. Svaki pokušaj i pomak koji će donijeti sigurnost starijih ljudi ide u dobrom smjeru. No, bojim se da nije u potpunosti pogođena bit priče jer osobama treće životne dobi treba kompletna usluga i da mogu imati sigurnost“, smatra Ćorluka.

Rad stranaca je neminovnost

On je istaknuo kako je u Hrvatskoj zabilježen deficit medicinskih sestara koje su se praktički obrazovale prema pravilima Europske unije te onda otišle raditi u inozemstvo gdje imaju bolje plaće i uvjete. 

„Dok se to događalo mi se nismo organizirali i uvezli radnu snagu iz susjednih država. Stvorili smo velike zapreke tim ljudima da dođu raditi, a Komora ne pokazuje interes  da se liberalizira sustav i da se ljudi iz okruženja mogu baviti  poslom njege starijih. Promatrajući Dubrovnik, on je populacijski stariji grad i zbog toga traži potencijal u mladim ljudima. U turizmu ste izloženi deficitu radne snage pa je i briga o starijima problem jer nema dovoljno kadra“, kazao je Ćorluka koji je inače osnivač i predsjednik uprave Sanatorija Ćorluka.

On je u Zagrebu pokrenuo projekt zbrinjavanja starijih tako da im se donose topli obroci, čista posteljina i rublje, a jednom tjedno im se pomogne pri kupanju. U konačnici, navodi on, to je financijski isplativije nego smještaj u domu. 

„Neminovno je da će nam doći stranci i raditi kod nas. Ja imam radnike iz Indije, Nepala, Pakistana, Sirije, Filipina, Makedonije, Srbije i BiH i njima je ovdje plaća dobra. Hrvatska je mala država koja ima resurse koje moramo pokrenuti, ali prije toga moramo uvesti radnu snagu poput onoga što je učinjeno u ugostiteljstvu i građevini. Uvijek kažem kako je bolje organizirati bilo kakvu uslugu nego nikakvu. Ljude koje dovodimo možemo educirati, a naše ljude dodatno osposobiti da budu na rukovodećim mjestima“, zaključio je za Dubrovački dnevnik predsjednika HUP-Udruge zdravstvene njege, rehabilitacije i socijalne skrbi Pavo Ćorluka.

*Članak j objavljen u tiskanom izdanju Dubrovački dnevnik