Pompozno najavljen kao inovativni model koji će riješiti pitanje stanovanja mladih dubrovačkih obitelji po kojem će obitelji kupovati stanove za 1350 eura po metru četvornome nije se realizirao. Stotine najava i obećanja postala su tek puka tlapnja.

Na narednoj sjednici gradskoga vijeća odlučiti ćemo o najmu 43 stana u Mokošici koje je grad kupio od Ministarstva branitelja, a koje su trebali dobiti hrvatski branitelji, invalidi Domovinskoga rata. Grad je 43 stana platio 38 milijuna kuna, a kada se računaju kamate za uzeti kredit, kupljeno zemljište i izgrađenu infrastrukturu, ukupno izdvojen novac za 43 stana iznosi nešto manje od 50 milijuna kuna ili oko 1.1 milijun po svakome stanu. S obzirom na veličinu stanova, cijena četvornoga metra od skoro 3 000 eura, je previsoka za lokaciju
Mokošice.

U narednih deset godina rata kredita za kupljene stanove je 4 milijuna kuna godišnje. Svaki kupljeni stan građani će deset godina plaćati 8 000 kuna mjesečno. Obitelji će dobiti nenamješteni stan, najam će plaćati će oko 1 500 kuna mjesečno, dok će razliku od 6 500 kuna plaćati građani Dubrovnika. Za useliti potrebno je uložiti oko sto tisuća
kuna u stan koji se ne može kupiti.

Bez obzira na neracionalni pristup, podržati ću odluku o najmu stanova kako bi mlade obitelji uselili u već gotove stanove, a grad dobio vjerodostojnu anketu o broju potrebnih
stanova. Kriteriji su korektno postavljeni, osim podataka o novčanim primanjima u zadnjoj godini. S obzirom na pandemiju korone i potpuni poremećaj na tržištu rada i plaća koje su
nastale u Dubrovniku, dobili bismo nerealnu sliku i potpuno poremetili pravednu listu prvenstva. Isključili bi skoro potpuno sve mlade koji su zadnju godinu imali redovite plaće,
radile u sektorima koji su vitalni i od javnoga interesa, kao zdravstveni djelatnici, javni službenici, policajci, profesori, odgojitelji, a priveligirali obitelji koji su zbog pandemije ostali
bez redovitih primanja.

Zato je umjesto primanja u zadnjoj godini bolje uvesti kriterij plaće u 2019. godini , kada su radni uvjeti bili podjednaki. Kako je za prijavu na natječaj potrebno najmanje sedam godina
stalnoga prebivališta na području grada, plaća iz 2019. godine je znatno objektivniji kriterij, a korektivni faktor može biti i plaća u zadnjoj godini.

Gradsko vijeće grada Dubrovnika, pred šest godina odbilo je usvojiti cjelovitu strategiju upravljanja stanovima u gradskome vlasništvu, te prijedloge za rješavanje problema stanovanja osoba i obitelji bez vlastite nekretnine. U proteklih pet godina, osim kupovina braniteljskih stanova , nijedan zatečeni projekt nije pokrenut sa mjesta. Solitudo, Vodovod, Vrtlar, Nuncijata čekaju bolja vremena. Grad se nije uključio u projekte APNa koji sufinanciraju do 30 % rate kredita svima kupcima prve nekretnine, niti je prijavio ijedan projekt za nove POS stanove. U vremenu obilja , prepunoga proračuna, te uzetih 350 milijuna kuna nije bilo znanja kako iskoristiti postojeće zakonske modele. Nismo znali odgovoriti na ukidanje plaćanja poreza na prvu nekretninu koja je nastala od siječnja 2017. godine, te kupcima prve nekretnine vratiti uplaćeni porez na prvu nekretninu do iznosa od 40 tisuća kuna, na koliko su oslobođene osobe i obitelji koje grade samostalno svoju prvu nekretninu.

Sada imamo apsurdnu situaciju da će mlade obitelji kupci prve nekretnine, plaćati razliku cijene najma stanova za obitelji u Mokošici.

Trenutno Grad Dubrovnik sufinancira podstanarstvo za 228 obitelji, te 56 mladih do 35 godina. Za ukupno 284 obitelji grad izdvaja 3.8 milijuna kuna. Subvencija podstanarstva iznosi prosječno mjesečno 1250 kuna, a za mlade nešto manje. Samo najmom Revelina dobije se godišnje više nego što iznosi subvencija podstanarstva za skoro 300 dubrovačkih obitelji.

Izjednačavanjem cijena ulaznica za zidine sa cijenom Ducarda, te ukidanjem prodaje ulaznica za zidine, grad na prodanih milijun Ducarda, dobije 130 milijuna kuna više nego što
bi dobio od prodaje ulaznica za zidine. Samo dogodine vratimo cjelokupni kredit za kupljene stanove u Mokošici, platimo duplo veće iznose za subvenciju podstanarstva, vratimo
uplaćeni porez na prvu nekretninu svim građanima Dubrovnika koji su ga platili od siječnja 2017. godine, te nam ostane osamdeset milijuna kuna milijuna kuna za nove razvojne i
socijalne projekte grada. Projekte Živoga grada i stanova u povijesnoj jezgri, stanova za liječnike i druga deficitarna zanimanja, mlade koji će biti ispod crte u Mokošici.

U Dubrovniku, pare nisu problem, nego pametne ideje i projekti, te politička volja koja će ih provesti u djelo.

Dubrovnik grad sa najskupljim nekretninama u Hrvatskoj može predložiti i usvojiti zakonski i financijski održiv model, po kome bi svaka osoba i obitelj koja nema svoju prvu nekretninu
dobila u vlasništvo stan po prihvatljivim cijenama, koristeći državne poticaje, gradske subvencije i dio sredstava samih poslodavaca.