Dubrovački internist dr. Antun Car, kao liječnik, ali i osoba koja promišlja i istražuje gradsku povijest, pogodan nam je sugovornik za reći više o toj bolesti, primarno kroz svezu s Dubrovnikom, ali i koronavirusom.

NAJGORI TREĆI VAL

Pitamo ga o osnovnom obilježju epidemije španjolske gripe.

- Isprva u prvom valu, radilo se o slici gripe kakva je poznata većini ljudi, visoka temperatura, bolovi u  zglobovima, glavobolja. Poslije se utvrdilo da se najvjerojatnije radilo o soju H1N1 gripe koji se javlja i danas u nešto izmijenjenom obliku. Taj prvi val koji je u Americi i Europi bio u proljeće 1918., kod nas je došao nešto kasnije tijekom ljeta i uglavnom imao blažu sliku bolesti tako da se  već u kolovozu 1918. mislilo da je gripa prošla. Drugi val je bio u jesen 1918. i imao puno težu kliničku sliku s upalom pluća i danas se smatra da je nastao mutacijom virusa vjerojatno kod vojnika. Treći val se javio tijekom zime 1918. i prvih mjeseci 1919. Tada se osim uporne glavobolje, bolova u rukama i nogama javljalo i učestalo krvarenje iz nosa i upala pluća. Mnogi  su imali i simptome od strane probavnog sustava s proljevima i bolovima u trbuhu, povraćanjem. Kao što je bio slučaj i s koronavirus epidemijom, u početku epidemije  smatralo se da bolest  može biti opasna za starije i bolesne ljude, ali da se mnogo ne umire  od nje. Tijekom vremena se uvidjelo kao i kod Covid infekcije, da se najčešće umiralo od upale pluća. U trećem valu spominje se da se često manifestirao delirij vjerojatno kao posljedica virusne upale mozga. Ako imate prigode razgovarati sa ljudima starije dobi koji imaju oko 90 godina, čut ćete da je znatan broj njihovih rođaka umro u drugom i posebno trećem valu. - govori dr. Car.

Zašto su od nje u velikom obimu više stradavali mlađi od starijih?

- Prvi vrhunac je bio u listopadu 1918. i najveći dio ljudi koji su umrli, umrli su u punoj životnoj snazi. Jedno od tumačenja je hiperreaktivnost, jaka osjetljivost imunološkog sustava mladih ljudi koji tako burno reagira na virus da osim virusa razara i zdrave stanice, poglavito pluća. Osim toga izgleda da nekoliko godina prije pojave "španjolice" nije bilo značajnih epidemija gripe tako da djeca i mladi ljudi nisu imali prilike razviti obranu, antitijela na gripu. U središnjoj Hrvatskoj je tada više  bilo umrlih žena što se tumačilo lošijim socijalnim položajem žena.  - kaže.

SITUACIJA U DUBROVNIKU I CAVTATU...

Puno je pitanja i koja se nameću oko Dubrovnika. Kad se pojavila? Zna li se koliko je ljudi stradalo od nje na širem dubrovačkom području? Kako je to išlo prema dobi?

- Prema zapisima tadašnjeg tiska, u Dalmaciji se javila u srpnju 1918. kad je u Splitu oboljelo 40 osoba. Slično kao i kod  današnje infekcije Covidom, u samom početku smrtnost nije bila velika, a poslije ona se značajno povećala.  Mnogi podaci jednostavno nisu bili  dostupni jer se epidemija javila na kraju jedne i početku druge države, nesređene zdravstvene strukture i bez prave statistike. U Cavtatu po povjesničarima akademiku Nenadu Vekariću i Tatjani Buklijaš,  1918. godine od španjolice je umrlo 14 ljudi. Pri tome valja naglasiti da su smrti uključivale sve one koji su umrli od najčešće različitih oblika upala pluća, a koje su smatrane komplikacijom španjolice. - govori.

- Mato Bogišić u knjizi „Iz povijesti naših župa“ spominje da je veliki dio žitelja Čilipa obolio i da je umrlo kroz studeni 1918 ukupno 18 ljudi u „najboljoj snazi“. Spominje da su žene manje oboljevale i umirale od španjolice. Taj podatak je značajno drukčiji od ostalog dijela hrvatskih zemalja i Europe gdje su žene više umirale. Za svijet i Europu je to moguće posljedica toga da je u ratnom vihoru I. svjetskog rata mnogo muškaraca izbivalo na ratištima. Njihove smrti su bile često bez dijagnoze. Zna se da je španjolica povećala smrtnost od tuberkuloze i drugih kroničnih posebno plućnih bolesti. - kaže.

Ističe kako je po njegovim istraživanjima smrtnosti u Gradu 1918. godine "umrlo od upale pluća 27 ljudi, najveći broj je umro u razdoblju pojave španjolice, njih 18, dakle  tijekom listopada, studenog i prosinca".

SPOMINJAO SE U NOVINAMA I POMOR U 1919.

- Najviše ih je umrlo u  studenome. Uz dijagnozu upale pluća nekima stoji i podatak da su umrli nakon  gripe, a za dvije smrti,  jednog  muškarca od 55 godina i jedne djevojčice od 11 godina, stoji izričito da su umrli od  komplikacije  španjolske gripe. Kako sam već naveo ranije, povjesničari brojne smrti od upale pluća, u tome razdoblju epidemije vezuju upravo za španjolsku gripu zbog otežane dijagnostike. U tom mjesecu je bila prevaga smrti žena  u  Gradu u odnosu na muškarce, dakle drukčije nego u Čilipima. - rekao je.

- Dobna struktura umrlih u Gradu  bila je  slična kao i  drugdje . Bilo je djece ispod 4 godine života, mladih od 20-30 godina starosti i nekolicina starijih od 60  godina. Kao  što sam već spomenuo, jedna od pretpostavki zašto su više umirali mlađi od starijih, ta  je da su stariji ljudi imali antijela na druge sojeve gripe pa su bili donekle zaštićeni dok djeca i mlađe osobe između  20-40  godina nisu imali zaštite jer nekoliko godina prije pojave španjolice nije bilo  značajnih epidemija gripe pa nisu mogli  steći otpornost.  - govori.

- Ako se prati statistika smrtnosti idućih godina u  samom Dubrovniku,  a zna se da je epidemija počela jenjavati u travnju 1920., ali i dalje je visok broj umrlih od upala pluća . Tako je 1919. umrlo 33, a 1920. njih 28 ljudi, svi od upale pluća. Nakon toga se broj umrlih od upale pluća smanjuje. U dubrovačkom tisku 1919. još se mogu naći članci o pomoru koji je gripa učinila. Sasvim su odvojeni oni koji su umrli od tuberkuloze iako znamo da je španjolica povećala smrtnost kod tuberkuloznih bolesnika, uostalom kao što je Covid povećao smrtnost kod mnogih kroničnih bolesnika. - izjavio je dr. Car. 

Odgovorio je na pitanje je li se može reći da je brojka o preminulima egzaktna ako znamo da su se klasične upale pluća pripisivale španjolici.

- Na ovim našim prostorima malo  je toga što se može uvrstiti u egzaktno. I danas smo svjesni brojnih propusta u prijavama bolesti i statistici. Kao što sam rekao  bilo je to vrijeme kraja Prvog svjetskog rata, upitne dijagnoze umrlih, loše zdravstvene infrastrukture, ali je sasvim jasno da se značajno povećala učestalost upala pluća u vremenu kada je gripa harala ovim prostorima tako da se sasvim opravdano mnoge smrti od upale pluća mogu vezati na španjolicu. - konstatirao je.

POVEZNICE S KORONOM

Pitamo ga i oko poveznica španjolske gripe i Covida. Prvo oko bolesti u epidemiološkom smislu, a drugo oko magnitude same zaraze na dubrovačkom području.

- Radi se o dvije  virusne kapljične infekcije uzrokovane dvama različitim virusima. Prenose se kapljicama, u bliskom kontaktu i razvijaju  sličnu kliničku sliku budući da su i kod jedne i kod druge najviše  ljudi umiralo od upale pluća odnosno zatajivanja pluća. Ni za jednu od njih nije bilo lijeka. Iako smo u  21. stoljeću mjere koje su se primjenjivale 1918. primjenjuju se i danas. I tada su se vodile rasprave o mjestu i upotrebi maski. Usporedna smrtnost je nešto što je teško definirati radi nepotpunih izvora. Držim da je puno više  ljudi umrlo  u istom vremenskom razdoblju od španjolice nego od Covida i da je manjoj smrtnosti pomoglo socijalno distanciranje, maska i higijena koja je danas sigurno viša nego što je bila na kraju jednog iscrpljujućeg rata. - govori.

- Dobna smrtnost je ipak drukčija jer su tada umirale osobe u naponu snage iako sve više vidimo da se sve teže forme bolesti javljaju kod sve mlađih ljudi kako epidemija koronavirusom dulje traje. Vidimo da  nagla mutacija spike proteina  upravo sada dovodi do bržeg širenja i veće smrtnosti, ali to ostavljam virolozima i infektolozima koji se time bave, kao i epidemiolozima koji žurno trebaju provesti dodatne mjere. Za razliku od španjolice dječja smrtnost je puno manja, a smrtnost starije populacije visoka. I tada su postojale preporuke da se privremeno zatvore škole te da se ne ide u kazališta, kavane, kinematografe, ali i crkve. Kažu da se mogao značajno usporiti drugi val da je odmah bila primjenjena karatena, a vidimo i danas da je to temeljni oblik borbe protiv infekcije, dobivanje na vremenu dok virus ne oslabi ili  dovoljno ljudi ne dobije imunitet. - riječi su dr. Cara.

- Tehnološki tada nisu bili spremni za proizvodnju cjepiva, a mnogi znanstvenici su mislili i da se radi o infekciji s Hemofilus influenze. Ne smije se zaboraviti da je umrlo ukupno oko  50 milijuna , a neki  idu i do 100 milijuna ljudi u dvije godine najžešće epidemije, a njome je bila zahvaćena trećina svjetske populacije. Pri tome treba spomenuti da je kod španjolske gripe problem bio rješavanje bakterijskh komplikacija zbog nedostatka antibiotika. Sličnost je da je i kod nje kao kod koronavirusa najviše bilo pogođeno stanovništvo slabijeg  socijalnog statusa koje živi u gusto naseljenim područjima.Trenutno podaci  o koronaviorusu govore o više od 2 milijuna umrlih i  93 milijuna zaraženih koronavirusom. - objasnio je.

- Smatra se da u stvari španjolica  nikad nije prestala jer su njeni izravni potomci  pomiješani sa ptičjom ili svinjskom gripom prijetili čovječanstvu posljednjih godina i izazivali  značajnu smrtnost,  ali ne takvu  kao sama španjolica ili Covid 19. Podatak koji se ovih dana spominje jest i taj da  je više ljudi u  USA umrlo od koronavirusa nego što je  bilo poginulih u Drugom svjetskom ratu, preko 400 tisuća ljudi. U svom maksimalnom opsegu španjolica je trajala dvije godine i negdje je počela posustajati u proljeće 1920. Uz maksimalne mjere nošenja maski, socijalnog distanciraja i cjepiva, borba protiv  koronavirusa trebala bi ipak biti kraća ali sigurno još opasno duga. Posebno kada smo svjedoci da se novi sojevi  sve brže šire i vjerojatno imaju sve veću smrtnost.- zaključio je dr. Antun Car.

O NAZIVU

Dr. Car je otkrio još jednu zanimljivost.

- Naziv španjolska gripa, španjolica nema puno veze s Španjolskom. Ima naime u tome da je tada u Španjolskoj  bila manja cenzura tiska i da su registre bolesti objavljivali  za razliku od drugih europskih i  svjetskih sredina. Francuska, Engleska ili Sjedinjene države nisu smjeli obavljivati vijesti koje su mogle  štetiti moralu nacija  u ratnom vihoru. Za razliku od Kine koja je kod epidemije koronavirusom odmah tražila da se ne spominje kineski virus jer je bolest krenula iz Kine, Španjolska nikad nije pravila problem što se bolest nazvala po njoj iako s njom "de facto" nema veze. Gripa nije nastala u Španjolskoj, a po svim  sadašnjim podacima kao i izvješću iz Wuhana,  Covid 19 infekcija jest krenula iz Kine.  - govori.

- I tada se Kina spominjala kao moguće ishodište bolesti jer je Francuska zbog nestašice muške radne snage,  dovela oko 100 tisuća kineskih radnika pa se smatra da je značajan dio infekcije krenuo od njih. Drugi su spominjali širenje  gripe iz sjeverne Afrike ili od američkih vojnika koji su stigli iz Kansasa. U Europi  ratni sukobi, masovna mobilizacija, boravak u podrumskim prostorima velikih gradova tijekom  bombardiranja, nedostatak sunca i svježeg zraka, upotreba  plinskih bojnih otrova, sve je to doprinijelo  širenju bolesti. - zaključio je.