- Pred ovim ljudima i onim što im se dogodilo, i danas, 70 godina kasnije, ostajemo zatečeni. Zatečeni smo ljudskom brutalnošću, zlom koje se sručilo na njih, ali ne samo na njih nego i na tisuće, možda i stotine tisuća drugih u poratnom razdoblju - rekao je biskup.

- Svjesni smo da ne možemo promijeniti ono što se dogodilo. Međutim, znademo da iz onoga što se dogodilo moramo učiti. Znademo i da se u susretu ovih imena i onoga što se njima dogodilo s nama, moraju dogoditi dvije stvari: pitanje oproštenja i oprost. Jedino na tom možemo graditi budućnost –kaže mons.Uzinić.

-Možda ćemo s pravom reći: Mi bismo oprostili, ali nema onih koji traže oproštenje. Oni umjesto da priznaju svoj zločin slave pobjedu, slave oslobođenje - nastavio je dubrovački biskup dodajući da to jest istina, ali nije cjelovita istina.

-Premda ne možemo natjerati njih da priznaju zločin i traže oproštenje, u njihovo ime - a oni pripadaju ljudskoj vrsti, oni su ljudi, jer ovo što se dogodilo na Daksi je učinio čovjek čovjeku, sramota nije samo na njihovim licima nego i na našim licima, sramota je na licu čovječanstva - u ime čovjeka trebamo i moramo pitati oprost - Vjerujući istovremeno da žrtve s Dakse iz dimenzije u kojoj sada žive u vječnosti na sve gledaju drugačije, kao i da smo mi kao kršćani sposobni i oprostiti, sve to od nas kao kršćana zahtjeva da oprostimo i onda kad se ne traži oprost, poručio je biskup te se pozvao na liturgijska čitanja koja vjernike također na to pozivaju.

 - To što smo kršćani je milost, ali i zadaća. To što smo kršćani, ako smo kršćani, po milosti koju imamo osposobljava nas da možemo ispuniti tu zadaću koju imamo, a to je da budemo donositelji oproštenja u ovaj naš svijet i vrijeme, u ovo naše društvo. Kaže sv. Pavao: 'Svakome je od nas dana milost po mjeri dara Kristova.' Takva milost od nas zahtjeva da budemo drugačiji. I ako želimo biti i ostati kršćani moramo biti drugačiji. Svatko do nas to treba činiti u onoj ulozi, na onom mjestu koje ima. Svakom od nas je dana mjera milosti po onom poslanju koje mu je Bog dao - nastavio je biskup te pozivao na rast u kršćanstvu.

 - Ne želimo li da se i nama dogodi ono što Isus govori - I vi ćete završiti tako, ako se ne obratite! - potrebno da konačno porastemo u svom kršćanstvu. Da kao kršćani prestanemo biti nejačad s kojom se poigravaju naši ljudski osjećaji, ove i one politike, ovi i oni materijalni i drugi interesi, ove i one ideologije, i da postanemo oni koji rastu u ljubavi, kako bismo izrasli u njega. Da bismo po onome što kao kršćani činimo, osobito po opraštanju, postali Kristova prisutnost –rekao je biskup.

-          Neka nam Gospodin koji je zasigurno bio s našom braćom na Daksi, koji ih nije ostavio nego je umirao zajedno s njima, pomogne da i mi umremo sebi, da umremo onim našim osvetama, onim našim ponosima i da bez obzira na sve budemo oni koji će prvi pružiti ruku. Jer očito, budemo li čekali da se zatraži oproštenje, nikad nećemo biti u prilici oprostiti. A trebamo biti poput Krista, on nam je primjer," istaknuo je biskup Uzinić te biblijskim rječnik objasnio: "On je ona snaga koja će nam pomoći u ovom kockanju ljudskom izići ondje gdje trebamo izići, a trebamo izići iz ovog našeg ljudskog, palog Adama, da bismo izrasli u novog Adama, Isusa Krista. Da bismo prestali biti stari ljudi, stari čovjek, i postali novi čovjek koji je suuskrsnuo zajedno sa svojim Gospodinom – naglasio je mons. Mate Uzinić.

 U misnim molitvama molilo se za žrtve Dakse, da njihova žrtva bude poticaj svima da djeluju u pravednosti i dobrohotnosti za opće dobro, kao i za članove njihovih obitelji i rodbinu da im Bog da snagu da žive pravim ljudskim i kršćanskim životom.

U koncelebraciji su, uz dijecezanske svećenike, bili i predstavnici franjevaca i isusovaca, zajednica iz čijih kuća su prije 70 godina odvedena njihova subraća i pogubljena na Daksi. Na misi su bili i članovi Udruge Daksa 1944./45. koja godinama, uz ostalo, vodi brigu o obilježavanju ovog tužnog dana u Dubrovniku.