Skulptura ''Prekinuto djetinjstvo'' autora Dalibora Stošića, nikoga ne ostavlja ravnodušnim, a posebno značenje ima u srcima onih koji su izgubili svoje najmilije, kojima je posvećana u trajno sjećanje na njihovu bol i žrtvu. Na svečanom otvorenju okupljenima se obratila i predsjednica Udruge Hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata Dubrovačko-neretvanske županije i majka poginulog djeteta, Marija Lukšić.

Jedan od najemotivnijih trenutaka

„Kao majka poginulog djeteta, znam da vrijeme ne briše bol. Postoje rane koje ne zacjeljuju, nego se nauče nositi, dostojanstveno, tiho i s vjerom da žrtva naše djece nikada neće biti zaboravljena. Hvala svima koji su pomogli da ovaj spomenik bude podignut, hvala svima koji danas stoje s nama, vaša prisutnost govori da naša djeca nisu zaboravljena i da njihova imena žive u ovom gradu. Draga djeco, ostajete zauvijek u srcima svojih roditelja, u molitvama ovog Grada i hrvatskog naroda, i u temelju naše slobode", poručila je Lukšić.

Roditeljima djece poginule u Domovinskom ratu otkrivanje spomenika u Dubrovniku bio je jedan od najemotivnijih trenutaka u njihovim životima. U trajno uklesanom kamenu nisu zapisana samo imena njihovih sinova i kćeri, nego je to istovremeno potvrda da njihova žrtva za slobodu Hrvatske ostaje trajno zapisana u srcu Grada i cijele Domovine. Taj dan donio im je tugu zbog nenadoknadivog gubitka, ali i dubok osjećaj ponosa i dostojanstva.

''Vapaj Gospi da učini dobro vrijeme''

Nakon dva dana od svečanog otvorenja, u razgovoru za Dubrovački dnevnik, Marija Lukšić tek se kratko osvrnula na samu svečanost otvorenja spomenika, u ime roditelja poginule djece. Posebno snažan dojam na njih je ostavio svečani prelet hrvatskog višenamjenskog borbenog aviona Rafale. Kako kaže, tog je jutra uputila i vapaj Gospi da u Gradu učini dobro vrijeme, pogodno za njihov let, s obzirom na to kako se zbog vremenskih prilika do tog jutra nije moglo sa sigurnošću znati hoće li to biti moguće. Vjerojatno je to jedan od razloga zbog kojih to nije bilo ranije najavljeno. 

U trenutku kada je Rafale nadletio grad, za ove roditelje nebo je postalo simbol slobode i snage Hrvatske za koju su njihova djeca položila svoje živote. Zvuk motora i prizor modernog aviona izazvao je snažne emocije i ponos, jer su roditelji u tom trenutku osjetili da njihova djeca nisu zaboravljena te da Hrvatska, čiju su slobodu izborili, danas stoji sigurna, ponosna i snažna. Prelet Rafalea za njih je bio snažna poruka zahvalnosti, poštovanja i trajnog sjećanja na one koji su dali ono najvrjednije, svoje živote za domovinu i veliki osjećaj ponosa.

Dan svečanog otvorenja i taj emotivni trenutak kojega su čekali godinama, dijelom su zasjenile rasprave u javnom prostoru koje im trenutno izazivaju nepotrebnu bol, a koje bi možda trebalo zaustaviti u ime neizmjernih zasluga i životnog tereta kojega ovi ljudi nose svih ovih godina u ime slobode koju svi mi živimo. 

Za kraj, Lukšić je rekla koliko su roditelji ponosni na spomenik, za kojega imaju samo riječi hvale uz poruku kako će djeca poginula u Domovinskom ratu dobiti svoj spomenik u svakoj hrvatskoj Županiji.