Istodobno, Mediteran - pa i Hrvatska - suočavaju se s posljedicama neodgovornog turističkog razvoja. Neplansko građenje, devastacije, demografski pritisak i kulturalne posljedice ljetne navale stvorile su masovno osjećanje prijetnje, te utopijsku žudnju za nekom vrstom planiranja turizma, planiranja u svakom - pa i arhitektonskom smislu.

Spoj ta dva faktora imao je za posljedicu da su turistička arhitektura, pa i turistička planerska politika socijalizma posljednjih godina postali tema ozbiljnog (ne samo) akademskog interesa. U Hrvatskoj, tom se temom historiografski dulje bavi pulski povjesničarIgor Duda, a u arhitektonskoj historiografiji povjesničar arhitekture Maroje Mrduljaš. No, jadranski hoteli iz titoističke ere nisu predmet interesa samo domaćih “neprežaljenih jugonostalgičara” i “onih kojima je prije bilo sve dobro”. Oni su postali i tema inozemne arhitektonske teorije. A plod tog interesa je i jedna izložba koja je jučer otvorena u Rijeci.

Neispričana priča

U riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u četvrtak je otvorena izložba “Holiday After the Fall”, arhitektonska izložba posvećena nastanku, estetici i suvremenoj sudbini hrvatske turističke arhitekture jugoslavenske ere. Riječ je o izložbi koja je svoje prethodno izdanje imala u glasovitom galerijskom “oblaku” u Grazu, a autor izložbe austrijski je arhitektonski teoretičar Michael Zinganel. Riječka, kao i austrijska izložba, nose naslov po knjizi koju su 2013. objavili Zinganel i suurednice Elke Beyer i Anke Hagemann, a koja je posvećena usporednoj analizi, historijatu, te današnjoj sudbini socijalističkih hotela u dvije najslavnije “crvene” rivijere: onoj hrvatskoj i onoj bugarskoj.

Riječka izložba, u paru s izvanredno zanimljivom knjigom, priča neispričanu priču o jednom velikom civilizacijskom skoku koji sa svojim posljedicama utječe i na nas danas. Knjiga - ujedno - usporedno priča povijest dva različita socijalizma koja su zbog svoje različitosti gajili i različite turizme i različite arhitekture. Ujedno, ona priča o dvije ne sasvim jednake tranzicije u kojima je baština socijalističkog modernizma često doživljavala oprečne sudbine: u Hrvatskoj zapuštanja i propadanja, u Bugarskoj uništenja zbog prekomjerene izgradnje. U tom smislu, naslov “Holiday After the Fall” nosi u sebi dvosmislicu: “Fall” kao pad Zida, ali i “fall” kao jesen, vrijeme propadanja i posezone.

U današnjoj Hrvatskoj, gdje se svaki zagovor planiranja obično prezrivo šikanira kao “antipoduzetnička klima” i “gušenje razvoja”, čovjek može samo s otvorenim ustima čitati Zinganelovu studiju o tome kako je Hrvatska 60-ih planirala turistički razvoj. Već ranih 60-ih, Urbanistički institut Hrvatske i Radna grupa Zagreb počeli su raditi prve urbanističke planove za makarsko područje, Split i Šibenik. Sredinom 60-ih, Hrvatska turistički razvoj planira u suradnji s UN-om, preko međunarodnog projekta s urbanistima i planerima iz Milana, Stockholma, Varšave i Londona, tipično “titoistički” spajajući zapadne i istočne urbaniste. Turističko planiranje bazira se na brižljivim izračunima, počevši od izračuna veličine plaže i broja turista koji će se u jednom trenutku nalaziti sa šugamanom uz žalo, preko kvadrature slobodnih prostora, demografije lokalnog stanovništva, vršnih opterećenja vode i struje. Na tom temelju, planeri su izračunali maksimalni “kapacitet” Jadrana (1,8 milijuna turista).

Više o ovoj temi možete pronaći ovdje