Tako je jučer održan i performans na Stradunu  "Funero izloga" kojeg je predvodila Tea Batinić, a s kojim je izrazila nezadovoljstvo zbog broja bankomata u povijesnoj jezgri koji su zauzeli dubrovačke izloge. 

I sve je to u redu.

Dapače, neka se priča oko izloga ili pupica u izlozima na Pilama pretočila tako u konkretnu akciju, a ne samo žalopojke po društvenim mrežama i po kafama u Gradu. Nije tu uopće važno je li ustvari mislite da je ta priča banalna te da je turizam ma kakav on bio naš jedini rt dobre nade, ili se ustvari slažete s tim da je bankomata previše. Jednostavno, svaka akcija uvijek je dobrodošla, svaka i najmanja subverzija u učmaloj sredini poput Dubrovnika korak je naprijed.

Ali, nešto drugo tu bode oči.

Ne tako davno na ulazu u Mokošicu su osvanuli grafiti na kojima piše "za dom spremni". Grafit je to koji prikazuje grb Hrvatskih obrambenih snaga, a na kojemu se tako nalazi i navedeni usklik , pod kojim su u Drugom svjetskom ratu ubijani oni drugačije vjeroispovijesti, nacionalnosti i političkog uvjerenja.

Ti grafiti, evo sasvim je bjelodano, nikome ne smetaju jer se nitko nije okupljao kako bi se oni uklonili, ofarbali...  Prešutno, oni su tako u redu.

To je ono istinski tužno, upravo što izvan anonimnih komentara i pisanija po društvenim mrežama nitko se recimo nije okupio u Mokošici kako bi makar riječ zucnuo protiv istoga.

Ne treba sad banalizirati priču i reći da je eto Tea Batinić i ekipa koja je jučer oplakivala bankomate trebala ići u Mokošicu prosvjedovati, ali općenito gledajući ispada da su u Dubrovniku veći problem bankomati ili izlozi od koljačkog pozdrava kojeg bi se normalan svijet trebao sramiti. Ispada tako da više dostojanstvo mrvi tintilanje bankomata od života kojega omeđuje neonacistički pozdrav.

No, i  to je slika dubrovačkog građanskog društva, aktivizma, onih koje bi stvari trebali razumjeti, ali ne mogu jer na koncu, ruku na srce, i sama država napravljena je ustvari po visini njihovih tijela.

Na jednak način nitko nije reagirao kad su na pravoslavnoj crkvi nastali grafiti na kojima je pisalo "Srbe na vrbe" ili kad su na Srđu naškrabani kukasti križevi samo zato jer je investitor eto židov.

Zato u gradu u kojem su bankomati veći problem od neonacističkih grafita, građansko društvo je samo paradigma nastranosti koju živimo, ono je tek imitacija koja kazuje koliko smo tako zorno kontrolirani, mučki slobodni i tragikomično nemoćni.