Vahid Halilhodžić ne voli razgovarati o svojim poslovima. O nogometu, Veležu, Dinamu ili Bosni možete zaroniti duboko, ali čim spomenete biznis i nove angažmane, vrata se zaključavaju i istog časa će vam zaklopiti slušalicu. Tako je bilo i prošle subote, žurio je u Pariz, jer ga očekuje razgovor s predsjednikom jedne velike nogometne reprezentacije. Naravno da mi nije rekao koje. Kad su takve stvari u pitanju, Vaha Halilhodžić vam ne želi reći ni koliko je sati.

Ipak, utvaram si, kako bi rekao Ćiro Blažević, da kod Halilhodžića imam dobar upad. Sjećam ga se dok je služio vojsku u zagrebačkoj “Maršalki”, kad se vrlo ozbiljno govorilo o njegovu dolasku u Dinamo. Nikada nije tajio simpatije prema Zagrebu. Ali, u Dinamu tada nisu imali sluha, uostalom kao ni za “Baku” Sliškovića. Sjećam se naših dugih noćnih razgovora, dok je igrao u Nantesu, kad ga Miljan Miljanić i njegova “Madera” nikada nisu tretirali kao centarfora jugoslavenske reprezentacije. Mlinarić i Halilhodžić su bili najveći gubitnici Miljanićeve nogometne politike, “čaršija” ih nije konstatirala... Zbog svega toga sam bio uvjeren da će razgovor o njegovim dubrovačkim vilama i hotelu za bogatu klijentelu teći glatko i da će se “razodjenuti”. Na žalost, živio sam u zabludi. 

Više možete pronaći ovdje