Mi, roditelji djece koja pohađaju privatni vrtić Bubamara, osjećamo punu roditeljsku i moralnu odgovornost da se očitujemo o navodnom slučaju nasilja koje se, po riječima gospođe Burđelez, provodi u našem vrtiću, u vrtiću u kojem naša djeca borave svakodnevno od 7:30, 8:00 sati pa sve do 16:00 sati.

Nakon prvotnog šoka kojem smo, ne svojom voljom, bili izloženi "senzacionalnim" medijskim naslovima i napisima te linču na društvenim mrežama, trebalo nam je malo vremena da shvatimo što se zapravo tu dogodilo i da realno sagledamo obje strane priče. Sami smo svjedoci stanja i situacije u vrtiću jer smo svakodnevno tamo i vidimo što se događa, vidimo kako se tete ophode i brinu o djeci, što su taj dan radili, što su novog naučili, nacrtali i koja su nova slova svladali i što je taj

dan bilo za ručak.

Također nam naša djeca sama ispričaju što se tog dana dogodilo u vrtiću. Djeca su iskrena i neiskvarena, kod njih nema muljanja. Samim time teško se nešto, i da se hoće, može sakriti od strane vlasnice vrtića i/ili teta te roditelja. 13.10. bio je dan kao i svaki drugi. Nikakvih problema nije bilo. Nismo čuli neutješan plač djeteta kao posljedicu navodnog ugriza niti su nam naša djeca pričala kako je netko nekoga ugrizao. Time je naš šok bio još i veći. Nije nam cilj negirati ovaj slučaj, ali ako je istina sve što gospođa Burđelez tvrdi, postavljaju se sljedeća pitanja:

Zašto je naredna tri dana nastavila dovoditi istraumatizirano dijete s noćnim morama u isti vrtić na brigu i čuvanje u kojem je, kako majka tvrdi, doživjelo nasilje? Dječak se sasvim normalno ponašao i igrao s našom djecom.

Je li dotična sigurna da se radi o ugrizu? Nećemo se igrati detektiva i CSI- ja, ali po komentarima koje smo imali priliku čuti i pročitati, moguće je da se radi o nekoj igrački ili nazubljenom poklopcu prislonjenom na nježnu dječju kožu.

I posljednje, ali ne i manje bitno, zašto izlaže svoje dijete, nas roditelje i ostalu djecu nepotrebnoj medijskoj pozornosti? Problemi se ne rješavaju klevetanjem onih koji nam se ne sviđaju i ne podilaze nam van dopuštenih okvira po medijima i društvenim mrežama već normalnom suradnjom i razgovorom.

Svako dijete kroz odrastanje prolazi kroz faze, kod neke se djece to manifestira kroz ugrize, štipkanje, udaranje ili guranje druge djece. To je, sviđalo se to nama ili ne, sastavni dio odrastanja i prilagodbe djeteta na vrtić i ostalu djecu. Nitko od nas ne želi da se to dogodi, pogotovo ne našem djetetu, ali na to treba biti spreman i pravovremeno i pravilno reagirati. Odlaskom u vrtić dijete postaje dio dječjeg kolektiva, a to je ipak velika promjena za malo dijete i potrebno je vremena, puno rada i strpljenja kako bi se svako dijete priviknulo na novu okolinu i nove prijatelje.

Djeca su nepredvidljiva i ovo se može dogoditi u bilo kojem vrtiću, državnom ili privatnom. Ali to NIJE nasilje. Po medijskim napisima da se zaključiti, u najmanju ruku, da je teta ili vlasnica ugrizla dijete. I takve napise, osim lokalnih medija, prenose i mediji izvan Hrvatske. U komentarima pojedini pozivaju na linč. Prestrašno! U kakvom mi to društvu živimo?! Frustracije i/ili nezadovoljstvo bilo kakve vrste oduvijek se u vrtiću rješavalo i rješava se razgovorom, kako bi se eventualni problemi što prije riješili na zadovoljstvo svih uključenih strana, a prvenstveno sve naše djece. Vlasnica, ako se i ne javi na mobitel odmah, javi se u najkraćem mogućem roku, nije ignorirala pozive i nije se derala na majku djeteta.

Također, kao ravnateljica javne ustanove takvo ponašanje si ne smije ni dopustiti, ne samo ona nego nitko. Konstantno se radi na poboljšanju prostora vrtića, uvode se novi sadržaji kako bi naša djeca imala što bolje uvjete za rast i razvoj dok borave u vrtiću. Nema ideala. I u našem je vrtiću bilo i uspona i padova, ali ovako nešto nikada se dosad nije dogodilo. Dapače, atmosfera u vrtiću je prijateljska i obiteljska, družimo se i nakon vrtića i zajedno slavimo rođendane, a tokom godine organiziramo i kreativne radionice. Vlasnica uvijek rado izađe u susret roditeljima, a bavi se i humanitarnim radom zajedno s nama roditeljima.

Svi smo osjetljivi na svoju djecu, ali prije svega moramo biti mudri, ne reagirati u afektu i dovoditi sebe i svoju djecu u ovakve situacije. Svi se osjećamo loše zbog ovog i dječaku i njegovoj obitelji želimo sve najbolje.

Ovim putem apeliramo da se zaustavi medijski linč našeg vrtića, njegove vlasnice, ravnateljice Dubravke Mojaš, teta koje pod stresom i telefonima koji neprestano zvone, ne mogu obavljati svoj posao koji je itekako odgovoran. Želimo da naša djeca budu sretna i zadovoljna, kao što su i dosad bila. S nadom da će se ova nepotrebna medijska hajka što prije završiti srdačan pozdrav.

Roditelji djece vrtića Bubamara