Gradonačelnik Mato Franković podignuo je puno prašine u javnosti najavom da će se u Dubrovniku ograničiti broj apartmana. Nije on otkrio toplu vodu. Brojni gradovi na zapadnoj hemisferi imaju isti problem. Posljednji u nizu jest New York koji je početkom rujna donio drastičan zakon po pitanju apartmana. U tom zakonu stoji da se na kratkoročni najam može izdati jedino ona nekretnina u kojoj istovremeno živi domaćin, a mogu ga iznajmiti samo dva gosta, ne i obitelj. Zanimljivo da je AirBnB tužio gradske vlasti New Yorka, ali sutkinja je donijela odluka da je njihov potez racionalan, jer cijene nekretnina lete u nego i domaće stanovništvo ne može priuštiti stanovanje. Prije stupanja zakona na snagu više od 40 tisuća stanova se u New Yorku davalo za kratkoročni najam turistima, a sada je ta brojka drastično smanjena.

Nije Velika jabuka jedini grad koji je donio sličnu mjeru. U San Franciscu, Berlinu, Londonu te u Beču (od ljeta sljedeće godine) kratkoročni je najam nekretnine ograničen na 90 dana u godini, u Amsterdamu i Vancouveru na 30 dana, u Barceloni na 31 dan, a u Parizu na 120 dana. Portugal je prestao izdavati dozvole za kratkoročni turistički najam, a talijanska vlada priprema zakon kojim bi se kratkoročni najam u čitavoj zemlji ograničio na 30 dana u godini. Nešto inovativnije rješenje osmislili su Islanđani. U Reykjaviku možete dati stan u kratkoročni najam na najviše 90 dana, i to uz uvjet da od tog najma zaradite najviše 14 tisuća eura. 

Na tisuće praznih stanova u Hrvatskoj

No kratkoročni najam turistima samo je dio problema zbog kojih zadnje desetljeće divljaju cijene nekretnina, i netko tko nije imao nasljedstvo nikako ne može riješiti pitanje krova nad glavom koji god posao da radi. Veliki problem su i prazni stanovi koje ljudi s viškom novca kupuju kao investiciju pogotovo u sadašnje vrijeme inflacije kada vrijednost novca u bankama konstantno opada. Ti se stanovi ne daju u nikakav najam, ni klasičnim podstanarima, ni turistima. Na prvu izgleda kao loša poslovna odluka, kupiti stan da samo tako stoji, ali u tome i jest kvaka – pošto mnogi rade isto pumpaju cijene nekretnina i na kraju je to itekako dobra investicija.

Pogotovo u Hrvatskoj gdje je duboko usađena kultura da je bolje novac spremiti u nekretninu nego bilo gdje drugo. Tome jako pogoduju hrvatski porezni zakoni o nekretninama i imovini koji ne postoje, pa se takve investicije ni ne oporezuju. Brojke praznih stanova u Hrvatskoj su brutalne. Prema podacima HEP-a o neregistriranoj potrošnji struje u kućanstvima ispada da su u Hrvatskoj tisuće stanova prazne. Tako u Zagrebu od ukupno 372 tisuće stanova u njih čak 54 tisuće nije zabilježena potrošnja električne energije. U Splitu pak od 832 tisuće stanova u njih 8500 nitko nije boravio, dok u Rijeci od 69 tisuća stanova, njih 9335 je prazno. Pitali smo HEP da nam daju podatke za Dubrovnik.

-Na dubrovačkom području nalazi se ukupno 27.939 obračunskih mjernih mjesta u kategoriji kućanstvo. Potrošnja električne energije nije zabilježena kod 914 obračunskih mjernih mjesta. U samom Gradu Dubrovniku nalazi se 15.837 obračunskih mjernih mjesta u kategoriji kućanstvo. Potrošnja električne energije nije zabilježena kod 570 obračunskih mjernih mjesta – odgovorili su nam iz HEP-a.

Zanimljivo da je u postotku manje praznih stanova u Dubrovniku nego u ostalim hrvatskim gradovima. Postoji logično objašnjenje. Na krajnjem jugu Hrvatske najbolji je povrat novca od turističkog najma, pa se tamo i najviše iznajmljuje, a sigurno dio njih višak novca ulaže u nekretnine po Zagrebu, Splitu ili Rijeci posebno ako im dijete ide na studij u jedan od tih gradova.

Sve ovo dovodi do toga da onaj tko ima novca od nekretnina neprekidno širi svoje bogatstvo dok s druge strane onaj koji nema vjerojatno nikad neće ni imati vlastitu nekretninu. Postavlja se pitanje treba li uvesti porez na nekretnine ili porez na imovinu kako bi se smanjile ove društvene nejednakosti i kako bi stanovi opet postali priuštivi nekome tko nije imao sreću s nasljedstvom. Za komentar smo se obratili ekonomskom analitičaru Damiru Novotnyju.

Novotny: 'Treba uvesti porez na nekretnine'                

-Prazni stanovi su rezultat smanjenje kamatnih stopa na štednju, turističkog rasta i inflacije. S druge strane tom trendu pomoglo je što kreatori poreznih politika nisu htjeli zaustaviti takve investicije. Europska komisija nekoliko je puta sugerirala hrvatskoj Vladi da stane tome na kraj, ali nije im mogla narediti, jer je ta politika u domeni svake pojedine članice EU. Drugim riječima, Europska komisija je upozoravala da se štednja prelijeva u neproduktivne investicije. Hrvatska Vlada je davno trebala poduzeti ono što imaju sve druge zemlje EU – naglašava Novotny i odmah dodaje:

- To je neka vrsta poreza na nekretnine, a pošto ga mi nemamo, kod nas se još uvijek isplati ulagati u nekretnine čak i po cijenu da one stoje prazne. Naravno znamo što je zaključak čitave ove politike – ljudi kojima treba stan, ne mogu do njega, jer su im preskupi. Naravno istovremeno buja rentijerska ekonomija posebno na obali i sve to dovodi do konstantnog rasta cijena nekretnina. Hrvatska treba vidjeti kako bi joj bilo najbolje uvesti taj porez na nekretnine. Sve zemlje to imaju, Njemačka, Austrija, Slovenija, pa čak i Bosna i Hercegovina. Nije model svuda isti, ovisno o specifičnosti pojedinih regija, jedino je zajedničko da je riječ o lokalnom porezu koji ide lokalnoj samoupravi. Primjerice u Njemačkoj je model da vlasnik ne plaća porez do 500 tisuća eura vrijednosti svojih nekretnina, a onda ga progresivno plaća ovisno koliku sveukupnu vrijednost posjeduje. U slučaju da privatni vlasnik prebaci vlasništvo nekretnina na firmu, onda to postaje imovina poduzeća i onda se obračunava porez na dobit – objašnjava nam ekonomist.

Smatra da se taj zakon treba donijeti, no problem je što je to kod nas političko pitanje.

-Koliko je meni poznato Vlada razmatra pitanje uvođenja poreza na nekretnine. Zanimljivo da je ministar financija (Marko Primorac op.a.) upravo u tom području radio veliki broj znanstvenih radova. No on je kad je ušao u Vladu prestao biti znanstvenik i postao je političar. Realno, da gleda znanstvene aspekte, to bi se uvelo, jer je dobro rješenje za sve, a sada hoće li biti političke volje, ostaje za vidjeti – zaključuje Damir Novotny.

Maro Marušić