Gradsko vijeće je spornu stazu proglasilo komunalnom infrastrukturom, a u isto vrijeme investitor je na zemljištu započeo s radovima, pa se tada retorika dodatno zaoštrila, a u sve su bili uključeni i komunalni redari, državni inspektorat, Ministarsto prostornog uređenja, graditeljstva i imovine, a u konačnici i sudstvo. 

Kako je sada objašnjeno presudi, podnositelj prijedloga za pokretanje postupka ocjene zakonitosti Odluke Dubrovnika o proglašenju staze komunalnog infrastrukturom, naveo je kako je cilj donošenja odluke bio nezakonit, odnosno usmjeren onemogućavanju realizacije projekta. U prijedlogu je navedeno i kako je taj dio zemljišta u neospornom privatnom vlasništvu i kako Grad spornu stazu nije održavao niti komunalno uređivao. 

Grad je pak tvrdio kako je predmetna pješačka staza uvijek bila pristupačna svima i da je korištena kao prolaz između ulica, što su potkrijepili i kopijom katastarskog plana iz 1986. godine. Grad je naveo i kako je vlasnik protupravno ogradio svoje zemljište zbog čega mu je rješenjem komunalnog redara naređeno uklanjanje ograde i da su na stazi bili postavljeni koševi za smeće i gradska klupa, a koji nakon toga nedostaju u popisu gradskih klupa. 

Sud to nije ocijenio dovoljnim, te je prihvatio prijedlog tvrtke Laus centar d.o.o. za ukidanjem Odluke Gradskog vijeća i spornu, kako je nazivaju 'fantomsku stazu' isključio iz komunalne infrastrukture. 

Podsjetimo, privatni investitor tvrtka Laus centar d.o.o. za navedeno područje je tražila i građevinsku dozvolu 2020. godine za granju garažno-stambeno-poslovnog objekta, a koja mu je odbijena. Iz Grada Dubrovnika su tada naveli kako zahtjev nije u skladu s odredbama plana i pozitivnim zakonskim propisima.