'Iako ovo otvoreno pismo nema senzacionalističku notu, nadamo se da će se naći pokoji internetski portal koji će ga i objaviti. Da svaka priča ima najmanje dvije strane, socijalni radnici su se davno uvjerili. Ideja za pisanje ovog otvorenog pisma, proizašla je iz nedavno objavljenih novinskih članaka koji su, najblaže rečeno, optužujući i degradirajući, kojima cilj nije bio pomoći jednoj strani, već obezvrijediti drugu, kroz senzacionalistički naslov i tekst u skladu s time,' tvrde iz Centra za socijalnu skrb. 

U nastavku pisma navode zašto su morali 'šutjeti' o cijelom slučaju. 

'Često se susrećemo sa pojedinim optužbama na račun djelatnika Centara za socijalnu skrb, pa nam je namjera ovim putem široj javnosti pojasniti s kakvim stvarima i odlukama se mi djelatnici Centra za socijalnu skrb, svakodnevno, skoro pa danonoćno susrećemo. Vjerojatno to tako i ne bi bilo, kada bi koji put bili u mogućnosti iznijeti svoju stranu priče, no problem tu ujedno i započinje. Naime, djelatnici Centara za socijalnu skrb, među kojima se nalaze socijalni radnici, pravnici, socijalni pedagozi i psiholozi, dužni su štititi svoje korisnike od neodgovarajućih postupaka i zloupotreba u medijima i javnosti, što bi značilo kako smo pri davanju informacija dužni posebno voditi računa o zaštiti privatnosti i interesa korisnika, na što nas obvezuje nemali broj pravilnika, zakona, konvencija i smjernica Odbora ministara Vijeća Europe. Isti ti djelatnici raspolažu s vrlo povjerljivim informacijama o ljudima i sudjeluju u rješavanju osjetljivih životnih situacija, te su dužni štititi sve tajne podatke kao profesionalnu tajnu,' stoji u pismu. 

Nastavno se komentira aktualni slučaj nasilja u obitelji Kristović o kojem su pisali svi lokalni, ali i nacionalni mediji. 

'Aktualni slučaj o kojem smo nedavno mogli čitati u novinama i na internetskim portalima, gdje se jednoj majci oduzima pravo da živi s djecom, nećemo komentirati jer naravno ne smijemo odavati povjerljive informacije, no ima stvari koje možemo malo pojasniti. Općenito, prijedlog koji Centar za socijalnu skrb upućuje sudu, a koji je vezan uz odluku o oduzimanju roditeljima prava da žive s djecom, je krajnja mjera koja se poduzima kada su iscrpljene sve ostale blaže, zakonom propisane mjere Obiteljsko pravne zaštite, a sve u svrhu zaštite prava i dobrobiti malodobne djece. I nakon što je donesena, ta mjera se redovito preispituje, dok se tijekom cijelog tog razdoblja roditeljima pruža pomoć i potpora kako bi uklonili uzroke izdvajanja i dijete vratilo u obitelj u skladu s njegovom dobrobiti.

Socijalni radnici kao djelatnici Centra za socijalnu skrb, jako dobro znaju, kako svako generaliziranje ujedno znači gubitak osjećaja i razumijevanja individualnosti, a to je u potpunosti suprotno s osnovnim principima socijalnog rada, te zbog toga socijalni radnici svakom korisniku pristupaju individualno i profesionalno. Izjaviti kako socijalni radnici nemaju veze sa stvarnim svijetom je vrlo nepromišljeno, skoro pa smiješno. Tko ima više veze sa stvarnošću, nego ljudi koji se svakodnevno susreću sa s bijedom, siromaštvom, bolešću, nesrećom, žalošću, teškim posljedicama alkoholizma, s posljedicama ovisnosti o drogi ili kriminala i mnogim drugim kriznim situacijama, koje pogađaju cijelu obitelj, a osobito djecu, koja se nisu kadra sama štititi i voditi računa o sebi, stoji dalje u pismu. 

U svom obraćanju javnosti, iz Centra su se 'obrušili' i na tekst Dubrovakog dnevnika koji je u više navrata pisao o navedenom obiteljskom nasilju, radeći svoj posao i ukazujući na niz društvenih nepravilnosti. 

'Kako nas u jednom članku nazivaju „uhljebima“, moramo se nasmijati i reći, pa zar zaista netko može promisliti, da je socijalni radnik izabrao svoje zanimanje kako bi se uhljebio? Vjerujte, da se htio uhljebiti, sigurno ne bi odabrao „socijalu“. Balansiranje između provođenja i poštivanja zakona i zadovoljavanja potreba korisnika zaista nije lak posao. Zbog toga je naša dužnost razmotriti i razjasniti korisnicima moguće neusklađenosti između zakonskih obveza i pravila profesionalnog postupanja s jedne strane, te različitih očekivanja korisnika s druge strane. U svakodnevnom radu suočavamo se s raznim neugodnostima, s obzirom da se susrećemo s osobama u nevolji koje su zbog toga vrlo frustrirane, pa u ogorčenju mogu postati nezadovoljne, nesretne pa čak i nasilne. Pred djelatnike Centara za socijalnu skrb stavljeni su teški zadaci, te je logično da će nekad biti nezadovoljnih stranaka čijim zahtjevima se nije moglo objektivno udovoljiti. Ipak, zadovoljstvo u ovom zanimanju donose slučajevi dobro zbrinute ili posvojene djece, resocijaliziranih osoba, zbrinutih starih ljudi i drugih koji osjećaju i iskazuju veliku zahvalnost i pouzdaju se u svog socijalnog radnika. Jedna od bitnih stvari koju bi htjeli naglasiti je i ta kako djelatnici Centara za socijalnu skrb nisu svemogući, te nemaju ovlasti policije i sudstva, već samo svoju usku paletu mjera koje mogu poduzimati u suradnji sa ostalim službama kako bi pomogli korisnicima,' navode. 

Nakon pojašnjavanja koja je zapravo uloga Centra za socijalnu skrb bila u cijeloj priči, nastavno pojašnjavaju što je to novinarstvo i koja je uloga novinara. 

'Nismo sigurni u kojoj su mjeri osviješteni novinari, te znaju li koliko su štete nanijeli prvenstveno djeci i majci o kojima tako žustro pišu, degradirajući našu struku? Jesu li svjesni kako izvještavanje o djeci na bilo koji način može postati varijabla koja dodatno negativno utječe na dijete i njegove interese, može pojačati traumatsko iskustvo ili izložiti dijete za njega opterećujućim, tuđim procjenama i interpretacijama. Znaju li i da su takvim neobjektivnim i senzacionalističkim prenošenjem informacija, možda utjecali da se buduće žrtve nasilja ne odluče potražiti neophodnu pomoć, jer su u novinama pročitali kako se majci žrtvi oduzimaju djeca, pa ne žele da se i njima nešto slično dogodi?,' navode u pismu. 

Iz pisma je izostavljena činjenica kako su nedužnoj majci umalo bila oduzeta njena djeca, samo iz tog razloga što je bila žrtva nasilja od strane svog muža. Također je važno naglasiti kako su kako majka, tako i određeni članovi uže obitelji izlazili u javnost s informacijama, vjerojatno tražeći pomoć od novinara koji su odradili svoj dio posla, za razliku od pojedinih institucija. 

'Ovom prilikom apeliramo na sve ljude, te im želimo ukazati kako je Socijalni rad primarno usmjeren na poticanje pozitivnih promjena u društvu i pružanje pomoći i podrške korisnicima socijalnih usluga, pri čemu takav odnos ne smije ugroziti niti jedan drugi interes ili namjera. Socijalni radnik kroz suradni odnos pomaže korisniku da jasnije sagleda vlastitu situaciju, trudi se informirati ga o pravima, poticati ga, hrabriti i podržavati da samostalno donese odluke i bude odgovoran za svoje izbore, te mu pružiti potrebnu materijalnu i drugu pomoć i podršku kako bi prevladao svoju životnu teškoću. Nadamo se kako smo ovim otvorenim pismom uspjeli otvoriti oči nekim čitateljima, te utjecati na način da drugi put kada pročitaju neki od senzacionalističkih naslova barem na trenutak stanu i razmisle, te ga kritički sagledaju, jer kao što smo na početku napisali, svaka medalja ima dvije strane,' nadalje stoji u pismu. 

'Također smatramo kako bi novinari prije nego upotrijebe senzacionalističke prikaze da bi promovirali novinarski materijal u koji su uključena djeca, trebali razmotriti moguće posljedice objavljivanja tog materijala. Vjerujemo kako bi takvim savjesnim radom štetne posljedice sveli na minimum. Dalje apeliramo na novinare i urednike, da bezglavo jureći za senzacijom, ne koriste stradanja djece kako bi privukli pažnju publike i pokušali povećati zaradu, te da ako već procijene kako je vijest značajna i vrijedna objave, da ju barem prenesu objektivno i savjesno, vodeći se novinarskim standardima,' pišu iz Centra. 

Kako su se već u pismu referirali na tekst objavljen na Dubrovakom dnevniku, shodno tome je važno naglasiti kako Dubrovaki dnevnik, a tako vjerojatno ni ostali lokalni portali, nije imao ni lipe financijske koristi od objavljivanja informacija o slučaju Kristović iz jednostavnog razloga - sav materijal koji se mogao pročitati na portalu je u cijelosti besplatan. Stoga se jasno može zaključiti kako je jedini cilj Dubrovačkog dnevnika, a vjerojatno i ostalih lokalnih portala, bio upozoriti na problem i na nepravilnosti te spriječiti nepravdu. 

'Sloboda izražavanja je jedno, a neosnovano blaćenje jedne cijele struke, nešto potpuno drugo i nama neprihvatljivo. Radi navedenog i postoji Konvencija UN-a o pravima djeteta, medijski zakoni i Kodeks časti hrvatskih novinara.

Za kraj prenosimo dio izjave glavnog tajnika HND-a, Vladimira Lulića kojom se ne tako davno očitovao na sličnu problematiku; Imperativ novinarstva jest istina, ali dosljedno i nekritičko prenošenje baš svega i svačega jest senzacionalizam najgore vrste. Zbog atraktivnosti nekog događaja ne smiju biti kršena ljudska prava, a posebno ne prava djece. Dostojanstvo i prava svakoga djeteta moraju se poštivati u svim okolnostima,' riječi su kojima je zaključeno pismo. 

Iz posljednjeg odlomka nije sasvim jasno zašto je zabranjeno 'blaćenje jedne cijele struke' u svakom slučaju osim ukoliko se radi o onom novinarskom. Naime, svojim je pismom vijeće djelatnika Centra itekako dalo sebi za pravo učiti novinare koja je bila njihova uloga u slučaju Kristović. Sada vas novinari pitaju; ukoliko mi nismo radili savjesno svoj posao, a vi jeste, zašto je do monstruoznog obiteljskog nasilja uopće došlo?