/* */

STATIČAR IVO MATKOVIĆ O ZAŠTITI OD POTRESA 'Najugroženija je povijesna jezgra, ali zbog potencijalnog klizišta je dosta ugrožena i Mokošica'

Autor: Vedran Salvia Autori fotografija: Lucija Komaić

"Samo područje južne Hrvatske, pa tako i Dubrovnika je po pitanju zaštite od potresa svakako najugroženije u Hrvatskoj", rekao je za Dubrovački dnevnik direktor tvrtke “Canosa inženjering” statičar Ivo Matković.

Dakako, potresi koji su ovog tjedna pogodili Albaniju dobro su se mogli osjetiti i u Dubrovniku, zbog čega se i postavlja pitanje koliko je Dubrovnik po tom pitanju siguran. Tvrtka Canosa inženjering bavi se građevinom i statikom, dok je sam Matković sudjelovao u aseizmičkoj (protupotresnoj) sanaciji zgrada u povijesnoj jezgri Dubrovnika, ali i u Stonu i Dubrovačkom primorju nakon potresa 1996.godine.

- Na lokalnoj razini, najugroženija je povijesna jezgra Dubrovnika. Tu su stare zgrade, koje nisu građene suvremenim materijalima poput armiranog betona. - kazao je Matković.

- Dosta je ugrožena Mokošica, ne zato što su zgrade nekvalitetno građene, već zato što su smještene na lošem tlu, gdje se nalazi potencijalno klizište. U slučaju ekstremnog potresa, klizište se može aktivirati. Zgrade su suvremene, to je novo naselje građeno prema propisima koji reguliraju protupotresnu otpornost zgrada, ali pri djelovanju nekog ekstremnijeg potresa moglo bi doći do klizanja tla. - objasnio je Matković.

Laiku se doima da su ugroženi gruški neboderi.

- Neboderi u Gružu su prilično sigurni, građeni su 1970.-ih godina, neki i početkom 1980.-ih. na dobrom tlu, stjenovitom terenu, što je povoljno za utjecaj potresa na zgrade . Nosivu konstrukciju ovih nebodera sačinjavaju jaki armirano-betonski zidovi koji osiguravaju propisanu otpornost na potres. Ljudi koji žive na višim katovima mogu osjetiti izraženo ljuljanje, mogu im padati stvari sa stolova i ormara, može doći i do manjih lokalnih oštećenja na konstrukciji, ali neće doći do urušavanja zgrada koja bi mogla prouzročiti veće štete na imovini i ugrožavanje ljudi. - dodao je Matković.

- Značajne promjene u projektiranju i izgradnji građevinskih objekata dogodile su se nakon 1963. godine i velikog potresa u Skoplju. Doneseni su propisi koji reguliraju protupotresnu izgradnju objekata, te su se nakon tog potresa zgrade gradile tako da budu maksimalno otporne na djelovanje potresa. A ti propisi su se s vremenom mijenjali i postajali stroži. Dakako, postavlja se pitanje što je sa zgradama do dotadašnjeg perioda, ali do onda na dubrovačkom području nije bilo gradnje nebodera, gradile su se zgrade relativno male visine koje nisu pretjerano ugrožene, poglavito ako su dobro koncipirane . - kaže Matković.

Ipak, povijesna jezgra Dubrovnika je posebna tema.

- U novijem periodu brojne zgrade u povijesnoj jezgri Dubrovnika su obnovljene i sanirane. Nakon potresa 1979. godine izašao je i Zakon o obnovi Dubrovnika prema kojem su se potresom oštećene zgrade u povijesnoj jezgri, trebale sanirati u skladu s tada važećim propisima tako da izdrže najjače potrese. Takva obnova je s aspekta zaštite spomenika kulture bila preagresivna, jer da bi se zadovoljila propisana otpornosti na potres, pri obnovi su se u velikoj mjeri morali uvoditi i koristiti novi elementi konstrukcije iz armiranog betona. U tom periodu obnove od potresa većinom su se sanirale palače i važnije zgrade. Kasnije je izmjenom propisa omogućena manje invazivna, kompromisna metoda, tako da se od tada beton koristi u puno manjoj mjeri, odnosno minimalno samo u svrhu određenih poboljšanja nosive konstrukcije, u cilju postignuća zadovoljavajuće otpornosti i stabilnosti zgrada na potres. - govori Matković.

- Prije dvadesetak godina Ministarstvo graditeljstva pokrenulo je program aseizmičke sanacije blokova zgrada u povijesnoj jezgri Dubrovnika, kojega nekoliko godina kasnije, pa sve do danas, nastavlja Zavod za obnovu Dubrovnika. Ovim programom obnove i aseizmičke sanacije određen je opseg samo onih radova rekonstrukcije koji se mogu izvoditi izvana na način koji omogućuje da ljudi tijekom radova nesmetano borave u svojim domovima. Ti radovi rekonstrukcije uglavnom obuhvaćaju ojačanje nosivih kamenih zidova fugiranjem, kao i injektiranjem bezcementnim smjesama na bazi hidrauličkog vapna i prirodnog poculana, te međusobno povezivanje i „utezanje“ vanjskih nosivih kamenih zidova ugradnjom metalnih natega od inoksa u razinama stropnih konstrukcija. - govori on.

- Postojeće drvene stropne konstrukcije nedovoljno povezuju nosive zidove, te se kod jačih potresa oni mogu odvojiti i urušiti. Ugradnjom natega ovo nepovoljno stanje i efekti značajno se smanjuju. Navedenim radovima aseizmičke sanacije neće biti postignuta mehanička otpornost i stabilnost prema važećim tehničkim propisima za 0,3g (IX zona ) već će se u većini slučajeva postići mehanička otpornost i stabilnost koja odgovara za 0,2g ( VIII zona ), ali uglavnom za jedan stupanj po Merkalijevoj ljestvici bolja zaštita od potresa, što ipak osigurava značajno poboljšanje otpornosti zgrada na potres. - dodao je Matković.

- I te zgrade su sad postale sigurnije. Naravno, najugroženije su zone pri Stradunu, jer su smještene na nepovoljnom nasutom tlu, za razliku od zgrada koje su smještene visočije na stabilnijem stijenovitom tlu gdje je bolja situacija s obzirom na djelovanje potresa. - zaključio je građevinar Ivo Matković.

Popularni Članci