Ravnateljica Zavoda, Iva Carević Peković, naznačila je kako je Studija pokrenuta iz nekoliko razloga. Naime, kao najvažnije razloge istaknula je  zabilježen nekontroliran rast vanjskih jedinica klime koje se predstavljaju na neprimjerenim mjestima i na neprimjeren način, također zabilježeno je kako klime uzrokuju niz problema poput zagrijavanja povijesne jezgre, emitiranja vibracija, estetskog narušavanja, a kao jedan od značajnih razloga istaknuto je izvješće UNESCO-a i ICOMOS-a koji su naznačili potrebu rješenja za uklanjanjem klima s fasada.

Kao idejno rješenje, istaknula je ravnateljica Carević Peković, odlučeno je da se ide na centralni sustav hlađenja i grijanja kroz medij morske vode. Riječ je o sustavu, dodala je ona, koji već postoji u Dubrovniku od osamdesetih godina.

- Ovo su projekti koji zahtijevaju dugoročni rad i puno sredstava, a ako dobijemo zeleno svjetlo implementacija će trajati od pet do deset godina. Financijski izdaci su veliki i tražili bi načine da povučemo sredstva iz EU fondova. UNESCO je ovo proglasio projektom javnog interesa i smatraju kako je pilot projekt međunarodne razine - kazala je Iva Carević Peković dodavši kako nakon prve faze slijedi studija izvedivosti koji bi dala financijski okvir.

Govoreći o lokacijama i tehnologijama, Vedran Krstulović, istraživač s Energetskog instituta Hrvoje Požar, koji je kao sudionik bio zadužen na projektu uz multidisciplinarni tim stručnjaka, istaknuo je kako je svrha rješavanje akutnog problema s klima uređajima, a cilj je reducirati i vremenom ukinuti takve rashladne jedinice s fasada zgrada u povijesnoj jezgri.

- To je vizualni problem, ali i turistički i tehnički jer takav sustav neće moći dugoročno zadovoljavati potrebe hlađenja i grijanja što je posebno važno za turizam. Novi sustav bi bio manje invazivan, efikasniji i kvalitetniji - pojasnio je Krstulović te predstavio kao rješenje toplinske pumpe i dizalice. Kako je dodao, riječ je o snažnim agregatima koji bi trebali imati, umjesto zračnog hlađenja, zahvat morske vode što bi podiglo efikasnost i smanjilo potrošnju električne energije.

Krstulović je otkrio kako ovo nije novost u Dubrovniku jer sustav na tom principu grije i hladni Knežev dvor, no prema njegovom mišljenju riječ je o zastarjelom mehanizmu, no svakako potvrđuje kako je koncept održiv.

Margareta Zidar, također iz Energetskog instituta Hrvoje Požar, predstavila je zoniranje povijesne jezgre i naglasila kako je najveća potreba za grijanjem i hlađenjem na Pustijerni, uz južni rub i dio koji je neposredno uz Stradun.

Stručnjak za graditeljsko naslijeđe Tomislav Vidović predstavio je potencijalne lokacije za smještaj agregata. To su park u Pilama, prostor Iza Grada, prostor nekadašnjeg jarka oko Revelina, Tabor, Komarda i dva lokaliteta na Pustijerni - Bastion i zgrada nekadašnjeg zatvora.

- Važno je da objekti bude u vlasništvu grada i da zadovoljavaju veličinu, a dimenzije su 4X6X3 metara. Kriteriji su izbor lokaliteta, da ne smije narušiti izgled i lokaliteti nisu od iznimne povijesne graditeljske vrijednosti, a prednost je već izgrađena komunalna infrastruktura - zaključio je Tomislav Vidović.

Inače, osim Energetskog instituta Hrvoje Požar s nizom stručnjaka raznih struka i Zavoda za graditeljsko nasljeđe pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, u izradi Studije savjetodavnu ulogu su imale dvije članice Povjerenstva za izradu Plana upravljanja koje predstavljaju konzervatorsku struku; pročelnica Konzervatorskog odjela u Rijeci Biserka Dumbović Bilušić i pročelnica Konzervatorskog odjela u Dubrovniku Žana Baća. Koordinator izrade Studije je Iva Carević Peković, ravnateljica Zavoda za obnovu Dubrovnika.