Kako tvrde iz Grada Dubrovnika, uz dom za starije i nemoćne tipa hotel u Gružu, koji će prve korisnike primiti najesen, izgradnjom novog doma ispod Opće bolnice zadovoljit će se većina potrebe smještaja dubrovačkih umirovljenika što je, naglašavaju, 'jedna od najvažnijih odrednica ove gradske uprave prema sugrađanima treće životne dobi'.

Novi dom bit će kapaciteta oko 200 osoba na stalnom i oko 75 osoba na dnevnom smještaju. Bit će opremljen restoranom, liječničkom ordinacijom, prostorima za fizikalnu terapiju te društvenim prostorima – dvoranom za više namjena, knjižnicom i kafe barom. Posebna pažnja u idejnom projektu arhitekata Tina Svena Franića posvećena je prostorima dnevnih korisnika, s nizom prostornih niša za razne društvene aktivnosti i dnevni odmor. Konceptom tri izmaknuta volumena postignut je optimalni smještaj raznih korisničkih grupa - od  potpuno pokretnih i aktivnih korisnika preko polupokretnih i nepokretnih korisnika, kao i dementnih u raznim stupnjevima. Sve sobe korisnika doma su orijentirane na istok ili zapad što omogućuje osunčanje u određenom dobu dana. Sobe su jednokrevetne i dvokrevetne. Posebnu kvalitetu čine krovni vrtovi – terase s južnom orijentacijom, izvijestili su nedavno iz Grada Dubrovnika. 

NASLJEDNICI OBITELJI BANAC ODUSTALI OD NAKNADE ZA ZEMLJIŠTE 

Zanimljivo je kako se Dom gradi na zemljištu koje je nekada pripadalo bogatoj brodovlasničkoj obitelji Banac. U Jugoslaviji su njihova brojna zemljišta i nekretnine na vrijednim gradskim područjima nacionalizirani; od vila 'Banac' u Uvali Lapad i Cavtatu, preko Umjetničke galerije Dubrovnik, pa do zemljišta oko Opće bolnice Dubrovnik, na Petci, Gorici sv. Vlaha, glavici Babinog kuka, oko Grada, ispod trafostanice Srđ…

Nasljednici obitelji Banac, obitelj Ivanović, danas nacionalizirane nekretnine i zemljišta traže natrag te ih po okončanju sporova i dobivaju odnosno su za njih obeštećeni temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Kako je prvi pisao Dubrovački dnevnik, obitelj Ivanović je s Općom bolnicom Dubrovnik postigla nagodbu u kojoj je Bolnica, u zamjenu za helidrom i pripadajući pristupni put koji su izgrađeni na njihovom zemljištu koje je također nacionalizirano u Jugoslaviji, odustala od spora oko zemljišta koje se nalazi ispod Zavoda za hitnu medicinu Dubrovnik u građevinskoj zoni, na koje se nedavno upisao Ivan Božidar Ivanović iz Londona. Prekoputa tog zemljišta gradit će se Dom za starije na zemljištu koje je pripadalo obitelji Banac, no njihovi nasljednici su odustali od zahtjeva za naknadu. 

„Ivan Božidar Ivanović odustao je od zahtjeva za naknadu, odnosno naturalnu restituciju kat.čest.717/1 k.o. Gruž (zemljište na kojem se planira gradnja Doma umirovljenika) s obzirom na to da se radi o izgrađenom građevinskom zemljištu, a što je potvrđeno i građevinskim vještačenjem pa naturalni povrat predmetne čestice zemlje nije moguć. Slijedom navedenog Upravni odjel za opću upravu i imovinsko-pravne poslove Dubrovačko-neretvanske županije je predmetni postupak Zaključkom od 28. rujna 2021.godine obustavio,“ odgovorili su iz Grada Dubrovnika na upit Dubrovačkog dnevnika. 

ČAČIĆEV DOM NIKADA NIJE IZGRAĐEN, SVE REZULTIRALO KAZNENOM PRIJAVOM

O Domu za starije i nemoćne ispod Bolnice govori se već desetljećima. Sad već davne 1990. godine, društvena tvrtka Coning koju predstavlja bivši potpredsjednik Vlade, a današnji čelnik Narodne stranke-Reformisti Radimir Čačić, s Republičkom samoupravnom interesnom zajednicom mirovinskog i invalidskog osiguranja sklopila je ugovor o inženjeringu pri gradnji Doma umirovljenika. Radi se o domu koji je trebao biti smješten upravo na zemljištu na kojem će se danas graditi. 

Radovi su započeli, ali su obustavljeni već sljedeće godine zbog ratnih zbivanja. Dom nikada nije izgrađen, a Sindikat umirovljenika Dubrovnik je 2002. godine podnio kaznenu prijavu protiv Čačića. Kako su tada pisali mediji, sumnjalo se kako je Čačić iznos od 101 milijun kuna avansno plasirao u privatne tvrtke u vidu pozajmica. No, naposljetku je presuđeno kako je nastupila zastara kaznenog progona, kako je kaznena prijava podnesena tek 11 godina nakon. Navodno se predmet kao eventualno ratno profiterstvo nije mogao tretirati jer je projekt započeo prije rata.

Također, neslužbeni izvori nam govore kako je na gradilište prije planiranje gradnje doneseno puno građevinskog materijala pa se postavlja pitanje gdje je, tijekom ratnih događanja, sav taj materijal završio, kao i gdje su sredstva koja su bila namijenjena za gradnju objekta. Naime, gradnja je bila započela, a sredstva su bila osigurana. 

RADOVI BI TREBALI TRAJATI DO DVIJE GODINE 

Oni nešto bolje upućeni u cijeli priču oko nikad izgrađenog 'Čačićevog doma', kako se kolokvijalno naziva, kažu kako je on projektiran tako što je jedno njegovo krilo bilo predviđeno u komercijalne svrhe jer 90-ih nije bilo previše zainteresiranih korisnika. Danas se tu radi se o pozamašnoj građevini koja shodno tome i puno košta. Primjerice, nova zgrada Osnovne škole Montovjerna koštala je oko 60 milijuna kuna, a planirani kapacitet Doma je veći i od toga, što bi značilo i ogromne izdatke za Grad, ako bi se gradnja financirala iz gradskog proračuna. Stoga se računa na sredstva iz europskih fondova, o čemu ovise rokovi. 

„Za izgradnju Doma očekuje se financiranje europskim sredstvima novog proračunskog razdoblja. Gradnja bi započela čim se odobre financijska sredstva, a radovi bi trajali do dvije godine. Raspisivanje prvih natječaja najavljeno je za kraj ovog kvartala i kada budu raspisani natječaji za ovo područje, moći će se dati više informacija o rokovima,“ odgovorili su iz Grada Dubrovnika. 

NOVI DOM KAO RJEŠENJE ZA DUGE LISTE ČEKANJA 

Novi dom trebao bi riješiti veliki problem dugih lista čekanja, što predsjednica dubrovačkog HSU-a Olga Muratti vidi kao ogromnu prednost. 

„Standardi i uvjeti u kojima će korisnici u ovom domu boraviti će biti primjereni sadašnjem trenutku življenja, ali i ono što su ljudi te životne dobi i zaslužili. Starije osobe su upravo te koje su gradile ovo društvo i kvalitetna briga o njima  mora biti prioritet svakog  pojedinca i društva općenito,“ izjavila je Muratti koja ne skriva zadovoljstvo zbog izdane građevinske dozvole. 

„Jako sam sretna što smo uspjeli ovaj projekt dovesti u  fazu da se  građevinska dozvola izdala, na čemu se u ime svih umirovljenika posebno zahvaljujem gradonačelniku  Frankoviću. Predstoji nam još puno truda oko osiguranja sredstava. Ne zanosim se kako će biti lako, ali znam da je moguće i znam da ću ustrajati na tome da se to i realizira. To je moja obveza prema  umirovljenicima, ali i prema njihovim obiteljima,“ kazala je Muratti dodavši kako je posebno veseli što se vodilo računa o osobama s demencijom, ali i o prostoru za dnevni boravak koji će biti mjesto okupljanja i zabave.

„Ako se  prisjetimo da je zadnji dom sagrađeni prije punih 50 godina  onda nije potrebno govoriti koliko je ovaj događaj  važan, a posebno i ako znamo da je tada sagrađeni dom imao problem s popunjenošću svojih kapaciteta. Sjećam se kako tada nije bilo lista čekanja, kako je dom bio više prazan nego popunjen i kako se  moralo pribjegavati iznajmljivanju domskih ležaja. Sve to govori o nekim  prošlim vremenima kad su uvjeti življenja bili drugačiji i kad se smještaj u domove puno rjeđe tražio. Današnji tempo življenja nametnuo je nova pravila, ali i nove potrebe koje društvo treba slijediti. Starijim osobama treba osigurati kvalitetno življenje i uljuđeno starenje!,“ poručila je Muratti. 

Ravnateljica Doma za starije i nemoćne Dubrovnik Marina Sambrailo kaže kako joj je iznimno drago što se pokrenulo ovo dugoočekivano pitanje. 

„Liste čekanja su preduge, tu postoji oko 500 ljudi. Vjerujem kako će kapaciteti budućeg doma biti popunjeni odmah. Jedino zabrinjava problem manjka radne snage, pogotovo medicinskog osoblja. Na čelu Doma sam od 2019. godine i iz nekog razloga je uvijek to najveći problem. Što se tiče samog projekta, jako me veseli i vjerujem kako će novi dom biti dovršen u planiranim rokovima,“ kaže Sambrailo i poručuje - naši stariji i nemoćni zaslužuju živjeti dostojanstveno, a mi moramo biti tu kako bismo im pružili ono najbolje što možemo.