Piše: Ivan Vuković Vuka

Nismo naučili, niti stvorili ništa nakon odlaska Austrougarske što je samo dokaz da se na ovim prostorima neke stvari teško mijenjaju.

Promijenili smo ono najbitnije za neke, dodali smo našem loncu par začina poput petstotinjak općina i tristotinjak turističkih zajednica koji nemaju baš svoju svrhu, ali zavadi pa vladaj.

Do sljedeće sezone možda dobijemo novi asfalt, iako je i ovaj novi popularno nazvan mikroasfalt izgledao dobro prvih deset dana. Na tom asfaltu se nadam manje iscrtanih Pr oznaka, odnosno parkinga za uhljebe. Budimo gospari, koristimo javni prijevoz. Neka nas voze i neka uđu. Kakve su budale ti gradonačelnici Londona, Copenhagena, Osla što idu na posao autobusom i biciklom. Vozili bi se i naši političari da znaju da ih nitko neće pljunuti. A hoće...

A što možemo naučiti od poštenih, naprednih i primijeniti na turizam za koji je vezano 70% posla u Dubrovniku?

Rješenje za naše probleme već postoji u svijetu, samo ga treba primijeniti.

Barem treba pokušati, a Covid-19 nam je dao vremena da se pripremimo.

Trn u oku su nam uvijek bili cruiseri pa se pitam ima li itko hrabar da im ne dopusti dolazak bez minimalno 8 sati u luci da i ti gosti nešto više potroše i stvore manju gužvu zbog duljeg ostanka. Moguće je po primjeru Meksika, Australije, Japana i nekih ostalih ili su oni samo manje potkupljivi?

Mogu li autobusi koji dolaze na jednodnevne izlete poslati listu putnika i vrijeme dolaska dan prije nekome nadležnom da ih usmjeri. Oni divni hidraulični stupići na Pilama iz bivše vladavine dubrovačkog Robin Hooda svom srećom ne rade. Koštali su nas, a ne rade - logično. Sad imamo i više mjesta na Pilama jer je uklonjeno ruglo od spomenika braniteljima.

Treba imati muda rugati se ljudima koji su nas branili i instalirati i deinstalirati nešto onako.

Bunimo se da nam je gužva za odlazak na zidine, žičaru i Lokrum kao dubrovačke atrakcije gdje bi prvi dojam trebao biti najvažniji. Sve ostalo je bonus.

Postoji online prodaja karata po vremenima, nema kad ti želiš nego kad je slobodno.

Machu Picchu može biti primjer. Ujutro se proda par tisuća karata i popodne isto u intervalima ulaska i sve je transparentno i bez gužve.

Organizacije, udruge, društva, zovite ih kako god koje prodaju nešto se zovu profitne, a kod nas neprofitne. Ironično, zar ne?

Gužva nam je oko Grada jer kad nam je dosadno onda se vozimo okolo u koloni jedan po jedan. U Singapuru se ne voze kad im je dosadno jer svaki auto ima ENC, što bliže se voziš centru, manje novca imaš na kartici.

U Kaliforniji ako imaš suputnika ili suputnike imaš brzu traku koju ne smiju koristiti individualci.

Ako se voziš autobusom ulaziš na vrata na koja želiš i skeniraš kartu, a ne čekaš da ti vozač vrati kusur.

Trebalo bi pokušati nešto primijeniti. Možemo nastaviti s gužvom na uštrb gostiju koji su u Dubrovniku duže pa da budu nezadovoljni.

Nadam se da mi na idući rođendan opet ne proglase pandemiju pa da napravim gužvu na rođendanskoj proslavi.

Kad se vratimo na dane slave valjda nećemo napraviti istu pogrešku. Nemojte dozvoliti da se povijest ponovi.