Centar za socijalnu skrb Dubrovnik pokriva područje od cca 67.500 stanovnika, područje Grada Dubrovnika i šest jedinica lokalne samouprave, i to općine Konavle, Župa dubrovačka, Dubrovačko primorje, Ston, Janjina i Mljet. Trenutno imaju 32 zaposlenih uključujući jednog pripravnika, od čega je 27 stručnih radnika, uključujući socijalnog radnika, pravnika, psihologa i socijalnog pedagoga.

SOCIJALNI RADNICI SU OPTEREĆENI 

Ne treba biti izrazito dobar matematičar kako bi shvatili da su brojke korisnika, u odnosu na brojke zaposlenih u nesrazmjeru. Nije rijetkost čuti kako socijalni radnici jednostavno nemaju dovoljno sati u danu za sav posao koji trebaju obaviti, što posljedično vuče za sobom i ponekad nezadovoljne korisnike, no rijetko se čuje u javnosti koliko je teško socijalnim radnicima raditi u takvim uvjetima, a njihov posao je izrazito važan jer se tiče najranjivijih skupina društva.

 „Ističemo da brojke prelaze propisane norme. Primjerice, jedan socijalni radnik u Odjelu za odrasle osobe i novčane naknade prati cca 500 osoba korisnika novčanih prava ostvarenih na temelju zdravstvenog i funkcionalnog statusa – doplatak za pomoć i njegu i osobna invalidnina. Taj isti socijalni radnik na godišnjoj razini zaprimi cca 250 novih zahtjeva za ista prava.

 Jedan socijalni radnik prati i brine o cca 120 osoba pod skrbništvom, a zakonom je propisano da smo, između ostalog, dužni terenskim izvidom obići ih četiri puta godišnje. Socijalna radnica brine o 330 djece s teškoćama u razvoju. Socijalni radnik u Odjelu za djecu, mlade i obitelj vodi od 15 do 20 obitelji tijekom cijele godine u kojima je roditeljima temeljem Obiteljskog zakona izrečena mjera Stručne pomoći i potpore roditeljima u ostvarivanju skrbi o djetetu. Rad s tim obiteljima zahtjeva više intervencija mjesečno. To je samo manji dio poslova Odjela za djecu, mlade i obitelj. Ovo je samo dio poslova stručnog radnika centra, ali pokazuje koliko su socijalni radnici opterećeni“, kažu nam iz Centra za socijalnu skrb Dubrovnik.

SINDROM OTUĐENJA OD RODITELJA

Europski parlament 6. listopada donio je Rezoluciju o posljedicama nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama i prava skrbništva po žene i djecu, a cilj joj je zaštiti žene i djecu od nasilja u vrijeme određivanja skrbništva, tijekom, ali i nakon razvoda. Osim svih važnih točaka Rezolucije, možda najzanimljivija u aktualnom vremenu za Hrvatsku jest točka u kojoj Europska Unija izražava zabrinutost zbog korištenja, kako je u Rezoluciji istaknuto „neznanstvene teorije sindroma otuđenja od roditelja“ i preporučuje državama članicama da iz svojih praksi uklone ovaj koncept jer je „uvjetovan rodnim stereotipima i patrijarhalnim predrasudama“. Taj koncept temelji se na ideji da jedan roditelj u konfliktnom razvodu manipulira djetetom kako bi uništio djetetov odnos s drugim roditeljom.

 „O spomenutoj Rezoluciji informacije dobivamo iz dnevnog tiska, te nemamo informacije o temeljima, o razlozima temeljem kojih je donesena. Pravo djeteta na davanje mišljenja je jedno o njegovih temeljnih prava te se u skladu s time u Centru postupa. S djecom u CZSS Dubrovnik rade psiholozi posebno educirani za razgovor i za procjenu djece u kriznim situacijama poput razvoda braka. Od ukupnog broja razvoda, smatra se da većina roditelja postiže dogovor o roditeljskoj skrbi nakon razvoda te ima dobru suradnju, dok je oko 1/3 obilježena visoko izraženim konfliktom. Svatko tko radi s djecom u procesima razvoda braka zna kako posebno u visoko konfliktnim razvodima postoje situacije manipulacija od strane roditelja s ciljem djelovanja na odnos s drugim roditeljem što podrazumijeva emocionalno zlostavljanje, a u ekstremnim oblicima nazivamo ga otuđenjem. Nažalost, o otuđenju se trenutno raspravlja u široj javnosti koja nema stručnih kapaciteta za raspravu o pojmu koji se tiče visokospecijaliziranog područja psihologije i psihijatrije. Smatramo kako je raspravu o konceptima poput ovoga potrebno prepustiti stručnim djelatnicima, kao što bi to prepustili u situacijama tretiranja rijetkih oblika karcinoma“, o Rezoluciji i konceptu koji se spominje odgovara Misir.

NARUŠENO JE POVJERENJE I UGLED INSTITUCIJA SOCIJALNE SKRBI

Gordana Buljan Flander, bivša ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih u Zagrebu, u hrvatskoj javnosti posljednjih mjeseci poznata je upravo kao žestoka zagovornica ovoga koncepta, no na kraju Buljan-Flander je ovaj koncept 'došao fotelje'. Nakon glasne medijske buke majki koje su,  nezadovoljne radom Poliklinike, Buljan-Flander optužile za institucionalno zlostavljanje, ona je odstupila s mjesta ravnateljice Poliklinike. 

 „O eventualnim pogreškama stručnjaka saznajemo iz dnevnog tiska i iz toga proizlazi kako se radi o administrativnim pogreškama čiji je utjecaj na ljudske sudbine neznačajan. Općenito, smatramo kako je između ostalog zbog senzacionalističkog iznošenja vijesti u medijima narušeno povjerenje i ugled institucija socijalne skrbi. Stoga bi izvještavanje o temama poput ove trebalo biti manje selektivno, a uključivati temeljit pristup temi. Rad u ovakvim uvjetima koji nerijetko uključuju atmosferu linča zasigurno smanjuje interes stručnjaka za bavljenje ovim područjem“, ističe ravnateljica Misir stav Centra za socijalnu skrb u Dubrovniku.

SLUŠAMO LI DJECU?

Europski parlament naglašava kako se djetetu osobito mora pružiti mogućnost da ga se sasluša, što je od presudne važnosti za određivanje onoga što je u najboljem interesu djeteta tijekom postupaka za određivanje skrbništva, u skladu s dobi i zrelošću djeteta. Ističući da bi saslušanja trebala voditi za to osposobljeni stručnjaci, kao što su doktori i psiholozi, uključujući stručnjake s potrebnim kvalifikacijama u području dječje neuropsihijatrije, kako bi se analizirao učinak povjerenja u druge na neometan razvoj djeteta i kako bi se izbjeglo produbljivanje njihove traume i daljnja viktimizacija.

„Metode koje stručnjaci koriste u radu su razgovori s roditeljima i djecom, psihološka obrada roditelja i djece, koriste se liste za procjenu sigurnosti i ugroženosti djeteta, dobivaju se informacije od drugih sustava (liječnika obiteljske medicine, odgojnih i obrazovnih ustanova, zatim Poliklinike za zaštitu mentalnog zdravlja djece pri OB Dubrovnik, Zavoda za javno zdravstvo DNŽ, Obiteljskog savjetovališta Dubrovačke Biskupije). Centar u okviru svog tima obavlja dijagnostičke postupke za potrebe vlastitog rada, a u Polikliniku upućuje klijente vezano za druge poteškoće mentalnog zdravlja ili razvoja, a kojima se Centar ne bavi“, pojašnjava Misir. 

KULTURA OCRNJIVANJA GLASOVA ŽENA 

Europski parlament poziva države članice „da prate kulturu ocrnjivanja glasova žena i da se bore protiv nje“. Izražena je zabrinutost zbog utjecaja rodnih stereotipa i pristranosti koji dovode do nedostatka povjerenja u žene, posebno kad se optužbe za zlostavljanje djece i obiteljsko nasilje proglašava neistinitima. Jedna od platformi koja je omogućila ženama žrtvama nasilja da se izraze jest Inicijativa Spasi me, i istoimena Facebook grupa inicijative. 

„Udruge i građanske inicijative, kao što je inicijativa “Spasi me”, odraz su demokracije i zrelosti građanskog društva, međutim ni u kojem slučaju ne mogu zamijeniti stručnu i znanstvenu zajednicu u raspravama o visokostručnim konceptima ili djelovanju struke u određenom području pa kad i čak postoji veliki interes javnosti za to područje, no one mogu pridonijeti jačanju svijesti i potaknuti na rješavanje određenih problema“, kaže nam ravnateljica Misir. „Osobno sam mišljenja da određene teme koje su izrazito osjetljive naravi jer zadiru u privatnost pojedinca i obitelji, treba sagledati s određenom pažnjom, a mišljenje stručnjaka koji se time bave, smatram najrelevantnijim“, ističe. 

ČESTO SU NA METI JAVNOG LINČA, A PRVI SU KOME SE LJUDI U PROBLEMIMA OBRAĆAJU

Na Facebook grupi inicijative Spasi me rijetko se mogu naći primjedbe na rad Centra za socijalnu skrb u Dubrovniku. „Rastužuje nas činjenica da se stručnjake u javnosti optužuje za neosjetljivost prema žrtvama obiteljskog nasilja kad smo mi prvi kojima se obraćaju, svakodnevno smo u kontaktu, osiguravamo smještaj u sigurnim kućama i pružamo i druge vrste podrške i pomoći. Uzimajući u obzir mali broj pritužbi u odnosu na zaprimljeni broj predmeta, zaključno može se reći da svoj posao djelatnici Centra za socijalnu skrb Dubrovnik obavljaju stručno i profesionalno, što sa zadovoljstvom ističem“, kaže Misir.

 „S obzirom na to da su korisnici Centra najčešće iz skupine visoko konfliktnih partnera u razvodu braka, njihovo nezadovoljstvo proizlazi iz same prirode problema s kojim se suočavaju. Što se tiče pitanja povjerenja u struku mišljenja sam da, s obzirom na to da radimo sa ranjivim skupinama stanovništva, uvijek se može očekivati određeni postotak korisnika koji su nezadovoljni pojedinim odlukama Centra“, pojašnjava Misir za Dubrovački dnevnik.

U CENTRU U DUBROVNIKU NEMA PROBLEMA S COVID POTVRDAMA

„Što se tiče cijepljenja, sukladno uputama nadležnog Ministarstva, svi djelatnici Centra prilikom ulaska u prostorije Centra trebaju imati COVID potvrde, ili potvrde o preboljenju ili potvrde da su COVID negativni. Od ukupnog broja, 75 posto djelatnika je cijepljeno, odnosno ima važeću COVID potvrdu,  odnosno potvrdu o preboljenju. Ostali djelatnici su u obvezni testirati se. U svakodnevnom radu s korisnicima Centra poštuju se epidemiološke mjere sukladno uputama HZJZ i Stožera Civilne zaštite“,  ističe Misir za kraj.

Iz tiskanog izdanja Dubrovački dnevnik petkom