Već godinama traje ‘pravosudna trakavica’ između Grada Dubrovnika i Valamar Riviere d.d., a sve zbog zemljišta na Babinom kuku. Ročišta, pa odbacivanje tužbe, žalbe, sve se to nekako ‘vrtjelo u krug’ još od 2010. godine i mandata tadašnjeg gradonačelnika Andra Vlahušića koji je ‘vodio’ Grad u trenutku kada je spor pokrenut, a odvjetnica za Grad Dubrovnik tada je bila Viktorija Knežević. 

Ipak, prema recentnim presudama suda od prije nekoliko tjedana činilo se kako i ovoj sudskoj trakavici dolazi kraj. Ipak, situacija se još jednom malo zakomplicirala. 

Koncem lipnja Grad Dubrovnik objavio je kako ‘preuzima vlasništvo nad parkom na Babinom kuku. Kako su tada izvijestili, Općinski sud u Dubrovniku presudio je 21. lipnja u korist Grada utvrdivši da je vlasnik parka na Babinom kuku površine 16.943 metra kvadratna. Prema prvostupanjskoj odluci suda Valamar mora trpjeti uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama za korist Grada Dubrovnika, na dijelu nekretnine koja čini novoformiranu česticu 1575 k.o. Gruž. Presudom se također Valamaru nalaže istovremeno brisanje svog prava vlasništva. 

Kako presuda još nije pravomoćna, Valamar je imao mogućnosti žalbe do 7. srpnja, što su oni iskoristili. A osim njih žalio se i Grad Dubrovnik. Iako nismo dobili odgovore zbog čega su se žalili s obje strane, za komentar o svemu pitali smo dubrovačku odvjetnicu Viktoriju Knežević, koja je vodila ovaj postupak od njegovog pokretanja, a iako sada nije pravna zastupnica Grada, o istome zna mnogo. 

„Drago mi je da je sud ovako presudio“, ističe odmah na početku Knežević. 

„Prvi put kada sam podnijela tužbu Općinski sud u Dubrovniku je odbio naš tužbeni zahtjev, na što smo se mi žalili. Nakon toga je Županijski sud uvažio žalbu i vratio sve na ponovni postupak, a osim toga dao je i neke instrukcije sudu što treba napraviti. U međuvremenu je stupio na snagu novi Zakon o komunalnom gospodarstvu, pa je sudac koji je sada sudio odlučio suditi po tome“, govori Knežević i dodaje kako je 'jedna velika nepravda ispravljena'.

Ondašnja Općina Dubrovnik prepustila je zemljište tvrtki Minčeta export-import Babin kuk 'u totalu' bez naknade, a tvrtka je imala obvezu izgraditi hotelski kompleks s 5000 kreveta, izgraditi javne putove i parcelirati ono što su javne površine i vratiti ih Općini Dubrovnik. 

„Babin kuk je građen u sklopu Masterplana Južni Jadran i Amerikanci su tada davali kredite. Jako se ‘forsiralo’ da se to sve prebaci s idejom da će se kasnije ‘raskusurati’, odnosno da će se javne površine vratiti Općini Dubrovnik. Ali kako su to bila vremena kada je sve bilo društveno, 1976. kada se otvorio kompleks, Općina o tome nije vodila računa jer je sve bilo ‘naše’. Onda je došla pretvorba i privatizacija i sve je prebačeno na Babin kuk“, objašnjava korijene problema Knežević. 

Govori nam i kako je revizija pretvorbe i privatizacije Šime Krasić bila glavni trag jer je prema riječima Knežević, upravo ta revizija pokazala da je tvrtka Babin kuk unijela temeljni kapital puno veći nego što su trebali. 

„Od tu je sve krenulo, svi su tvrdili da se ne može, a meni je jako drago što se pokazalo da se može, barem u prvom stupnju, a nadam se i u drugom stupnju da će se dočekati ovakva pravomoćna presuda“, govori Knežević. 

„Za očekivati je da će Valamar iskoristiti sve pravne mogućnosti, jer ako ništa drugo oni moraju svojim dioničarima pravdati da su ih iskoristili unutar pravnog sustava. Rijetko kada se dogodi da se, pogotovo te velike firme, koje imaju svoje 'in house' pravnike, da se ne žale“, pojasnila je. 

KOLIKO TO SVE SADA MOŽE TRAJATI?

Knežević objašnjava kako sada po izjavi žalbe predmet ide na Županijski sud jer je već jednom tamo bio, a obično se ide na isti sud da se ne mora novi sudac upoznavati s predmetom, već ide sucu koji već zna problematiku. 

„To može trajati godinu ili dvije, a onda postoji i mogućnost podnošenja revizije Vrhovnom sudu, ali to je već s posebnim uvjetima, sada su u redovnom postupku imali pravo žalbe. Nakon toga postoji i Ustavni sud i Europski sud za ljudska prava, to su mogućnosti koje oni imaju. To može još potrajati, ali ovo je jedan dobar početak, promjena cijele te paradigme. 

TKO ĆE ODRŽAVATI PARK DO PRAVOMOĆNOSTI PRESUDE?

 „Iz dokaza provedenih tijekom postupka utvrđeno je da je predmetni park napravljen u vrijeme izgradnje hotelsko-turističkog centra na Babinom kuku, da do danas nije mijenjao svoju namjenu te da je ostao pristupačan svim osobama. Sud smatra da je time pravni prednik tuženika izvršio svoje obveze iz Ugovora o davanju zemljišta na korištenje pa je stoga predmetna nekretnina postala i ostala javni park, odnosno danas vlasništvo Grada Dubrovnika“, istaknuli su iz gradske uprave i poručili kako je „navedena presuda novi doprinos zaštiti javnog prostora na području Babinog kuka i kako će park zadržati svoju namjenu javnog prostora za odmor i rekreaciju“.

„Kada Grad dobije konačnu odluku, odnosno  ako dobije vlasništvo, Grad će park morati i održavati. Za sada to radi Valamar i iznosili su se dokazi, koliko vidim u obrazloženju presude, na tu okolnost. Međutim, Sud nije procijenio da je relevantno što oni 'kose travu' nego je važnije što građani koriste park neosporno svih ovih godina i da to zaista funkcionira kao javna površina, da je to funkcionalno i javno, bez obzira na to što oni to održavaju, to ipak koriste svi građani, a ne samo korisnici njihovog kompleksa“, pojašnjava Knežević. 

JOŠ JEDAN U NIZU USPJEHA GRADA

Posjetimo, prethodno je Grad Dubrovnik uknjižio oko 60 tisuća kvadrata kao komunalnu infrastrukturu koja predstavlja javno dobro. Naime, uknjižene su Ulica Vatroslava Lisinskog sve do plaže Copacabana te plaže Mandrač s druge strane, te Ulica Iva Dulčića u cijelosti, počevši od kružnog toga kraj pošte Lapad, a što uključuje i odvojak prema vodoinstalateru 'Grgi', odvojke koji vode do hotela Valamar Club Dubrovnik s okretištem za autobus, odvojak koji vodi do hotela Lacroma te cijelu cestu uključujući parkinge koji vode do hotela Argosy. 

Pravnim postupcima od strane Odsjeka za komunalno redarstvo prema tvrtki Valamar Riviera d.d. uklonjeni su stupići ispred hotela Argosy, rampa ispred hotela Tirena te stupići prema odvojku uz hotel Tirenu, a koji vodi prema Malom Stradunu čime se osiguralo nesmetano korištenje javnih površina građanima Dubrovnika. 

Iz tiskanog izdanja Dubrovačkog dnevnika