U veljači ove godine na javnom se savjetovanju našao Zakon o upravljanju i održavanju zgrada, a Vlada ga je na posljednjoj sjednici i usvojila. Puno toga dobroga donosi novi Zakon; energetska obnova zgrada, ugradnja dizala, održavanje... Sve bi to trebalo biti jednostavnije jer će suvlasnici biti pravne osobe i imat će OIB pa bi kroz pravne procese, od kredita do odabira izvođača radova, trebalo biti jednostavnije manevrirati. Još jedna važna odredba se tiče balkona i loggia. Stanari više neće moći, kako im padne na pamet, bez odobrenja, širiti kvadrate stana, zatvarajući balkone. Zatvaranje i pregrađivanje balkona do sada se koristilo kao oblik nelegalne gradnje za proširivanje stambenog prostora. Takvi potezi ne samo da nagrđuju estetiku zgrade, već mogu stvoriti i problem statike. Ni klime se neće smjeti postavljati na pročelja zgrada. Oni koji se Zakona ne budu pridržavali, bit će kažnjeni od tisuću pa i do 5500 eura, dok bi izvođači takvih radova bili kažnjeni i do 10 tisuća eura. 

Ipak, najviše bure u javnosti podigla je druga odredba, ona prema kojoj će svi oni koji se budu htjeli 'baciti' u biznis s apartmanima, odnosno kratkoročnim najmom, morati zatražiti suglasnost susjeda. Najmanje 80 posto ukupnih suvlasnika i 100 posto najbližih susjeda morat će dati 'zeleno svjetlo' za otvaranje novih apartmana, u suprotnom, jedina opcija je dugoročni najam za koji pak suglasnosti nisu potrebne. To će vrijediti isključivo za nove apartmane, od 1. siječnja iduće godine. Ove druge, koji su u uhodanom biznisu iznajmljivanja turistima od ranije, novi Zakon pak neće niti okrznuti.  

'PRAVO NA DOM VS. KAPITAL' 

Dubrovački gradonačelnik Mato Franković novi je Zakon nazvao 'pravom na dom' jer on pitanje stanovanja drži najvažnijom temom u Hrvatskoj. Franković smatra kako će gore navedena odredba dati priliku mladima da pobjede kapital i osiguraju dom obitelji.  

„Više sam puta isticao kako se Pravilnikom o razvrstavanju i kategorizaciji objekata u kojima se pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu omogućila apartmanizacije Hrvatske, a istovremeno mladi gube pravo na dom jer ih kapital pobjeđuje. Napravljen je prvi i važan korak, a sljedeći korak je izmjena tog Pravilnika na način da se u njega doda stavak kako se u višestambenoj zgradi namijenjenoj stanovanju ne može ishoditi rješenje o pružanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu bez suglasnosti 80 posto suvlasnika zgrade“, kazao je Franković i dodao kako smatra da će u konačnici postojati tri efekta kada zakonske izmjene stupe na snagu.  

„Stanovi će cjenovno postati dostupniji mladim obiteljima, kapital više neće pobjeđivati demografiju i turizam će se početi vraćati na ključne postavke održivosti koje se planiraju i realiziraju kroz urbanističke planove i koje ne može derogirati i iskriviti bilo kakav podzakonski akt poput dosadašnjeg Pravilnika o razvrstavanju i kategorizaciji objekata u kojima se pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu“, naveo je gradonačelnik Dubrovnika. 

Dodao je i kako smatra da je ključno porezno tretirati sve vlasnike nekretnina tako da se svaka nekretnina koja se dugoročno daje u najam mladim obiteljima tretira kao porezna olakšica, dok bi, po njegovom mišljenju, ona nekretnina koja nema takvu funkciju trebala podlijegati plaćanju poreza na nekretnine. 

'SUSJED – NAJISPLATIVIJI POSAO U HRVATSKOJ' 

Bivši dubrovački gradonačelnik, danas nezavisni gradski vijećnik, Andro Vlahušić, ima potpuno drugačiji stav. On pak ne spominje 'pravo na dom', nego 'susjed – najisplativiji posao u Hrvatskoj i zanimanje iznad Ustava i zakona'.  

„Tko god se ubuduće želi baviti iznajmljivanjem svoga stana, apartmana, sobe turistima ili stranim radnicima mora imati suglasnosti susjeda. Zaludu što Ustav kaže kako je privatno vlasništvo nepovredivo, zaludu što si cijeli život štedio i radio za kupiti stan, zaludu što plaćaš paušale, komunalne naknade, boravišne pristojbe, zaludu što zapošljavaš praonice, restorane, taksiste, gradsku i državnu upravu. Ništa ti to ne vrijedi ako nemaš sve potpise susjeda“, navodi Vlahušić i apostrofira kako su prema tome „susjedi iznad Ustava i svih zakona“.  

„Samo o njihovoj dobroj volji ovisi hoće li se Dubrovnik i Hrvatska dalje baviti turizmom. Dovoljan je mali stan od 20 kvadrata smješten u sredini zgrade i zagarantiran prihod kakav nisi ni sanjao. Zakonom nisu određene cijene za suglasnost susjedima za bavljenje najmom stana, te se iste nalaze na slobodnom tržištu“, zaključio je Vlahušić jasno aludirajući kako smatra da će se suglasnosti prodavati, odnosno kupovati.  

'STEČENA PRAVA NE POSTOJE, POTREBNA JE POTPUNA DEAPARTMANIZACIJA' 

Turistički stručnjak koji je u Ministarstvu turizma radio dva desetljeća, Davor Njirić, još od 'prvih glasova' i ideja o regulaciji apartmanizacije i iznajmljivanja u stambenim zgradama upozorava kako je potrebno provesti potpunu deapartmanizaciju u stambenim zgradama, uz obrazloženje kako 'stečena prava' ne postoje jer kaže kako niti jednim zakonom nije propisano da se stanovi mogu registrirati kao apartmani, već je, tvrdi, to bio 'tihi dogovor' dva ministra nadležna za turizam i prostorno planiranje.  

„U roku od pet godina treba se provesti deapartmanizacija i sve apartmane vratiti u stambeni fond. To je kompromisno rješenje koje je dvojbeno jer ga stanari mogu osporavati sudskim putem, ali nudi realno rješenje. Nadam se da će ministri koji su se davno dogovorili da će tolerirati registriranje stanova u zgradama, kao apartmana, sada shvatiti kakav su pravni nered i štetu stambenom fondu napravili. Sada zbog njih ministri Branko Bačić i Tonči Glavina moraju rješavati ovaj nered i sanirati veliku štetu“, ustvrdio je Njirić i dodao kako se ne slaže s odredbom po kojoj Zakon stupa na snagu tek s početkom nove godine.  

„Zar to nije prema načelu 'tko je jamio, jamio', a tko nije do sada, moći će jamiti još do 31. prosinca ove godine? Zar to nije produžetak uništavanja stambenog fonda? Dakle, možemo očekivati stampedo za registriranje novih apartmana u zadnji čas“, smatra.  

Dubrovačka odvjetnica i političarka stranke Centar, Viktorija Knežević, smatra kako će ovaj Zakon donijeti nove nepravde i probleme, pa je navela dva primjera kako stvari mogu krenuti naopako. 

„Prvi primjer, recimo da vlasnik apartmana, 'momak u crnom', koji može 'uvjeriti' stanare na različite načine ili laganim pojavljivanjem s ekipom na vašim vratima u kasno doba. Većina običnih, normalnih ljudi, će dati suglasnost jer ne želi probleme s takvom osobom. Ovaj scenarij je moguć i ako je vaš susjed koji se želi baviti iznajmljivanjem političar sklon zlouporabi položaja ili druga utjecajna osoba, kada ćete morati dati suglasnost da ne biste imali problem. Drugi primjer je da ste normalna, osoba koja se bavi iznajmljivanjem i vodi računa kakve goste ima, da gosti ne prave probleme u zgradi, ali recimo imate nekoliko susjeda, recimo tri od ukupno 10 koji vam ne žele potpisati iz različitih razloga koji su svi skupa neosnovani. Recimo jedan zato što je zavidan na vas, drugi zato što mu se ne sviđate, a treći je samo čudan i neće bez obrazloženja. I to je dovoljno da vam onemogući da školujete djecu ili pribavite novac za liječenje koje vam je potrebno“, govori Knežević i kritizira kako je država ovim zakonom prebacila teret problema, za koji ističe kako nesporno postoji, na građane, umjesto da se država bavi time i postavi jednaka pravila za svih.  

Knežević predlaže i rješenje.  

„Jedan od načina koji bi sigurno pomogao da se smanji pritisak na tržište nekretnina i da se uvede fair play je da se izgrade nove isključivo stambene zone u kojima će se od početka znati da nema iznajmljivanja“, iznosi Dubrovkinja i apostrofira kako će zbog ovog Zakona međuljudski odnosi u zgradama biti još gori, a problemi veći jer će, kako navodi, neki moći sve - ovisno o svojoj poziciji moći, a neki neće moći ništa.  

'ŠTITI SE VELIKE IZNAJMLJIVAČE KOJI ĆE KUPOVATI ZGRADE I SAMI SEBI DAVATI POTPISE' 

Suosnivač udruge 'Glas poduzetnika', Bruno Samardžić smatra kako je novi Zakon zapravo direktno prebacivanje odgovornosti države za urbano planiranje, na leđa građana. Sve naziva „gadljivom mjerom“.  

„Osobito je groteskno što će ta odredba vrijediti za novogradnje, jer se tako stvara zaštita za postojeće iznajmljivače i barijera ulaska na tržište. To je efektivno zabrana kratkoročnog najma za buduće novogradnje gdje se stanovi prodaju običnim građanima, dok se s druge strane štiti od konkurencije velike iznajmljivače koji su u stanju kupiti ili izgraditi kompletne zgrade gdje onda 'sami sebi' daju potpis“, upozorava na još jedan mogući scenarij Samardžić.  

Apostrofira kako je u pitanju „uhodana špranca ove Vlade“.  

„Prvo su uništili male trgovce kada su zabranili rad nedjeljom. Sada će zaštititi velike iznajmljivače kontra ljudi koji bi svoj apartman na moru htjeli iznajmiti kada nisu tamo. Uz to, sa svim ostalim stanovima sve ostaje isto. Tko je ušao u priču – ušao je. Tko se obogatio, obogatio se i bit će bogatiji. Tko si nije mogao priuštiti stanovanje i dalje si neće moći priuštiti stanovanje“, smatra Samardžić.  

Što se alternative tiče, suosnivač Glasa poduzetnika smatra kako je rješenje jednostavno – u zoniranju, planiranju i oporezivanju koje stimulira određeno ponašanje nauštrb drugog.  

„Odrediti turističke i stambene zone za novogradnje. Potrebno je i donijeti bolji zakon o najmu koji bi štitio najmoprimca. To je ono što normalne države rade, a ne da ljudi ovise o milosti i nemilosti nekoga tko je već dobio dozvolu, da tebi da tvoju“, zaključio je.  

Potpuno su oprečna mišljenja i stavovi vezani uz novi Zakon o održavanju i upravljanju zgrada. Čije će se projekcije obistiniti, to će tek pokazati vrijeme pred nama. Iako se većina Hrvata nada kako će ovaj Zakon poslužiti kao alat za obuzdavanje cijena nekretnina, rijetki u to i vjeruju, jer povijest je pokazala kako cijene kvadrata padaju rijetko. Kada padaju, to je u vremenima teških financijskih kriza. Hoće li mladi Hrvati sada lakše dolaziti do domova kao njihovi roditelji, bake i djedovi, ili ćemo se približiti europskom standardu života u unajmljenoj nekretnini? Sigurno je jedino da trenutno nemamo niti jedno od tog dvoje, niti mogućnost kupnje, niti sigurnu opciju dugoročnog unajmljivanja.