Ovoj temi Malo vijeće opet se vraća desetog studenoga iste godine, te ovlašćuje nadstojnike zidina da uzmu dva čovjeka, od kojih će jedan stajati kod belvedera Marinka Rajkovića i na putu od Gruža, a drugi na Pločama. Oni će naređivati ljudima, koji dolaze u grad, da svaki donese po jedan kamen, i to na taj način, da jači i razvijeniji donesu po veći kamen, a slabiji po manji.

Kamenje će odnijeti onamo, gdje to bude potrebno. Dotični će primati po jedan groš na dan. O takvom prijenosu kamenja knjige Vijeća dalje ništa ne govore, a sudeći po drugim odredbama čini se, da je to kratko trajalo. Ipak o tome je ostala tradicija, a posebno kod Konavljana, koji i danas pričaju, kad bi u staro doba išli u grad, da su morali nositi po jedan kamen. Ova, između ostalih odluka, govori u prilog tome kako je Vlada činila sve moguće napore za dovoz, odnosno donos kamenja, koji je u ogromnim količinama bio potreban za izgradnju 5-6 metara debelih i oko 20 metara visokih zidova dubrovačkih zidina, piše u Gradoplovu Radio Dubrovnika.