Ovaj posljednji razlog uzrok je rasprava, ponekad vrlo strastvenih, posebice na društvenim mrežama. Priča otprilike ide ovako: određena influencerica objavi kako ne želi imati djecu, da je to njen izbor i kako je nitko ne treba osuđivati. To izazove niz mahom negativnih reakcija, pa na te reakcije opet reagiraju oni koji imaju suprotno mišljenje… I tako u krug, na sličnim objavama slični komentari i svađanje oko stvari koje su inače bile privatne, a sada se šakom i kapom dijele javnosti, a onda i dijele javnost.

Unatoč svemu ovome, nesvjesne rasprava i izazova koje sa sobom donose, bebe i dalje stižu na ovaj svijet. U dubrovačkoj bolnici tako je 2023. rođeno 769 djece, a zanimljivo je da je identičan broj rođen i 2022. Ipak, koliko god bila neobična i „fora“, ta brojka zapravo predstavlja pad u usporedbi s godinama prije.

Najviše djece u proteklih sedam godina rođeno je 2017., njih 917. Toj brojci se približila 2020., s 902 rođenih. Slijedi 2021. – 897 rođenih, uz bok joj je 2018. s 870, a nije predaleko ni 2019. s brojkom od 863 bebice. Kako nam kažu iz dubrovačke bolnice, što se tiče podataka o spolu, u cijelom svijetu, pa i u Republici Hrvatskoj se rađa više dječaka nego djevojčica, i to u omjeru: 51 posto dječaci, 49 posto djevojčice.

PROBLEMI KOJI TRAJU DUGI NIZ GODINA

Mnogi će reći – pa što, razlika uopće nije velika, između 2023. i 2017. tek 148. Ali dijete po dijete manje znači korak bliže često spominjanom „demografskom slomu“ koji se sve više veže uz Hrvatsku. 

Termin je to često upotrebljavan i kad se govori o iseljavanju, pa tako i na „aktualcu“, odnosno aktualnom prijepodnevu, koje se održalo na prvoj sjednici Sabora. Premijer je jasno rekao da se demografski problemi nisu pojavili preko noći, već su prisutni zadnjih – čak – 75 godina. 

”1950-ih imali smo oko 95 tisuća djece, sad smo negdje na 33 tisuće godišnje. Pa nije se to dogodilo u jednoj godini. Pali smo jer smo promijenili način života, jer smo razvijeniji i imamo manje djece”, rekao je Plenković.

Bez potrebe za ulaskom u druge dijelove izjave, premijer je u pravu što se tiče brojke rođenih. Ona je zaista pretprošle godine, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, iznosila 33,883. No, kada se pogledaju prethodne godine navedene u objavi DZS-a ‘Prirodno kretanje stanovništva – privremeni podaci’ koja je postavljena na stranicu 29. prosinca, 33 tisuće nekako zvuči malo. Naime, 2011. i 2012. “vrtjeli” smo se oko 41 tisuće, da bi ta brojka iz godine u godinu padala, pa onda ponovno opet skočila u 2021. na malo više od 36 i pol tisuća, a onda se sunovratila na već spomenuti broj 2022. godine. 

A pad je osjetan i 2023. – iako se radi o privremenim podacima, u brojkama DZS-a našlo se prvih 11 mjeseci, a broj rođenih je 29, 594. Naravno, situaciju može popraviti prosinac, no prosjek izvučen iz dostupnih podataka (do studenog) je 2690 rođenih mjesečno. Za one kojima se ne da zbrajati, ako prosinac bude tek prosječan, broj rođenih bit će nešto viši od 32 tisuće, čime bi se bilježio – daljnji pad. 

IMA LI NADE ZA NAS?

Tim problemom nedavno se pozabavio matematičar i poduzetnik Nenad Bakić. On je na svom blogu Pandemijski realizam objavio demografske projekcije. 

“Hrvatska - zemlja staraca”, piše Bakić u objavi i navodi kako je pri nastanku samostalne Hrvatske bilo 1,6 djece na jednog starijeg od 65, dok je sad obrnuto, na jedno dijete do 15 godina je 1,7 starijih od 65 godina. 

Pod osnovnim projekcijama na blogu, Bakić navodi kako će Hrvatska za deset godina pasti na oko 3,6 milijuna stanovnika i dodaje da će za samo 32 godine pasti ispod tri milijuna. No ono što je za njega još gore od pada stanovnika je spomenuta promjena dobne strukture. „Broj građana starijih od 65 će još dugo nastaviti rasti i doseći skoro milijun, a broj djece će nastaviti jako padati. I dok je još prije dvije godine udjel 65+ bio oko deset posto, sad je oko 22 posto, a za 20 godina će narasti na skoro 30 posto“, piše Bakić. 

Kako onda dalje? Bave se time i stručnjaci i političari, pa i obični građani, ali brojke su neumoljive. Trebat će se dobro potruditi da se nešto što već godinama tišti Hrvatsku, pretvori u makar donekle pozitivnu priču. Potrudit će se trebati, vjerojatno još i više, kako bi se mladi ljudi prestali pitati - „tko je lud praviti djecu u današnjem vremenu?“.

*Objavljeno u tiskanom izdanju Dubrovačkog dnevnika