'TO MOGU SAMO ONI' Kako Dubrovčani komentiraju srpsko prisvajanje Gundulića i Držića

Autor: dubrovackidnevnik.hr
O lijepa, o draga, o slatko slobodo, dar u kôm sva blaga višnji nam Bog je dô. Poznati su stihovi Ivana Gundulića. Srbi najozbiljnije misle da Himna slobodi, Suze sina razmetnoga, ali i recimo Dundo Maroje Marina Držića, pripadaju zajedno i srpskoj i hrvatskoj kulturi.

Već godinama ih prisvajaju u raznim zbirkama, ali sada su to bez pardona napisali u svom Zakonu o kulturnom nasljeđu. To je u Hrvatskoj izazvalo žestoke reakcije, buni se i Ministarstvo kulture i vanjskih poslova, i Matica Hrvatska, gradonačelnik, svi kažu da je to velikosrpski projekt, i gluposti.

Na Gundulićevu se poljanu u Dubrovniku odlazi, ne samo diviti se najvećem baroknom pjesniku već i po zelje i meso. A prodavači podno kipa ljuti zašto je hrvatski velikan odjednom postao i srpski

„To je jedna katastrofa, katastrofa. Imaju oni svoje spomenike u Srbiji pa neka ih čuvaju, a naše ne diraju“, kazala je Ana Knego za RTL.  

„To samo mogu Srbi i drugi ne može nitko. I nikako da izađe iz njih to veliko srpstvo i Velika Srbija. Umjesto da se okrenu civilizaciji“, rekao je Božo Pulić.

Jer, Srbi formalno i bez pardona, kradu od Dubrovnika.

U prosincu prošle godine, Srbija je donijela novi zakon o kulturnom nasljeđu tako Marin Držić, Šiško Menčetić, Ivan Gundulić više ne pripadaju samo hrvatskoj književnosti već pripadaju i srpskoj književnosti. Točnije svi dubrovački književnici do 1867.godine.

Himna slobodi prema njima više nije samo hrvatska, već i srpska o ljudima „nazbilj“ i „nahvao“ ne priča samo hrvatski, već i srpski Držić, a u njegovom dubrovačkom domu ovaj zakon tumače Marinovim riječima.

„Laž i krađa svojstvo su upravo ljudi nahvao kako ih Držić zove onih ljudi koji ne nose srce pred očima već im se ono maškarava, a upravo to mi danas zovemo to prisvajanje naše književnosti, hrvatske književnosti, naših autora, maškaravanjem istine“, poručio je Nikša Matić, ravnatelj Doma Marina Držića.

Svojatanje dubrovačkih autora, tvrdi znanstvena savjetnica pri HAZU-u, bilježi se još te 1867. kada je u prvu bibliografiju srpske književnosti uvrštena tzv. dubrovačka književnost.

„Srbi se trajno žele spustiti na naše more, Srbi trajno žele uništiti naš jezik i Srbi trajno žele imati renesansu, humanizam i barok koji nemaju“, izjavila je Slavica Stojan, znanstvena savjetnica pri trajnom zvanju i predsjednica Ogranka Matice Hrvatske u Dubrovniku.

Video pogledajte OVDJE

Popularni Članci